- 1 -              Revt 459/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 459/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. G. & V. Š. iz Z., protiv tuženika I. d.d., OIB ..., Z., radi utvrđenja ništavosti odluke o opozivu člana uprave društva, poništenja odluke o opozivu člana uprave društva i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9911/2014-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3609/12 od 2. srpnja 2014., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja u dijelu kojim pobija presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-9911/2014-2 od 30. svibnja 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3609/12 od 2. srpnja 2014., u toč. I. pod II. izreke i toč. II. pod II. izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

U preostalom dijelu revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se  kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika I. d.d. o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. godine kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva D. C., ništetna.

II Nalaže se tuženiku u roku osam dana isplatiti tužitelju iznos od 970.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 48.500,00 kn teku od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. listopada 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. studenoga 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. ožujka 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. travnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. svibnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. rujna 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. travnja 2014. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

III  Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 100.641,84 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 48.500,00 kn teku od 21. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 48.500,00 kn teku od 21. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od   3.641,84 kn teku od 09. svibnja 2012. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena kao i iznos od 15.733,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. prosinca 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena.

IV  Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan parnični trošak u iznosu od 77.518,00 kn sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena."

 

 

II   Odbija se  kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Poništava se  Odluka tuženika I. d.d. o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. godine kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva D. C. te je opoziv imenovanja bez učinka.

II    Nalaže se tuženiku u roku osam dana isplatiti tužitelju iznos od 970.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od:

- 48.500,00 kn teku od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. listopada 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. studenoga 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. ožujka 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. travnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. svibnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. rujna 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- 48.500,00 kn teku od 15. travnja 2014. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena.

III   Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 100.641,84 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 48.500,00 kn teku od 21. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 48.500,00 kn teku od 21. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od   3.641,84 kn teku od 09. svibnja 2012. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena kao i iznos od 15.733,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. prosinca 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana ypolugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena.

IV   Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan parnični trošak u iznosu od 77.518,00 kn sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena."

 

III  Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.484,00   kn u roku osam dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske presude, usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tuženika na naknadu prouzročenog parničnog troška. Tužitelj je popisao trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6. Predmet spora je (glavni) zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva tužitelja ništetna te posljedično tomu zahtjev za isplatu bruto plaća u iznosa od 970.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, zahtjev za isplatu iznosa od 100.641,84 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno u izreci prvostupanjske presude kao i zahtjev za isplatu iznosa od 15.733,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. prosinca 2011. do isplate te eventualno kumulirani zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to da se poništi odluka tuženika o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva tužitelja te da je opoziv imenovanja bez učinka i posljedično tomu zahtjev za isplatu bruto plaća u iznosu od 970.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, zahtjev za isplatu iznosa od 100.641,84 kn s pripadajućom zateznom kamatom te zahtjev za isplatu iznosa od 15.733,08 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

 

7. U tužbi je vrijednost predmeta spora naznačena s 261.772,64 kn.

 

8. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je st. 2. navedene zakonske odredbe propisano da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

9. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

10. Prema odredbi čl. 497.a ZPP revizija iz čl. 382-. st. 1. toč. 1. ovoga Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

 

11. Imajući na umu do sada izloženo za zaključiti je da je vrijednost predmeta spora nenovčanog glavnog zahtjeva (zahtjeva za utvrđenje da je odluka tuženika o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva tužitelja ništetna) 261.772,64 kn, a time je određena i vrijednost predmeta eventualno kumuliranog nenovčanog zahtjeva da se poništi odluka tuženika o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva tužitelja te da je opoziv imenovanja bez učinka jer tužitelj ne traži da se usvoje oba tužbena zahtjeva. Dakle, vrijednost predmeta spora utvrđena je primjenom odredbe čl. 37. ZPP i određuje se prema svakom od navedenih zahtjeva, a ne prema broju vrijednosti dvaju zahtjeva jer tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-58/2005 od 16. ožujka 2006.). Stoga je protiv tog dijela drugostupanjske presude dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija), dakle, ne i revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

12. U skladu s odredbom čl. 37. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim tužitelj (glavnim zahtjevom) traži isplatu iznosa od 970.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama posljedično zahtjevu za utvrđenje odluke tuženika ništetnom, odnosno isplatu istog iznosa posljedično eventualno kumuliranom zahtjevu za poništenje navedene odluke tuženika od 23. prosinca 2011. dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija). Međutim, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 100.641,84 kn s 12. s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjeva za isplatu iznosa od 15.733,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti (na dan podnošenja tužbe – 12. rujna 2012. = 7.411.706,00 kn, odnosno 15.733,08 EUR = 116.608,96 kn), a koje zahtjeve tužitelj temelji kako kod glavnog zahtjeva, tako i kod eventualno kumuliranog zahtjeva, na Ugovoru o reguliranju prava i obveza između člana uprave i društva (list 8 – 22 spisa), dakle, na osnovi koja nije istovjetna osnovi iz koje potražuje isplatu bruto plaća, to je protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen (glavni tužbeni zahtjev za isplatu naprijed navedenih iznosa, a jednako tako i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja) u tom dijelu dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP).

 

13. Slijedom navedenog, a jer revizija tužitelja nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (u reviziji tužitelja nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na isto odnose, niti su izloženi razlozi zbog kojih bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni) to je revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u toč. I. pod I.1. izreke i toč. II. pod III. izreke nedopuštena i kao takova je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 2. ZPP odbačena te je odlučno kao u izreci rješenja.

 

14. U preostalom dijelu pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP.

 

15. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određenih u reviziji.

 

Tužitelj određeno ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba bila učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, odnosno u čemu se ista sastoji, pa ovaj revizijski razlog u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP nije moguće uzeti u razmatranje.

 

Jednako tako, navode tužitelja kojim preocjenjuje izvedene dokaze i na taj način prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

16. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

18. Polazeći od toga da je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje da je odluka tuženika o opozivu člana uprave društva donesena na sjednici Nadzornog odbora društva održanoj 23. prosinca 2011. kojom je opozvana odluka o imenovanju za člana društva tužitelja ništetna, kao i sa eventualno kumuliranim zahtjevom za poništenje navedene odluke i da u tom dijelu revizija tužitelja podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena i da je kao takva odbačena rješenjem ovoga suda, jedini mogući i pravilan zaključak je da je posljedično tomu pravilno odbijen (glavni) tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani za isplatu iznosa od 970.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

19. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.