1              Poslovni broj: Gž R-346/2021-2

                           

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-346/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Ž., OIB:…, zastupan po punomoćniku J. F., odvjetniku u S., protiv tuženika L. M. d.o.o. S., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. F., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1040/2020 od 19. veljače 2021., 13. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1040/2020 od 19. veljače 2021. i sudi:

 

1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaći u iznosu od 1.800,00 kn i to za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu, ukupan iznos od 7.800,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja za svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako slijedi:

 

- za 2016. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2016. do isplate,

- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2017. do isplate,

- za 2018. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2018. do isplate,

- za 2019. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2019. do isplate,

- za 2020. na iznos od 600,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2020. do isplate, dok se sa više traženo tužitelj odbija.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 3.010,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaći u iznosu od 1.800,00 kn i to za 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu, ukupan iznos od 10.800,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima a koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne kamatne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koja za svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako slijedi:

 

- za 2015. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2015. do isplate,

- za 2016. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2016. do isplate,

- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2017. do isplate,

- za 2018. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2018. do isplate,

- za 2019. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2019. do isplate,

- za 2020. na iznos od 1.800,00 kn sa kamatom tekućom od 1. srpnja 2020. do isplate, dok se sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 30.lipnja do 1.srpnja tekuće godine kroz utuženo razdoblje ove traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 3,500,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.".

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da sud prihvati žalbu tuženika i ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka tužitelju uvećano za troškove žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnih dodataka na plaću za razdoblje od 2015. do 2020. za svaku godinu u iznosu od 1.800,00 kn koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 97/13 i 147/13) koji u članku 1. propisuje da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a stavak 2. da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje sa plaćom za prethodni mjesec u kojem će koristiti godišnji odmor ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, a koji se kolektivni ugovor primjenjuje temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 6. veljače 2008. ("Narodne novine", broj 20/08), Odluke od 20. svibnja 2015. ("Narodne novine", broj 55/159 i Odluke od 11. prosinca 2015. ("Narodne novine", broj 134/15).

 

6. Nije sporno među strankama da su Sporazumom od 13. ožujka 2020. stranke utvrdile da tuženik namjerava tužitelju otkazati ugovor o radu te da će tužitelju radni odnos prestati 30. travnja 2020. na temelju redovitog otkaza ugovora o radu te da je člankom 3. ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju otpremninu od 70.000,00 kn, a člankom 4. Sporazuma stranke su ugovorile da će neizmirena, a nesporna potraživanja plaće, poslodavac podmiriti tužitelju u roku koji neće biti dulji od roka podmire drugim zaposlenicima tuženika, a člankom 5. da tužitelj nakon potpunog i pravodobnog namirenja potraživanja utvrđenih u članku 3. i 4. Sporazuma, neće od poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s tog ili bilo kojeg drugog osnova.

 

7. Prema tome, iz postupka proizlazi da je tim Sporazumom je ugovoreno da će tuženik isplatiti tužitelju otpremninu 70.000,00 kn i nesporna potraživanja plaće te da nakon toga tužitelj nema nikakvih potraživanja iz stavka 3. i 4. Sporazuma, međutim tim Sporazumom nije otkazan ugovor o radu nego "namjera poslodavca da redovito otkaže ugovor o radu", s kojom namjerom se tuženik suglasio.

 

8. Prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja smatrajući da neovisno o sklopljenom Sporazumu tužitelj ima pravo na najpovoljnije pravo u smislu odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje ZR) koji propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, dakle u konkretnom slučaju da je pravo iz kolektivnog ugovora povoljnije za tužitelja budući da su Sporazumom stranke ugovorile da tužitelj neće od poslodavca potraživati nikakve druge naknade s osnova iz Sporazuma ili bilo kojeg drugog osnova.

 

9. Shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno.

 

10. Odredbom članka 9. stavka 2. normirano da kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje propis kojim je to pravo za radnika uređeno na najpovoljniji način. No, to predstavlja postojanje ugovora o radu i radnog odnosa.

 

11. U situaciji da bi ugovor o radu prestao, te da su nakon prestanka ugovora o radu poslodavac i radnik drugačije ugovorili svoj odnos, tada bi takav sporazum predstavljao slobodno izraženu volju stranaka glede onih pitanja koja su bila predmetom tog sporazuma. To znači, da nakon otkaza ugovora o radu stranke se mogu sporazumjeti o učincima tog otkaza pa tako i dogovoriti način na koji će tuženik podmiriti svoje obveze tužitelju, a isto tako da tužitelj neće od poslodavca potraživati nikakve novčane naknade s tog ili bilo kog drugog osnova (Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u predmetima Rev-1921/09 od 12. svibnja 2010., Revr-406/2006 od 6. veljače 2008).

 

12. Međutim, u trenutku sklapanja Sporazuma radni odnos tužitelju nije prestao.

 

13. Međutim, osnovano tuženik ukazuje u žalbi da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu za godišnji odmor za 2015., s obzirom da je tražbina tužitelja za 2015. dospjela 1. srpnja 2015., a tužba podnesena 27. kolovoza 2020., to je u smislu odredbe članka 232. stavka 2. te članka 139. ZR-a tražbina za 2015. zastarjela.

 

14. Isto tako, osnovano tuženik ukazuje i na činjenicu da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu za godišnji odmor za 2020. u cijelosti jer mu je radni odnos prestao 30. travnja 2020., te za tu godinu ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora i to 1/3, dakle, 600,00 kn. U konkretnom slučaju bez obzira na odrednu članka 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (KU/13) i članka 47. (KU/15), koja propisuje da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, iste bi se odredbe primjenjivale kada bi radnik radio cijelu godinu. S obzirom da je tužitelj odradio samo četiri mjeseca, u tom omjeru pripada mu i naknada za godišnji odmor.

 

15. Stoga je žalba tuženika djelomično prihvaćena kao osnovana, prvostupanjska presuda preinačena u točki I. njene izreke temeljem odredbe članka 373. stavak 3.ZPP-a.

 

16. Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka u smislu odredbe članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14). 

 

17. S obzirom da je tužitelj uspio u osnovu i dijelu visine tužbenog zahtjeva, istom je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.010,00 kn.

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

 

U Splitu, 13. svibnja 2021.