Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1617/2017-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz P., OIB …, zastupane po punomoćniku Đ. Č., odvjetniku u P. i po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženika E. I. iz P., OIB …, zastupanoga po punomoćnici B. R., odvjetnici u P. uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice D. I. iz P., OIB …, zastupane po punomoćniku Đ. Č., odvjetniku u P., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o revizijama tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-925/16-4 od 23. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1109/12-78 od 3. ožujka 2016., na sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-925/16-4 od 23. siječnja 2017. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
III. Odbacuje se dopuna revizije tužiteljice i umješača na strani tužiteljice od 11. prosinca 2017., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan predugovor kojega su 1. listopada 2007. sklopili tuženik kao prodavatelj i tužiteljica kao kupac, a na kojemu su potpisi stranaka istoga dana ovjereni kod javnog bilježnika N. K. pod posl. br. OV-17398/07, dok je u toč. II. izreke, usvojen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da je taj ugovor raskinut i tuženik je obvezan tužiteljici isplatiti kunsku protuvrijednost iznosa od 43.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2007. do isplate te je, u toč. III. izreke, odbijen zahtjev kojim tužiteljica traži još i isplatu iznosa od 20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 28. rujna 2007. do isplate. Ujedno je toč. IV. prvostupanjske presude odlučeno o troškovima postupka, na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 85.937,50 kn. dok je u toč. V. izreke, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 63.750,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Prihvaća se žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P-1109/12-78 od 3. ožujka 2016. g. u njenom usvajajućem dijelu – stavku II. izreke i u odluci o troškovima postupka – stavci IV. i V. izreke, te se sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se kako je "Predugovor" sklopljen između tuženika kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca dana 01. listopada 2007. godine, a na kojem su potpisi stranaka istoga dana ovjereni po javnom bilježniku N. K. iz P. pod.posl.br.OV-17398/07, raskinut.
Nalaže se tuženiku E. I., OIB … da tužiteljici L. P. OIB … isplati iznos od 43.000 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 01. listopada 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi koju u mjestu ispunjenja plaća Z. b. d.d. na štedne uloge po viđenju u eurima, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove prvostupanjskoga postupka u iznosu od 56.875,00 kuna (pedesetšesttisućaosamstosedamdesetpet kuna) kuna i trošak žalbenog postupka od 14.580,50 kuna (četrnaesttisuća petstoosamdesetkunaipedesetlipa), sve u roku od petnaest dana, dok se odbijaju preostali zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela dvije revizije (jednu po odvjetniku V. V., drugu po odvjetniku Đ. Č.), te nepravovremenu dopunu revizije i to osobno, zajedno sa umješačem na strani tužiteljice (svojom majkom), po odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da revizije i dopunu revizije podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači, odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
4. Odgovor na revizije nije podnesen.
5. Revizije su osnovane, dok dopuna revizije nije dopuštena.
6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.
7. U revizijskoj fazi postupka sporno je je li tužiteljica aktivno legitimirana, odnosno je li tražbina koju ima u ovopredmetnom postupku, a koja proizlazi iz Predugovora o prodaji stana od 1. listopada 2007. prenesena na D. I. i je li, stoga, osnovan zahtjev tužiteljice na raskid kupoprodajnog ugovora i povrat iznosa isplaćenog na temelju tog ugovora.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tuženik kao prodavatelj i tužiteljica kao kupac 1. listopada 2007. sklopili predugovor o prodaji stana,
- da je tužiteljica stupila u posjed predmetnog stana,
- da je kunska protuvrijednost ugovorene kupoprodajne cijene od 43.000,00 eura, u iznosu od 303.400,00 kn, u cijelosti isplaćena tuženiku i to na ime kupoprodajne cijene, a ne kapare,
- da je stan uređen u prostoru koji je bio predviđen za garaže i prenamijenjen je u stan, za koji prostor u trenutku zaključenja predugovora nije bila ishođena građevinska ni uporabna dozvola pa nije bila moguća uknjižba prava vlasništva, zbog čega su stranke ugovorile da će tuženik, ako ne ishodi potrebnu dokumentaciju za objekt koji je predmet prodaje, tužiteljici kao kupcu predati drugu nekretninu (stan) na kojoj će tužiteljici biti omogućena uknjižba prava vlasništva, površine oko 40 m², a koji se stan nalazi na k.č. br. 2985 k.o. P.,
- da tuženik nije ishodio potrebne dozvole za predmetni stan i tužiteljici omogućio uknjižbu prava vlasništva, već je tijekom postupka ishodio legalizaciju objekta rješenjem o izvedenom stanju od 29. siječnja 2013.,
- da je više godina nakon zaključenja predugovora ponudio tužiteljici drugi stan, koji je bio za 13 m² manje površine pa ga je tužiteljica odbila preuzeti.
9. Na temelju navedenih utvrđenja, a kako je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 43.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim zahtjev za utvrđenje da je Predugovor raskinut, kao i zahtjev za povrat isplaćene kupoprodajne cijene.
10. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud ocjenjuje pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda navodeći da je zahtjev na utvrđenje da je predugovor raskinut podnesen 12. svibnja 2014., dok iz ugovora od 28. siječnja 2014. proizlazi da je tužiteljica sva prava iz predugovora prenijela na svoju majku D. I. pa da, stoga, tužiteljica nakon sklapanja toga ugovora s majkom više nije aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za utvrđenje da je ugovor raskinut i povrat cijene.
11. Odluka drugostupanjskog suda, barem za sada, ne može se prihvatiti pravilnom.
12. U pravu je revidentica kada tvrdi da postoje nejasnoće i proturječnosti u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjskog suda, pri tom imajući u vidu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 219. te čl. 338. st. 4. ZPP, a u dijelu obrazloženja koji se odnosi na prigovor aktivne legitimacije tužiteljice.
13. Prema čl. 127. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prema st. 2. prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu. Prema st. 3. pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.
14. Ne može se prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da iz Ugovora od 28. siječnja 2014. proizlazi da je „tužiteljica sva prava iz ugovora prenijela na svoju majku D. I.“ u situaciji kada se u čl. 1. predmetnog ugovora navode pojedinačna prava koja se prenose, a među kojima se ne spominju prava i obveze proizašle iz ovopredmetnog parničnog postupka pokrenutog protiv tuženika. Pored toga, u čl. 3. predmetnog ugovora izričito se navodi da: „prenositeljica ovim putem prenosi sva prava i obveze pobrojane u čl. 1. ovog ugovora, a koje su proizašle iz zaključenja Pregugovora o kupoprodaji nekretnina od 1. listopada 2017. na svoju majku D. I. kao stjecatelja vanknjižnog vlasništva na nekretninama te, ujedno, izjavljuje da po zaključenju ovoga ugovora nema nikakvih potraživanja prema stjecatelju, a koja bi proizašla iz pravnih poslova pobrojanih u čl. 1.“. U tom smislu, činjenica da su određena prava iz Kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 2007. prenesena na D. I., a među kojim pravima se izrijekom ne spominju prava iz ovopredmetnog postupka, nema sama po sebi za posljedicu da se samo zbog toga tužiteljica ne bi mogla smatrati aktivno legitimiranom pa u tom dijelu odluku drugostupanjskog suda se ne može ispitati.
15. Budući da su, imajući navedeno u vidu, u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome jesu li ili nisu prava i obveze proizašle iz ovopredmetnog parničnog postupka pokrenutog protiv tuženika preneseni na D. I., a u situaciji kada se niti u čl. 1. niti u čl. 3. predmetnog Ugovora jasno i precizno ne spominju prava i obveze proizašle iz ovopredmetnog parničnog postupka te bez da je u postupku dovedeno u pitanje jesu li, eventualno, prava i obveze iz ovopredmetnog postupka preneseni na D. I. na neki drugi način, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.
16. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.
17. U ponovljenom će postupku drugostupanjski će sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.
19.1. Tužiteljica i umješač na strani tužiteljice podnijeli su 11. prosinca 2017. dopunu revizije.
19.2. Na temelju odredbe čl. 91.a ZPP reviziju može izjaviti odvjetnik, a slijedom odredbe st. 2. istog čl. iznimno reviziju može izjaviti i sama stranka ili njen opunomoćenik koji nije odvjetnik pod uvjetom da imaju položen pravosudni ispit.
19.3. Stranka ili njen opunomoćenik u tom slučaju dužni su uz reviziju dostaviti potvrdu o položenom pravosudnom ispitu u izvorniku ili u preslici iz koje bi bilo vidljivo da stranka odnosno opunomoćenik koji nije odvjetnik imaju položen pravosudni ispit.
19.4. Pored toga što je dopuna revizije nepravovremena (punomoćnici tužiteljice i umješača su još u ožujku 2017. zaprimili pobijanu drugostupanjsku presudu), iz sadržaja dopune revizije slijedi da dopunu revizije izjavljuju tužiteljica i umješač na strani tužiteljice (njena majka) osobno, no u spisu, a niti uz dopunu revizije ne prileži potvrda da su tužiteljica i umješač na strani tužiteljice položile pravosudni ispit.
19.5. Kako tijekom postupka tužiteljica i umješač nisu dostavile potvrdu iz koje bi slijedilo da imaju položen pravosudni ispit, niti je takva potvrda dostavljena uz dopunu revizije, dopuna revizije je nedopuštena i stoga ju je valjalo na osnovi odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti i odlučiti kao u toč. III. izreke.
