1

Broj: Ppž-3297/2021

                                

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. L.K., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb od 12. ožujka 2021., broj: 511-19-33/05-1-82-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. L.K. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

            II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. L.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna, u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1.    Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. L.K., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna, te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj: 00160958.  

 

1.1.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. L.K. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i troškova prekršajnog postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

1.2.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučuje odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

1.3.              Prigovor nije osnovan.             

 

2.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              2.1.   Okrivljenik u prigovoru priznaje da su policijski službenici utvrdili njegov identitet i da je na njihov zahtjev dobrovoljno predao sadržaj zelene sasušene biljke materije droga. Smatra da svojim postupanjem nije ni na koji način ugrozio sebe, ljude oko sebe ili okolinu, a oduzeta količina droge ne predstavlja količinu koja bi se mogla upotrijebiti za daljnju preprodaju, već isključivo za zadovoljavanje vlastitih potreba. Ističe da u posljednje dvije godine nije prekršajno kažnjavan, a izrečena kazna za njega bi značila veliko ekonomsko opterećenje i daljnje financijske probleme. Stoga predlaže da mu se izrekne blaža kazna i oslobodi ga se plaćanja troškova prekršajnog postupka, budući da se i na taj način može ostvariti svrha prekršajnopravne sankcije.

 

3.   Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru i vrstu kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Prvenstveno, treba navesti da okrivljenik navode prigovora o svojoj materijalnoj situaciji koja bi bila osnovom za ublažavanje kazne nije potkrijepio nikakvim dokazima, iako je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.

 

 

3.1.              Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna ne predstavlja samo blažu vrstu propisane kazne, nego i najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj. Dosadašnje prekršajno nekažnjavanje koje se ističe prigovorom, ne predstavlja naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, već očekivano ponašanje svake osobe u poštivanju pravnog poretka, a priznanje prekršaja također ne predstavlja naročito olakotnu okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane. Imajući na umu i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a da naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

3.2.     Količina droge koja se ističe prigovorom (oko 4 g ), koja po okrivljeniku predstavlja količinu isključivo za osobne potrebe, a ne za daljnju preprodaju, nije od značaja i također ne predstavlja olakotnu okolnost, budući je okrivljenik pobijanim prekršajnim nalogom proglašen krivim i kažnjen za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kojim je propisano da će se za prekršaj iz stavka 1. točke 1. toga članka (ako posjeduje drogu), kazniti fizička osoba. Dakle, zakonsko obilježje navedenog prekršaja je posjedovanje droge, a ne eventualna preprodaja, kako to pogrešno smatra okrivljenik.

 

4.   Okrivljenik, obzirom na sve navedeno, predlaže i da ga se oslobodi od plaćanja troškova prekršajnog postupaka.

 

4.1. Okrivljenik, dakle ne spori svoju obvezu naknade troškova, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, okrivljenik, kako je već navedeno, okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi bilo razlogom oslobođenja od troškova prekršajnog postupka, a visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (''Narodne novine'' broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

5.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

 

6.              Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog tijela o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupaka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

7.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VII Policijskoj postaji Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.