- 1 -              Revd 2005/2021-2

Broj: Revd 2005/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom Stečajna masa iza A. N. d.o.o., P., OIB: …, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije razlučnog vjerovnika S. T. G., Republika Austria, S. M. i. I., OIB: …, zastupanog po punomoćnicama D. G. i J. P., odvjetnicama u V., protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3257/2020-2 od 17. studenoga 2020., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj St-202/2018-91 od 17. lipnja 2020., na sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Razlučni vjerovnik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3257/2020-2 od 17. studenoga 2020., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj St-202/2018-91 od 17. lipnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim mu je naložena uplata troškova unovčenja iz čl. 254. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104/17 - dalje: SZ) u iznosu od 45.245,01 kn.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Prije svega valja reći da je pobijanim rješenjem potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je naloženo razlučnom vjerovniku na račun stečajnog dužnika platiti troškove unovčenja predmeta razlučnoga prava (čl. 254. st. 3. SZ). Tim su rješenjem ujedno utvrđeni, po osnovi i visini, pojedini troškovi tog unovčenja. Troškovi priznati tim rješenjem odnose se na: troškove dražbe, izradu pečata, povrat predujma, osiguranje nekretnine te troškove i nagradu stečajnog upravitelja.

5. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), koja se u smislu odredbe čl. 10. SZ na odgovarajući način primjenjuje u predstečajnom i stečajnom postupku, stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

6. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018., zauzeto je pravno shvaćanje da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja i stečajnom postupku dopuštena revizija samo protiv rješenja kojima je odlučeno o predmetu zahtjeva te, nastavno prihvaćenim (pod brojem Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018., Su-IV-47/20-2 od 30. siječnja 2020. i Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021.), Katalogom rješenja protiv kojih je dopuštena revizija u ovršnim i stečajnim postupcima. Prema tom Katalogu se u stečajnim postupcima može podnijeti revizija protiv drugostupanjskih odluka kojima se pravomoćno završava taj postupak (ili dio postupka) o predmetu zahtjeva, a to su: rješenje o odbacivanju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka; rješenje o otvaranju stečajnoga postupka (čl. 116., čl. 128. st. 8., čl. 132. st. 2., čl. 418. SZ); rješenje o obustavi stečajnoga postupka (čl. 124. st. 5., čl. 298., čl. 433. SZ); rješenje o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka (čl. 128. st. 7. SZ); rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka (čl. 132. st. 2., čl. 431. st. 2. SZ); rješenje o prodaji nekretnine (čl. 247. st. 2. SZ); rješenje o dosudi (odgovarajućom primjenom OZ-a na temelju čl. 247.st 1. SZ); rješenje o namirenju (čl. 248. st. 2., čl. 253. st. 1. SZ); rješenje o zaključenju stečajnoga postupka (čl. 286. st. 1., čl. 344. st. 1., čl. 375. st. 2. SZ); rješenje o obustavi i zaključenju postupka (čl. 293. st. 1., čl. 297. st. 1. SZ); rješenje o priznanju strane sudske odluke (čl. 403. SZ); rješenje o odbijanju prijedloga za priznanje strane sudske odluke i rješenje o otvaranju stečajnog postupka u RH (čl. 424. SZ); rješenje koje sadrži konačnu odluku o naknadi koja pripada stečajnom upravitelju i rješenje o potvrdi stečajnog plana.

7. Dakle, revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP, posljedično svemu navedenom, nije dopuštena protiv dijela pobijanog rješenja kojima se odlučivalo o troškovima unovčenja koji se odnose troškove dražbe, izradu pečata, povrat predujma te osiguranje nekretnine.

8. Slijedom izloženog, o prijedlogu za dopuštenje revizije u tom dijelu valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. ZPP te u vezi s odredbom čl. 10. SZ.

9. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, u odnosu na dio rješenja kojim je odlučeno o naknadi koja pripada stečajnom upravitelju te predlagatelju naložena uplata te naknade, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.

10.1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:

- Može li se izdavanje Zaključka stečajnog suda o predaji nekretnine kupcu, u stečajnom postupku u kojem je kupac kao razlučni vjerovnik stavio u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene nekretnine (sukladno čl. 247. st. 7. Stečajnog zakona) tumačiti na način da je kupovnina u trenutku izdavanja tog Zaključka plaćena u cijelosti u smislu čl. 108. st. 4. Ovršnog zakona, kojim je propisano da sud donosi zaključak o predaji nekretnine kupcu nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i pošto kupac položi kupovninu?

- Je li zakonito naknadno pozvati razlučnog vjerovnika kao kupca nekretnine u stečajnom postupku koji je stavio u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene nekretnine (sukladno čl. 247. st. 7. Stečajnog zakona) na uplatu troškova unovčenja, nakon što je sud donio pravomoćno rješenje kojim nekretninu dosuđuje kupcu i nakon što je kupac platio razliku kupovnine određene pravomoćnim rješenjem suda kojim se nekretnina dosuđuje (budući da je tražbina razlučnog vjerovnika manja od vrijednosti nekretnine) nakon što je sud donio zaključak o dodjeli nekretnine kupcu te je kupac upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama jer su bili ostvareni svi uvjetni za stjecanje vlasništva i predaju u posjed, ako kupac nije bio prethodno upozoren da će morati platiti i troškove unovčenja nekretnine niti je isto bilo određeno ili barem naznačeno u rješenju kojim je nekretnina dosuđena kupcu ili u zaključku suda o predaji nekretnine kupcu?

10.2. Međutim, unatoč postavljenim pitanjima, predlagatelj, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskog suda o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno dati druge razloge u smislu navedene odredbe koji bi opravdali intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije. Pozivanje na izdvojeno mišljenje suca u konkretnom predmetu ne predstavlja takav razlog.

11. Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 10. SZ, valjalo i u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Zagreb, 12. svibnja 2021.