Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split, Ex. Vojarna Sv.

Križ, Dračevac

Pn-480/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja R.
d.o.o. V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V.
V., odvjetniku u V., protiv tuženika pod 1 L. d. V., V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., OIB: …, radi naknade
štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2021. u
nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika pod 1 E.
B., odvjetničkog vježbenika i generalne punomoćnice tuženika pod 2 N.
T., na ročištu radi objave, dana 12. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku pod 1 L. d. V., isplatiti tužitelju R. d.o.o.
V., iznos od 20.446,21 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. veljače 2017. do
isplate po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u
roku od 15 dana."

II Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2 H. c. d.o.o. Z..

III Nalaže se tuženiku pod 1 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak
parničnog postupka u iznosu od 16.647,80 kn, sa zateznom kamatom koja teče od
donošenja ove presude do isplate po stopi koju propisuje članak 29. Zakona o
obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

2

Pn-480/2017

1. Dana 10. listopada 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi naknade
imovinske štete u iznosu od 20.446,21 kn s pripadajućom kamatom od 3. veljače 2017.
Navodi kako je 13. studenoga 2016. oko 19,00 sati na otoku V., predio P. P.-
D. P., na državnoj cesti V.-K. oznake D-117, došlo do sraza vozila u
vlasništvu tužitelja marke Renault Master, reg. oznake…, kojim je upravljao
B. K. iz S., s divljom svinjom, odnosno veprom, koji je
iznenada istrčao na cestu i zaletio se u vozilo. Nadalje navodi kako je ovom prilikom
oštećeno označeno vozilo te ga je tužitelj popravio o svom trošku, tako da je nastala
materijalna šteta u ukupnom iznosu od 20.446,21 kn, od čega na ime popravka vozila
dana 18. siječnja 2017. iznos od 19.821,12 kn, a na ime usluge prijevoza vozila u svrhu
popravka na relaciji V.-S., u iznosu od 625,00 kn. Dodaje kako je objektivna
odgovornost na strani tuženika pod 1, kao lovoovlaštenika lovišta uz predmetnu
državnu cestu, dok tuženik pod 2 za štetu odgovara po načelu krivnje, temeljem
Zakona o cestama, jer upravlja državnom cestom na kojoj se zbio štetni događaj, a u
vrijeme nastanka štetnog događaja ova cesta nije bila označena prometnom
signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

2. Dana 12. lipnja 2018. zaprimljen je odgovor tuženika pod 1 kojim osporava
osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako tužitelj nije dokazao da bi štetni
događaj nastao na način kako to tvrdi, uz dodatak kako u ovom slučaju nema mjesta
primjeni odredaba Zakona o lovstvu, budući se nezgoda u svakom slučaju dogodila
izvan granica lovišta.

3. Dana 19. lipnja 2018. zaprimljen je odgovor tuženika pod 2 koji također
osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući kako bi u ovom slučaju
odgovornost bila na strani tuženika pod 1, budući se za štetu nastalu na javnoj cesti
zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, a tuženik pod 1 nije nikada od tuženika
pod 2 tražio postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka na cesti.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom potvrde Policijske postaje
V. od 20. veljače 2017. računa A.K. G. d.o.o. od 18. siječnja 2017. računa
zanatskog obrta mehaničar-vulkanizer vl. D. P. od 3. veljače 2017., izvida
štete sačinjenog po C. o. d.d. od 8. prosinca 2016. i zahtjeva za uslužnu
procjenu štete na vozilu, izvoda prometa po računu za tužitelja od 6. listopada 2017.,
dopisa Ministarstva od 30. travnja 2019., dopisa Policijske postaje V.
od 4. siječnja 2021., odluke kojom se ustanovljava zajedničko lovište na području
S.-d. ž. , O. V., dopisa Policijske postaje V. od 4. siječnja

2021., očevidom održanim na licu mjesta 10. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog
vještaka N. K., pregledom njegovog nalaza od 14. srpnja 2020. i dopune
vještačenja od 25. siječnja 2021.,saslušanjem svjedoka B. K., O. R.,
R. R., M. G. i V. K..

5. Sud nije uzeo u obzir dokaze koji su predloženi na glavnoj raspravi dana 2.
travnja 2019., jer su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije
dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
prethodnog postupka, sukladno odredbi iz članka 299. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

3

Pn-480/2017

6. Tužitelj i tuženik pod 1 zatražili su naknadu troška.

7. Tužbeni zahtjev osnovan je u odnosu na tuženika pod 1, dok je neosnovan u
odnosu na tuženika pod 2.

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te pasivne legitimacije tuženika.

9. Na okolnost nastanka predmetnog događaja proveden je očevid na licu
mjesta 10. srpnja 2020. u nazočnosti sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna
vozila, brodove i brodske havarije dipl. ing. N. K. i tom prilikom utvrđeno kako
se štetni događaj zbio na javnoj asfaltnoj cesti V.-K., na mjestu udaljenom oko
80 m od zemljopokazne table za selo P. i to u smjeru istoka, odnosno izvan
naseljenog mjesta, a gledano iz smjera kretanja vozila tužitelja, brzina kretanja je
ograničena okomitom signalizacijom na 40 km/h.

10. O samom štetnom događaju govorili su svjedoci B. K. i R. R.,
a iz njihovih iskaza proizlazi kako je R., kao zaposlenik tužitelja, prije nezgode bio
na zabavi u povodu krštenja njegove unuke na kojoj je konzumirao alkohol, radi čega
je prepustio upravljanje tužiteljevim vozilom marke Renault Master reg. oznake …svjedoku K. koji je zbog toga bio na mjestu vozača u trenutku nezgode,
a R. na mjestu suvozača. Ovi svjedoci o bitnim detaljima nezgode iskazuju
praktički istovjetno, stoga proizlazi kako je bio mrak, radi čega su se vozili s upaljenim
svjetlima, a K. je stotinjak metara prije nezgode zaustavio vozilo pokraj ceste kako
bi sebi zamotao cigaretu. Nakon uključenja u promet i do mjesta sraza nije prošlo puno
vremena, jer je razdaljina između te dvije točke mala, a tvrde kako su se kretali brzinom
oko 40 km/h. Po njihovim navodima do sraza je došlo na način da je s desne strane iz
grmlja iznenada na cestu izletio vepar i s desnog kolničkog traka nastavio kretanje
trkom prema vozilu, tako da je životinja njuškom udarila u donji dio vozila i to u visini
vrha registarske tablice. Nadalje navode kako je vepar nakon udarca prešao cestu
čitavom širinom te se uputio prema vinogradu položenom s lijeve strane kolnika, a oni
su po izlasku iz vozila uočili tragove krvi i otpalu registarsku tablicu te čuli roktanje iz
smjera u kojem je životinja pobjegla, ali se nisu usudili pregledavati teren i tražiti je. U
prvi mah, ali i nakon dolaska do prostora tužitelja paušalnim pregledom u mračnim
uvjetima nisu zamijetili značajnija oštećenja, a svjedok R. sutradan je po dolasku
na radno mjesto utvrdio oštećenja hladnjaka vozila zbog čega je obavijestio brata
zakonske zastupnice tužitelja O. R., koji je po povratku na otok kontaktirao
ovlašteni servis i dogovorio termin popravka vozila. Svjedok R. dodaje kako je tog
dana svjedok K. obavijestio policiju čiji su djelatnici pregledali vozilo, a svjedok
K. potvrđuje kako je razgovarao s policajcima na okolnost oštećenja vozila prilikom
njegovog pregleda i prilikom fotografiranja lica mjesta u P. p. .

11. Svjedok V. K. u svom iskazu spominje kako se u jutarnjim satima
vozio cestom iz K. prema V. i kako je na predjelu D. p. , zaustavio
vozilo te zajedno s vozačem vozila koje se prije toga kretalo i zaustavilo ispred
njegovog, uočio mrtvu divlju svinju kako leži dva-tri metra od asfaltne podloge nakon
čega je telefonom o ovom obavijestio svjedoka M. G.. Sječa se kako su na
životinji bile zamjetne ozljede i krv u predjelu njuške, a do tada nije vidio ovu životinju

4

Pn-480/2017

na otoku V. niti čuo da bi je netko vidio, ali pamti da su nakon ovog događaja kružile priče o uočenim tragovima koji bi upućivali na divlju svinju.

12. Svjedok M. G., predsjednik tuženika pod 1 od veljače 2016. do
veljače 2020., potvrđuje kako ga je lovnik tuženika pod 1 V. K. obavijestio o
divljoj životinji koju je po dolasku uočio na licu mjesta (opisanom po ostalim
svjedocima) i o tome obavijestio PP V., međutim dežurni djelatnik u tom trenutku nije
imao evidentiranu obavijest o takvom događaju, odnosno prijavu prometne nezgode,
već ga je izvijestio kako će djelatnici policije obaviti očevid. Dodaje kako je po preporuci
predsjednika lovačkog saveza Republike Hrvatske i uz pomoć nekoliko ljudi, uklonio
životinju s lica mjesta i svojim je vozilom s prikolicom odvezao do svoje kuće, gdje je
naknadno policijska djelatnica pregledala životinju, a potom u njegovoj nazočnosti
pregledala mjesto nezgode na kojem nisu uočili tragove kočenja, dijelova vozila ili
sličnog. Sječa se kako im je tom prilikom pristupio čovjek koji se predstavio kao vozač
koji je noć prije toga udario u nepoznatu stvar te kako na vozilu nije nastala šteta, a
kako mu je policajka skrenula pozornost da je bio dužan odmah prijaviti nezgodu jer je
sudionik nezgode mogla biti i osoba. Kao dugogodišnji lovac nije imao saznanja o
kretanju divljih svinja na otoku V., već na otoku H. gdje divlje svinje obitavaju uz
redoviti odstrijel.

13. O spornom događaju, a posebno popravku vozila, iskazuje zaposlenik
tužitelja svjedok O. R., koji potvrđuje prethodno izneseno u pogledu zabave,
konzumiranja alkohola R. i angažiranja K. kao vozača te dodaje kako ni on,
nakon prvog pregleda vozila oko 20 sati, nije uočio značajna oštećenja, već je o tome
obavješten telefonom, budući je dan nakon nezgode 15-tak dana bio odsutan s otoka.
Navodi kako je po povratku s puta vozilo tužitelja prevezeno u servis u S., gdje su
ga pregledali službenici osiguravajuće kuće, nakon čega su obavljeni radovi radi
otklanjanja štete. Po njegovom sjećanju, vozilo je odvezeno u S. u tijeku prosinca

2016. a na otok vraćeno u tijeku siječnja 2017.

14. Iz priložene potvrde Policijske postaje V. od 20. veljače 2017. razvidno je
kako je O. R. dana 15. prosinca 2016. u 8,30 sati prijavio prometnu nesreću sa
materijalnom štetom u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, reg. oznake …koja da se dogodila dana 13. studenoga 2016. oko 19,00 sati na državnoj cesti
V.-K., D-117, predio P. p. , u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke
Renault Master, reg. oznake…, vlasništvo poduzeća R. d.o.o., a kojim je
upravljao B. K. te da je do oštećenja na vozilu došlo uslijed udara u divlju
životinju-vepra, koja se nalazila na kolniku državne ceste V.-K., D-117.

15. Iz priloženog dopisa tužitelja upućenog Policijskoj postaji V. dana 14. lipnja

2018., proizlazi da se tužitelj obratio u cilju ispravka navedene potvrde o prijavi
prometne nesreće od 20. veljače 2017., navodeći da je u toj potvrdi zbog očite greške
u pisanju navedeno da je O. R. prijavio prometnu nesreću dana 15. prosinca

2016. u 8,30 sati, umjesto da je O. R. prometnu nesreću prijavio dana 15.
studenoga 2016.

16. Iz priložene potvrde Policijske postaje V. od 19. srpnja 2018., izdane nakon
navedenoga dopisa tužitelja za ispravkom, u bitnome proizlazi da je O. R.,
zaposlenik tužitelja, prijavio dana 15. prosinca 2016. prometnu nesreću, kako je to

5

Pn-480/2017

naprijed navedeno te je u istoj potvrdi navedeno da je vozač B. K. prijavio
policijskoj postaji V. predmetni događaj dana 14. studenoga 2016. u 11,00 sati, kada
je pronađen uginuli vepar.

17. Iz dopisa Policijske postaje V., proizlazi da je dana 14. studenoga 2016.,
M. G., odgovorna osoba L. d. V., obavijestio PP V. kako je uz
državnu cestu K.-V., D-117, predio P., pronađena uginula divlja svinja-
vepar, koju je najvjerojatnije udarilo motorno vozilo, nakon čega je ista uginula uz cestu
te je L. d. odlučilo ukloniti divlju svinju i jedan dio poslati na analizu da bi
se utvrdilo je li meso zaraženo.

18. Na temelju iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako se štetni događaj zbio
dana 13. studenoga 2016. u večernjim satima na državnoj cesti V.-K. D. 117, na
način da je pred vozilo u vlasništvu tužitelja Renault Master reg. oznake …
kojim je upravljao B. K., po ovlaštenju zaposlenika tuženika R. R.,
iznenada izletjela divlja životinja – vepar i udarila u vozilo, na kojem po prvom
paušalnom pregledu nije zamijećena imovinska šteta, već je samo otpala registarska
tablica. Da se radi o divljoj svinji – vepru jasno proizlazi iz iskaza svih označenih
svjedoka, a i ostala iznesena dokazna građa upućuje kako je štetni događaj prijavljen
sutradan, odnosno 14. studenoga 2016., kada je svjedok K. pristupio na mjesto
nezgode.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. K. od 14. srpnja

2020. proizlazi kako na mjestu štetnog događaja nisu fiksirani tragovi na kolničkoj
površini nakon nezgode, jer policija nije provela očevid, ali je rekonstrukcijom na licu
mjesta pokazan položaj teretnog vozila Renault Master nakon naleta na divljač, a koji
se nalazio nekoliko metara od mjesta naleta, stoga je tehnički održivo da se
neposredno prije naleta teretno vozilo „Renault Master“ kretalo brzinom od oko 40
km/h. U prilog navedenom, po vještaku ukazuju i oštećenja na prednjem dijelu vozila
gdje je došlo do kontakta sa divljom svinjom, koja se po njegovom mišljenju, prilikom
izlaska na kolničku površinu mogla kretati brzinom oko 15 km/h. Nadalje, vještak
utvrđuje kako je u trenutku kada je divlja svinja kročila na kolničku površinu pa do
mjesta naleta, životinja prevalila put od oko 2m, za što joj je, uz prosječnu brzinu
kretanja od oko 15 km/h ili 4,15 m/s, bio potreban vremenski interval od oko 0,48
sekundi. Za navedeni vremenski interval od 0,48 sekunde i uz brzinu kretanja od oko
40 km/h ili 11,08 m/s, teretno vozilo Renault Master po njemu je udaljeno od mjesta
naleta oko 5,3 m. Na navedenoj udaljenosti i uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz
prosječno usporenje od 7m/s, teretno vozilo Renault Master do mjesta naleta zaustavio
bi se pod pretpostavkom gibanja brzinom od oko 14,75 km/h ili 4,08 m/s ili bilo kojom
manjom brzinom od navedene, temeljem čega zaključuje kako vozač osobnog vozila
Renault Master nije imao vremena niti prostora za izbjegavanje naleta na divlju svinju.
Konačno, uzimajući u obzir obilježja lica mjesta, prije svega šumu i nisko raslinje uz
južni rub kolnika, odnosno uz desni rub kolničke površine sa kojim se iz smjera zapada
prema istoku kretalo teretno vozilo Renault Master i obzirom da se radi o neosvijetljenoj
kolničkoj površini te tamnoj boji divlje svinje, zaključuje kako vozač teretnog vozila
Renault Master nije mogao primijetiti divlju svinju sve dok ista nije izašla na kolničku
površinu. U odnosu na visinu nastale štete na vozilu Renault Master, vještak smatra
kako ona iznosi 24.918,98 kn s PDV, što se odnosi na potreban rad i zamjenske
dijelove.

6

Pn-480/2017

20. U dopuni nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2021. vještak se u bitnome
očitovao kako oštećenja na prednjem dijelu predmetnog vozila po svom intenzitetu i
karakteru oštećenja, odgovaraju naletu na divljač prednjim dijelom vozila. Naveo je
kako su oštećenja utvrđena uslužnim izvidom koji je priložen spisu, oštećenja na
prednjem braniku i na dijelovima iza prednjeg branika i odgovaraju oštećenjima koja
nastaju naletom na divljač pri brzini od oko 40 km/h, kojom se predmetno vozilo kretalo
neposredno prije naleta i koja je tehnički održiva, obzirom na oštećenja na vozilu i
konačni položaj vozila pokazan na djelomičnoj rekonstrukciji na licu mjesta. Razlika u
cijeni da je nastala zbog toga što je kalkulacija popravka po sistemu „Audatex“ i sa
originalnim dijelovima rađena više od tri godine kasnije, kada su se mijenjale cijene
dijelova i cijene davanja na dijelove. Kako se prometna nezgoda dogodila u noćnim
satima, a glavnina oštećenja da je nastala iza prednjeg branika i njegovog poprečnog
nosača, smatra kako nestručne osobe u noćnim satima ne mogu niti na koji način
zamijetiti i utvrditi popisani opseg oštećenja na vozilu, sve dok se ne ukloni prednji
branik i obloga branika u ovlaštenom servisu.

21. U skladu s nalazom vještaka, a uzimajući u obzir i prethodno nabrojane
dokaze, sud smatra kako se štetni događaj zbio na način kako je opisan u ovoj tužbi,
stoga se iskazi saslušanih svjedoka drže uvjerljivim i vjerodostojnim pa tako i iskazi
svjedoka K. i R. na okolnost dinamike i načina nastanka događaja te
imovinske štete na vozilu tužitelja, kao njegove posljedice, budući iz stanja u spisu
jasno proizlazi kako K. i R. pa ni svjedok R., prilikom pregleda vozila nakon
štetnog događaja, nisu mogli vidjeti i utvrditi stvarnu štetu koja je na vozilu nastala zbog
sraza s divljom svinjom. Ovome valja dodati kako odredbama Zakona o sigurnosti
prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i
108/17.) nije propisana obveza vlasnika motornog vozila koje je sudjelovalo u
prometnoj nesreći, u kojoj nije nastala materijalna šteta niti ima ozlijeđenih osoba,
pozvati policiju i sačekati njezin dolazak radi obavljanja očevida, stoga u postupanju
B. K. i R. R. sud ne nalazi protupravnog postupanja.

22. U odnosu na odgovornost za naknadu nastale štete, odnosno pasivnu
legitimaciju tuženika, prije svega valja navesti kako su odredbom iz čl. 75. st. 1. i čl.

76. st. 1. Zakona o lovstvu (NN br. 140/05, 75/09,14/14 i 21/16, dalje ZL) propisane
mjere koje je lovoovlaštenik dužan poduzimati radi sprječavanja štete od divljači, a
između ostalih ograđivanje zemljišta, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno
područje i vrstu divljači. Odredbom iz čl. 77. st. 1. propisano je kako je lovoovlaštenik
obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti
ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se lovište prostire. U skladu s odredbama
iz čl. 83. za štetu koju divljač počini u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u
kojem ta divljač stalno živi, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je
počinjena šteta, ako lovoovlaštenik ne dokaže protivno. Za štetu koju počini divljač koja
ne živi stalno u lovištu, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena.

23. Odredbom iz članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05.,
41/0., 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se za štetu nastalu u vezi sa
opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari,
odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom
članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik,

7

Pn-480/2017

a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

24. Odredbama iz članka 1067. ZOO propisano je, među ostalim, da se vlasnik
oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka
koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako
dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije
mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

25. Iako ZOO izričito ne određuje što se smatra opasnom stvari, očito je da pod
tim pojmom zakon podrazumijeva i divljač, a u ovom slučaju divlju svinju-vepra, koji se
nekontrolirano kreće prostorima lovišta, ali i izvan naseljenih mjesta pa tako i preko
javnih prometnica. U slučaju štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost se
predmnijeva, pa je na oštećeniku samo teret dokazivanja da je tako opasna stvar
sudjelovala u štetnom događaju, a što je u konkretnom slučaju tužitelj i dokazao. Dakle,
teret dokazivanja prelazi na imatelja opasne stvari koji, da bi se oslobodio
odgovornosti, mora dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se
nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta
nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i
čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

26. U konkretnom slučaju, da bi se tuženik pod 1 oslobodio odgovornosti za
štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu tužitelja, morao je u smislu odredbe iz članka

7. st. 1. ZPP dostaviti dokaze koji nedvojbeno upućuju da šteta potječe od
nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći
ili otkloniti. Tuženik pod 1, a i njegov bivši predsjednik, ovdje svjedok M. G.,
navode kako na otoku V. nisu uočena kretanja divlje svinje koja obitava na otoku
H., a svjedok K. spominje kako su nakon ovog događaja krenule priče o
tragovima koji ukazuju na divlju svinju. Međutim, ove priče datiraju i znatno prije, jer ih
je i nadležni sudac slušao godinama prije ovog događaja i to u tijeku održavanja
redovitih mjesečnih sudbenih dana na V., kada su se spominjala preplivavanja
V. k. i dolazak divljih svinja (jedinke ili više njih) upravo sa susjednog otoka
H., što je sasvim realno za očekivati kada se uzme u obzir činjenica da je razdaljina
između ova dva otoka oko 10 NM. Dakle, sve ovo bilo je ili trebalo biti poznato tuženiku
pod 1 i njegovim članovima, uz napomenu kako je divlja svinja životinja iznimne snage
i plivačkih sposobnosti, a dokaz tomu je predmetni sraz vozila i vepra koji je dotadašnja
nagađanja okončao i učinio bespredmetnim. Osim toga, tuženik pod 1 nije dokazao da
se mjesto nezgode ne bi nalazilo u prostoru lovišta ili u njegovoj neposrednoj blizini, a
tome valja dodati kako dokaz na tu okolnost nije i ne može biti mapa i Odluka
Županijske skupštine od 3. travnja 2007.(listovi 93-95 spisa), budući se iz njihovog
sadržaja ne može utvrditi odlučne činjenice, poput točnog položaja granica lovišta i
predjela V. kojima se lovište prostire. Pod pretpostavkom da i nije tako, činjenica je
da tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je postupio preventivno te da
je u smislu citirane odredbe iz članka 76. st. 1 ZL ogradio lovište ili poduzeo kakve
druge mjere u cilju otklanjanja mogućih šteta za osobe i njihovu imovinu. S tim u vezi,
sud smatra tuženika pod 1 odgovornim za nastali događaj i posljedičnu štetu po načelu
objektivnosti

27. U odnosu na tuženika pod 2, tužitelj zahtjev temelji na odredbi iz članka 50. Zakona o cestama (NN broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC), kojom je

8

Pn-480/2017

propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač,
odgovara po osnovi krivnje (stavak 1.), a pravna osoba koja upravlja javnom cestom,
odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj
cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena
prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).
Citirana odredba odnosi se na pravno uređenje odgovornosti osoba koje gospodare
lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika) za štetu koja na javnoj cesti bude
prouzročena trećim osobama naletom divljači. Pravna osoba koja upravlja javnom
cestom, odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50. ZC, odgovara za štetu
po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne
označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim
riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se
sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike
u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (ovakvo pravno
shvaćane izraženo je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/214
od 4. ožujka 2015.). U konkretnom slučaju, tuženik pod 2 bio bi odgovoran za štetu
nastalu na vozilu u vlasništvu tužitelja, pod pretpostavkom da isti nije, na zahtjev
tuženika pod 1 (kao osobe koja gospodari lovištem), javnu cestu označio prometnom
signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tuženik pod 2 u tijeku
postupka osporio je da bi mu tuženik pod 1 postavio zahtjev za označavanjem
predmetne javne ceste prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim
propisima, slijedom čega je upravo na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik pod 1
uputio navedeni zahtjev tuženiku pod 2, međutim tužitelj tu činjenicu nije dokazao,
stoga u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika pod 2 za
nastali štetni događaj pa tako ni za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja, slijedom
čega je tužbeni zahtjev u odnosu na ovu stranku u cijelosti neosnovan i valjalo ga je
odbiti, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

28. U odnosu na osnovanost visine tužbenog zahtjeva, za navesti je kako je
odredbom iz članka 1090. ZOO propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje
su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da
se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije
bilo štetne radnje ili propuštanja. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, u situacijama
kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se
određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da bi se
materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari,
naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za
popravljanje stvari.

29. U konkretnom slučaju, tužitelj je dostavio račun A. G. od 18.
siječnja 2017. na iznos od 19.821,21 kn te svoj Izvod iz prometa po računu iz kojega
proizlazi da je navedeni iznos uredno podmirio izdavatelju računa. Osim toga, dostavio
je i račun za prijevoz oštečenog vozila na relaciji V.-S., R. s. od 3. veljače

2017. iz kojega proizlazi da je za navedenu uslugu platio iznos od 625,00 kn. Dakle,
tužitelj je nastalu štetu reparirao neposredno nakon oštećenja vozila, slijedom čega
upravo taj iznos, uvećan za iznos koji je platio na ime prijevoza vozila od 625,00 kn,
predstavlja iznos od 20.446,21 kn, kojim je otklonjena šteta i koji je sadržan u
predmetnom tužbenom zahtjevu, uz napomenu kako ovi iznosi nisu u suprotnosti s
nalazom vještaka koji se očitovao na okolnost visine štete.

9

Pn-480/2017

30. Kako je tužitelj popravkom vozila sam otklonio štetu prije donošenja sudske
odluke, predmetna tražbina dospjela je danom sanacije štete, odnosno izvršenog
popravka vozila te je tuženik pod 1 na navedeni novčani iznos štete dužan platiti i
zateznu kamatu od dana kada je tužitelj otklonio štetu, odnosno od 3. veljače 2017.,
kako je i zatraženo, temeljem odredbe iz članka 29. ZOO. Ispunjenje ove obveze
tuženiku pod 1 valjalo je u smislu odredbe iz čl. 328. st. 2. ZPP naložiti u roku od 15
dana, a ne u zatraženom roku od 8 dana, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke
presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 154. st. 1. ZPP.,
stoga tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na tuženika pod 1.
Priznat mu je trošak sastava tužbe od 10. listopada 2017. i podnesaka od 29. listopada

2018. i 25. kolovoza 2020. te zastupanje na ročištima održanim 29. listopada 2018.,

10. srpnja i 21. listopada 2020. te 16. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku
označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč 1. i Tbr. 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14 i
118/14, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14.
veljače, 2. travnja, 30. svibnja i 30. listopada 2019. te 16. veljače 2021. u iznosu od
500,00 kn za svako, a sve u skladu s Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT. Dakle, priznat mu je
trošak zastupanja u iznosu od 9.500,00 kn koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak
očevida i vještačenja u iznosu od 4.772,80 kn (372,80 kn+4.400,00 kn), dok se u više
zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje i
okončanje ovog spora.

32. Slijedom iznijetog, tuženiku pod 1 valjalo je naložiti naknadu parničnog
troška tužitelja u iznosu od 16.647,80 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče
od dana donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl.

29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki III izreke presude, dok je odluka o parničnom
trošku tuženika pod 2 izostala, jer ova stranka nije postavila zahtjev za njegovom
naknadom.

Split, 12. svibnja 2021.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana njezine dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog
suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1
- tuženiku pod 2