- 1 -              I Kž 161/2020-5

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 161/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 258. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. –dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-47/2018., od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. svibnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu opt. D. K., opt. A. K. i njegovog branitelja odvjetnika N. G.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom su presudom opt. D. K. i opt. A. K., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), oslobođeni optužbe da bi počinili kaznena djela iz čl. 258. st. 2. i 3. KZ/11., i to opt. D. K. kazneno djelo opisano pod toč. 1. izreke, a opt. A. K. kazneno djelo pod toč. 2. izreke. Ošt. Hrvatska agencija za … (H.-B.) upućena je imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici, a troškovi kaznenog postupka i nužni izdaci optuženika pali su na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je opt. A. K., putem branitelja N. G., odvjetnika iz Z., s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Primjenom čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izvješteni opt. A. K. i njegov branitelj odvjetnik N. G., koji je to u odgovoru na žalbu i zahtijevao, te Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske. Sjednici, u javnom dijelu, prisustvovao je opt. A. K., njegov branitelj odvjetnik N. G., te opt. D. K.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je, u odnosu na odlučne činjenice, označio logične razloge na kojima zasniva izreku presude. Sud je izložio kako nema nedvojbenih dokaza da bi optuženici počinili kaznena djela kako im je to stavljeno na teret, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je izveo takav zaključak. Prvostupanjski sud je utvrdio da su optuženici prekršili obvezu iz Ugovora o kreditu sa Bankom K. d.d., jer u toj banci nisu oročili sredstva investicijske potpore za kapitalno ulaganje. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, sud je jasno obrazložio zašto nije dokazano da bi, takvim kršenjem ugovorne obveze, optuženici počinili kazneno djelo subvencijske prijevare.

 

8. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su i zakoniti. Uslijed toga su i zaključci suda, kako nema jasnih i nedvojbenih dokaza da bi optuženici počinili odnosna kaznena djela, utemeljeni na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

9. Prvostupanjski sud je analizirao opsežnu dokumentaciju koja priliježe spisu predmeta te je, nasuprot tvrdnji žalitelja, izveo pravilne zaključke. U spisu se nalazi Operativni program podizanja trajnih nasada u Republici Hrvatskoj, koji je izradila investitorica, opt. D. K. (list 147-159 spisa) i Operativni program podizanja trajnih nasada u Republici Hrvatskoj, koji je izradio investitor opt. A. K. (list 226-238 spisa). Središnje stručno povjerenstvo Ministarstva … je 22. travnja 2010. odobrilo  programe investitorice opt. D. K. (list 517-518 spisa) i investitora opt. A. K. (list 677-678 spisa). Nakon toga je Hrvatska banka za … (H.) sklopila Ugovor o kreditu sa Bankom K. d.d., u iznosu 2.500.000,00 kuna, sa rokom otplate od 120 jednakih mjesečnih rata i kamatom 3 % godišnje, i to za krajnjeg korisnika kredita - opt. D. K. Kako to iz Ugovora o kreditu između Hrvatske banke za … (H.) i Banke K. d.d. proizlazi, namjena ovog kredita je bila da krajnji korisnik kredita podigne nasade vinograda, kupi strojeve i opremu – kupovina traktora te obrtna sredstva i podigne dugogodišnje nasade - Š., k.o. D. B. (list 950-966 spisa). Isti takav Ugovor o kreditu Hrvatska banka za … (H.) sklopila je sa Bankom K. d.d., za kredit u iznosu 2.500.000,00 kuna sa rokom otplate od 120 jednakih mjesečnih rata i kamatom 3 % godišnje, za krajnjeg korisnika kredita - opt. A. K. Namjena i ovog kredita je bila podizanje nasada vinograda, kupovina strojeva i opreme – kupovina traktora te obrtna sredstva i podizanje dugogodišnjih nasada - Š., k.o. D. B. (list 932-949 spisa). Tek nakon toga B. K. d.d. je sklopila Ugovor o kreditu sa krajnjim korisnikom kredita opt. D. K., kojim ova banka korisniku odobrava kredit u iznosu 2.500.000,00 kuna, sa rokom otplate od 120 jednakih mjesečnih rata i kamatom 4% godišnje. Neovisno o brojnim ugovorenim instrumentima osiguranja kredita, u čl. 16. Ugovora, kao obveza korisnika kredita prema Banci K. d.d., ugovoreno je i da će korisnik ishoditi povrat kapitalnih ulaganja u iznosu 50% investicija i taj iznos oročiti u Banci K. d.d., minimalno na rok otplate kredita (list 53-62 spisa). B. K. d.d. je sklopila Ugovor o kreditu i sa krajnjim korisnikom kredita opt. A. K., u iznosu 2.500.000,00 kuna, sa rokom otplate od 120 jednakih mjesečnih rata i kamatom 4 % godišnje. Neovisno o brojnim ugovorenim instrumentima osiguranja kredita, u čl. 21. Ugovora, pod obveze korisnika kredita, isto je tako ugovoreno da će i ovaj korisnik kredita ishoditi povrat kapitalnih ulaganja u iznosu 50% investicije, te taj iznos oročiti u banci K. d.d., minimalno na rok otplate kredita (list 697-671 spisa). Hrvatska agencija za … (H.-B.) sklopila je sa bankom K. d.d. i opt. D. K. Ugovor o jamstvu, kojim je H.-B. obvezan izvršiti namjensku kontrolu korištenja kredita, a u slučaju nenamjenskog korištenja kredita ima pravo opozvati jamstvo (list 11-15 spisa). Isti takav ugovor je Hrvatska agencija za … (H.-B.) sklopila sa bankom K. i opt. A. K. (list 1496-1505 spisa).

 

10. Ministarstvo poljoprivrede je 19. lipnja 2013., suglasno Pravilniku o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi, utvrdilo pravo na potporu za kapitalna ulaganja za opt. D. K. (list 351 spisa) i za opt. A. K. (list 466 spisa), te je i donesena odluka o isplati investicijske potpore.

 

11. Suglasno citiranoj dokumentaciji, opt. A. K. je u obrani iskazivao kako su se on i njegova sestra uključili u obiteljsku tvrtku kroz OPG A. K. i OPG D. K. Za podizanje drugog dijela nasada, kroz projekt podizanja trajnih nasada temeljem investicijskog plana, bili su upućeni obratiti se komercijalnoj banci, preko koje će biti isplaćena sredstva H.-a. Njih dvoje su potpisali dva kredita s Bankom K. d.d., ukupnog iznosa pet milijuna kuna. Kao osiguranje otplate kredita upisana je hipoteka na građevinskom zemljištu u V., dano je jamstvo na pokretninama i to velikom traktoru i drugoj poljoprivrednom mehanizaciji. Predali su osobne mjenice, kao i njihov otac, a tvrtka K. V. je bila sudužnik u kreditu. Dobivenim sredstvima kredita podigli su nasade vinograda, kupili opremu i sve se odvijalo prema pravilima struke i investicijskom planu. Međutim, nenadano je došla velika suša, a  glavna pumpa nije bila adekvatna, pa su morali kupili novu. Pojavio se i botritis u cvatnji, koja bolest vinove loze je rijetka u njihovom području. U svibnju, kada je dolazilo do nicanja mladica, temperatura je značajno pala, a što je zajedno s orkanskom burom dovelo do posolice i smrzavanja. Kako im sredstva, na ime povrata kapitalnih ulaganja, nisu na vrijeme bila bila isplaćena, obratili su se K., kako bi spasili investiciju. Optuženik je naglasio da su sva namjenska sredstva isplaćena kroz kredit i bila korištena namjenski. U protivnom njima ne bi bila isplaćena naknada na ime investicijske potpore za kapitalno ulaganje, koja su sredstva, isto tako, bila iskorištena namjenski za potrebe vinograda. Točno je da sredstva potpore nisu oročili u Banci K. d.d., i time su i on i opt. D. K. prekršili ugovornu obvezu prema toj banci, ali nisu na taj način počinili subvencijsku prijevaru.

 

12. Iz iskaza svjedokinje M. G. proizlazi da je ona stečajna upraviteljica „K. V.“, ali nema konkretnih saznanja o okolnostima vezanim za OPG-ove optuženika. Međutim, ima saznanja da je H. najveći vjerovnik „V. K.“, bitan vjerovnik je i A. B., a B. K. d.d. se nije prijavila kao vjerovnik već je ovrhovoditelj na nekretnina i pokretninama. Zna da se B. K. d.d. naplaćuje i na privatnoj imovini obitelji K., dok je tvrtka E. W. uzela u najam nekretnine „V. K.“. Ima saznanja da je i veći broj parcela koje su u privatnom vlasništvu obitelji K., pod ovrhom.

 

13. Ishodište ovog kaznenog postupka je to što opt. D. K. i opt. A. K. nisu iznose povrata investicijske potpore za kapitalno ulaganje u poljoprivredi, suglasno Ugovoru o kreditu oročili u B. K. d.d., već su sa K. zaključili ugovore o ustupu potraživanja investicijske potpore, uz naknadu. Kako optuženici nisu otplaćivali ugovorene rate kredita, B. K. d.d. je otkazala Ugovor o kreditu, te potom podnijela H.-B. zahtjev za isplatom 50% dokumentiranih nenaplaćenih potraživanja na ime glavnice navedenog kredita, nakon čega je H.-B. donio odluku o isplati po izdanom jamstvu.

 

14. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da su optuženici odobreni kredit koristili po izrađenom Operativnom programu podizanja trajnih nasada u Republici Hrvatskoj. Naime, to proizlazi iz priložene dokumentacije, a o tome je opširno govorio i opt. A. K. u svojoj obrani, što je potvrdio i svjedok A. K. Uostalom, da je došlo do nenamjenskog korištenja kredita, H.-B. bi opozvao jamstvo, suglasno čl. 5. Ugovora o jamstvu, a što nedvojbeno nije učinio, pa i to ukazuje na zaključak da su ta sredstva bila namjenski korištena.

 

15. Državni odvjetnik nije u pravu kada tvrdi da je utvrđena namjena isplaćene investicijske potpore za kapitalno ulaganje u poljoprivredi, bila da se ova potpora oroči u banci na rok isteka Ugovora o kreditu. Naime, u Pravilniku o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi („Narodne novine“ br. 46/2011.) navedeni su „troškovi koji su prihvatljivi za potporu“. To su troškovi kupovine novih strojeva i mehanizacije, opremanje objekata i ugradnja opreme, troškovi priključaka, te kod podizanja nasade prihvatljivi su troškovi za podizanje vinograda. Nitko, baš nitko nije osporio obranu optuženika da su isplaćena sredstava državne potpore (koju su oni  realizirali ugovorom o ustupu potraživanja investicijske potpore, uz naknadu) bila korištena u smislu Pravilnika o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi. To ne spori ni državni odvjetnik, već smatra da su optuženici ovu potporu, suglasno Ugovoru o kreditu, morali oročiti u B. K. d.d., a kako to nisu učinili, sredstva državne potpore su koristili suprotno njihovoj namjeni.

 

16. Prvostupanjski sud je, nedvojbeno, utvrdio da su optuženici prekršili ugovornu obvezu iz Ugovora o kreditu sa B. K. d.d., jer nisu u toj banci oročili dodijeljena nepovratna sredstva iz državnog proračuna. Međutim, državni odvjetnik zanemaruje kako je takvo kršenje ugovorne obveze pozicionirano u pravno područje građanskopravnih odnosa. Zato je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženici ostvarili obilježja kaznenog djela subvencijske prijevare, odnosno da su sredstva državne potpore koristili suprotno njihovoj namjeni, samo zato što ih nisu oročili u banci.

 

17. Državni odvjetnik, nadalje, zanemaruje kako je pravo na potporu kapitalnih ulaganja u okviru mjera ruralnog razvoja, osmišljeno za razvoj poljoprivrede, a u konkretnom slučaju to je bilo vinogradarstvo. Stoga je i logično kada Pravilnik o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi propisuje koji su to troškovi prihvatljivi za potporu kapitalnih ulaganja. Naravno, nigdje nije propisano da bi namjena potpore bilo oročavanje tih sredstava u bankama. Na taj bi način potpora za kapitalna ulaganja u poljoprivredi bila usmjerena suprotno svojoj namjeni, na jačanje bankarskog sustava, a to očigledno ne može biti svrha ove i ovakve potpore.

 

18. Zato je promašena žalbena tvrdnja državnog odvjetnika kako je u postupku utvrđeno da je namjena odobrenih sredstava državne potpore bila da se ona oroče u B. K. d.d. Optuženici svoju ugovornu obvezu oročiti sredstva, očito, nisu ispunili, niti su vraćali dobiveni kredit, a H.-B. je isplatila jamstvo. Međutim, sve to nije odlučno za kaznenopravni aspekt korištenja sredstava državne potpore suprotno njihovoj namjeni, a kako to tvrdi žalitelj. Uostalom, da su ta sredstva doista i bila oročena u banci, moglo bi se postaviti pitanje bi li to, prema Pravilniku o potpori za kapitalna ulaganja u poljoprivredi, bio prihvatljiv postupak za raspolaganje nepovratnih sredstava iz državnog proračuna. Naime, Pravilnik je, izričito, propisao u čl. 5. „koji troškovi nisu prihvatljivi za potporu za kapitalna ulaganja u poljoprivredi“ a među njima su navedeni „bankovni troškovi, troškovi garancija i slični troškovi“. Međutim, to nije predmet ovog kaznenog postupka.

 

19. Imajući u vidu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela, iz čl. 258. st. 2. i 3. KZ/11., opisana pod točkom 1. i 2. izreke, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

20. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz kojih se pobija. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. svibnja 2021.