- 1 -              Revd 2102/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2102/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., O., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici G. P. - T., odvjetnici u O., protiv tuženika Ž. O., vlasnika ugostiteljskog obrta M., K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-192/2018-2 od 15. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-2039/2014-30 od 19. lipnja 2017., na sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-192/2018-2 od 15. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-2039/2014-30 od 19. lipnja 2017., ističući dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Naime, predlagatelj u prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

 

„- Je li tuženik doveo u zabludu knjigovodstvenog vještaka prezentirajući mu da je određeno potraživanje naplatio tužitelju po osnovi Ugovora o cesiji, a u stvarnosti po osnovi ranijeg poslovnog odnosa između stranaka (Po specifikaciji)?,

 

- Da li se može smatrati da je tuženik na prijevarni način prezentirao plaćanje po specifikaciji kao da podmiruje obveze po Ugovoru o cesiji, a u stvarnosti po osnovi ranijeg poslovnog odnosa između stranaka i na taj način doveo u zabludu i sud glede predmeta i knjigovodstvenog vještaka?“

 

6.1. Postavljena pitanja vezana su isključivo na činjenični supstrat u ovom predmetu te predlagatelj iznosi opširne razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno (jer je tuženik doveo u zabludu knjigovodstvenog vještaka i sud). Međutim, na taj način nije određeno naznačeno pravno pitanje prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, jer iznošenje u pitanju pojedinih činjenica koje se odnose na konkretan slučaj te problematiziranje primjene materijalnog prava od strane suda, ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Naime, u smislu navedene odredbe pravno pitanje je opće pitanje, kakvo se u identičnom sadržaju može pojaviti u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih slučajeva, a u odgovoru na tako postavljeno pitanje revizijski sud može, kao odgovor na isto, zauzeti pravno shvaćanje, i o tom odgovoru mora ovisiti i odluka u sporu u kojem je prijedlog zbog tog pravnog pitanja podnesen.

 

6.2. Uz navedeno, predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.

 

7. Kako dakle nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.