- 1 -              Revt 208/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 208/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović Ivanišević članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., L., ..., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u V. protiv tuženika A.-P. d.o.o. u stečaju, OIB: ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7083/2013-3 od 28. rujna 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5673/11 od 28. ožujka 2013., na sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5673/11 od 28. ožujka 2013. suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženom A.-P. d.o.o., Z., ..., da tužitelju E. d.o.o., L., ..., isplati iznos od 80.564,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 01. travnja 2008. g. do plaćanja, i to do 30. lipnja 2011. g. po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope Hrvatske narodne banke, zatezne kamate će se obračunati uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.600,00 kn, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 5.200,00 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7083/2013-3 od 28. rujna 2016., djelomično je odbijena, a djelomično uvažena žalba tuženika, te je suđeno:

 

„I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5673/11 od 28. ožujka 2013. u točki I. njene izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 80.564,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2008. do isplate, i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope Hrvatske narodne banke, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u točki II. njene izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5673/11 od 28. ožujka 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti kunsku protuvrijednost iznosa od 80.564,00 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 80.564,00 EUR (osamdesettisućapetstošezdesetčetiri eura) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.“

 

3. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćena žalba tuženika (točka I. izreke), reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista ukine.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7.1. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Naime, drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude dao jasne i neproturječne razloge na temelju kojih je činjenica, utvrđenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, utvrdio postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku, a iz kojih razloga nije prihvatio navode žalbe tuženika u pogledu pravodobnog podnošenja prigovora na nedostatke robe.

 

7.2. Nadalje, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju opisno ukazuje revident, jer je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo prema svom uvjerenju ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka jasno naveo koje su činjenice dokazane, a koje ne, a prihvaćajući takvu ocjenu, uz logično i argumentirano obrazloženje, bitnu povredu nije učinio ni sud drugog stupnja.

 

6.3. Na navode revizije još valja reći da iz odredbi čl. 7., 8. i 219. ZPP proizlazi da stranke iznose činjenice i predlažu dokaze (čl. 7. ZPP), a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Dakle, stranke predlažu, a sud odlučuje, pa ovisno od ocjene koje su od iznesenih činjenica važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 2. ZPP) određuje i o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvoditi. Stoga, navodi revizije da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost možebitno iznesenih prigovora na nedostatke robe, a kada je utvrđena činjenica da pisanu obavijest o uočenim nedostacima tuženik nije dostavio tuženiku po primitku robe i uočenim nedostacima, a niti da je usmena obavijest učinjena u skladu s propisima. Pri tom drugostupanjski sud pravilno navodi da je tuženik samo općenito naveo da je podnio prigovor nedostatka robe tužitelju, pa da ga je na ročištu od 28. ožujka 2013. sud prvog stupnja, prema odredbi čl. 298. ZPP, pozvao iznijeti činjenice o tome u kojem obliku je prigovarao nedostacima, a tuženik je naveo da ne može sa sigurnošću tvrditi je li prigovarao pisano ili usmeno te je predložio saslušanje svjedoka za koje je tvrdio da o tome imaju saznanja. Međutim, dokazi se izvode radi utvrđenja činjenica koje stranka određeno iznese u tijeku postupka, a ne radi toga da bi stranke izvođenjem dokaza po prvi puta možebitno saznale za neku činjenicu u tijeku postupka. Stoga, kako tuženik nije iznio navedene odlučne činjenice, prvostupanjski sud je pravilno odbio njegov prijedlog za saslušanjem svjedoka.

 

8. Tuženik revizijom nadalje osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude, smatrajući da nije pravilno primijenjena odredba čl. 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) kojom je određena valuta obveze, međutim ne obrazlažući određeno u čemu bi se sastojala pogrešna primjena navedene odredbe u situaciji kada je, na temelju ugovora o novaciji potraživanja utvrđeno da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u valuti €. Budući da je tužitelj strana pravna osoba, dopušteno je ugovoriti da obveza glasi na plaćanje u stranoj valuti zbog čega je, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZOO, tuženik dužan isplatiti kupoprodajnu cijenu upravo u valuti €. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 22. st. 3. ZOO kako to pogrešno drži revident, budući da novčana obveza ne glasi, protivno zakonu na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti. Stoga se i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

 

9. Odluku suda drugog stupnja tužitelj niti u preostalom dijelu revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama ovog suda.

 

10. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.