- 1 -              Revt 559/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 559/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.-K. I. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik V. Č., odvjetnik u S., protiv tuženika Grad Split, S., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4619/2013-2 od 15. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1236/09 od 11. travnja 2013., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4619/2013-2 od 15. rujna 2016. u st. I.1. i st. II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se da se o troškovima u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1236/09 od 11. travnja 2013. i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 350.570,68 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate sa zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2009. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10% godišnje i od 1. srpnja 2016. do isplate po kamatnoj stopi od 9,88% godišnje.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana isplatiti tuženiku zakonske zatezne kamate na iznos od 350.570,68 EUR po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate koje teku od 1. veljače 2006. do 31. srpnja 2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 7. listopada 2009. po kamatnoj stopi od 17% godišnje.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 369.569,60 kn (tristošezdesetdevettisućapetstošezdesetdevet kuna i šezdeset lipa)."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1236/09 od 11. travnja 2013. i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 350.570,68 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate sa zateznim kamatama koje teku od 8. listopada 2009. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po kamatnoj stopi od 10,14%, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 10% godišnje i od 1. srpnja 2016. do isplate po kamatnoj stopi od 9,88% godišnje.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od osam dana isplatiti tuženiku zakonske zatezne kamate na iznos od 350.570,68 EUR po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate koje teku od 1. veljače 2006. do 31. srpnja 2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 7. listopada 2009. po kamatnoj stopi od 17% godišnje.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 369.569,60 kn (tristošezdesetdevettisućapetstošezdesetdevet kuna i šezdeset lipa)."

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška, podredno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio trošak revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike između konačno utvrđenih troškova tužitelja za komunalno opremanje predmetnog objekta i troškova koji su utvrđeni u čl. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 24. ožujka 2005., odnosno koji su tužitelju isplaćeni.

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da stranke nisu ugovorile obvezu utvrđivanja konačnog obračuna troškova koji se odnose na komunalno opremanje predmetnog objekta u čl. 4. Ugovora od 24. ožujka 2005. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 26. i čl. 262. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

9. Drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvatio pozivom na odredbe čl. 307. st. 1. i čl. 395. st. 1. i 2. ZOO. U obrazloženju odluke sud drugog stupnja navodi da je tužitelj bio ovlašten sastaviti konačni obračun svojih troškova, a što proizlazi iz Privitka Ugovora od 24. ožujka 2005. koji prvostupanjski sud uopće ne navodi u svojoj odluci, time da se i sudski vještak pri izradi svojih nalaza i mišljenja koristio podacima iz Privitka Ugovora od 24. ožujka 2005.

 

10. Odluku suda drugog stupnja, bar za sada, nije moguće prihvatiti.

 

11. Naime, osnovano tuženik sadržajem revizije ukazuje da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, je jasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da je Privitak (list 145-147 spisa) dostavljen tijekom prvostupanjskog postupka u preslici i parafiran jednim potpisom sastavni dio Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 24. ožujka 2005. koji sadrži četiri potpisa odnosno parafa (list 4 do 6 spisa), budući je to tuženik tijekom postupka osporio. Doduše, u sadržaju Ugovora čl. 11. navedeno je: "Privitak ovom Ugovoru ima tri stranice", međutim, u situaciji kada je tuženik još tijekom prvostupanjskog postupka (podnesak od 19. studenoga 2012., list 456 do 457 spisa) osporio da je potpisnik Privitka (list 145-147 spisa), "dodatka" i naveo da ne zna na što se isti odnosi, a jer je tužitelj konačni obračun troškova upravo utemeljio na sadržaju tog Privitka pod A i B, drugostupanjski sud je (jednako kao i prvostupanjski sud) propustio dati razloge na temelju kojih je zaključio da je riječ o sastavnom dijelu Ugovora od 24. ožujka 2005., a što je bio dužan učiniti.

 

12. Već zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke.

 

13. O troškovima u povodu revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.