U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda M. L. kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., P. R. 46, OIB:
….. kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv
tuženika pod 1. B. M., S., Š. P. I. P. I. 23, O.:
………. kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. društvu
P. i partneri d.o.o. S., tužene pod 2. L. M., S., Š. P.
I. P. I. 23, OIB: ……., tužene pod 3. M. P., S., Š.
P. I. P. I. 23, OIB: ….., tužene pod 4. R. M., S.,
Š. P. I. P. I. 23, OIB.: ………., tužene pod 5. M. B.,
S., Š. P. I. P. I. 23, OIB: ………., koju zastupaju
punomoćnici, odvjetnici u O. društvu V. & L. d.o.o. S., tuženika
pod 6. M. B., S., Š. P. I. P. I. 23, OIB: ……….,
tuženika pod 7. A. B., S., Š. P. I. P. I. 23, OIB:
………..,ovi pod 2., 3., 4., 6. i 7. zastupani po punomoćnici M. K.
odvjetnici u S., tuženika pod 8. M. B., S., Š. P. I.
P. I. 21, OIB: …………. i tuženika pod 9. I. Ć., S., Š.
P. I. P. I. 21, OIB: …….., ovi pod 8. i 9. zastupani po punomoćniku
N. B., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane i
zaključene glavne i javne rasprave 15. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika
tužitelja D. B., odvjetnika u S., zamjenika punomoćnika tuženika pod

1. T. M., odvjetničkog vježbenika u O. društvu P. i
partneri, punomoćnice tuženika pod 2., 3., 4., 6. i 7. M. K., odvjetnice u
S., te zamjenika punomoćnika tuženika pod 5. I. M., odvjetničke
vježbenice u O. društvu V. & L. i objavljene 12. svibnja 2021.

r i j e š i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

„Time što su neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 1. srpnja

2016., promijenili bravu na tipkalu lifta za četvrti kat anagrafske oznake P.
I. P. I. br. 23, sagrađene na čest.zem. 44/2 Z. 17230 K. S., tuženici
pod 1., 2., 3., 4., 5., 6. 7., 8. i 9. su zasmetali tužitelja u zadnjem mirnom,
poštenom i savjesnom suposjedu zajedničkih dijelova zgrade te se nalaže
tuženicima pod 1., 2., 3., 4., 5., 6. 7., 8. i 9., da prestanu s takvim i sličnim
uznemiravanjima i smetanjima suposjeda tužitelju i njegovoj obitelji, kao i da u

2 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

roku od 15 dana uspostave ranije posjedovno stanje na način da oni sami nove
ključeve ulaznih vrata zgrade i ključeve tipkala na liftu u zgradi predaju tužitelju.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi
na utvrđenje smetanja suposjeda promjenom brave na ulaznim vratima zgrade
anagrafske oznake P. I. P. I. br. 23 kao i u dijelu u kojem se
tuženike obvezuje da solidarno prestanu sa iskazanim uznemiravanjem, kao i
da solidarno uspostave ranije posjedovno stanje, te u dijelu kojim se nalaže da
ukoliko to ne naprave u roku od 8 dana da se ovlašćuje tužitelj da sam ili
putem treće osobe o trošku tuženika i uz sudjelovanje sudskog ovršitelja
promijeni i postavi nove brave na tipkalu lifta za četvrti kat i na ulaznim vratima
zgrade anagrafske oznake P. I. P. I. broj 23, sagrađene na
čest.zem. 44/2 Z. 17230 K. S. i to sve pod prijetnjom ovrhe.

III. Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe isticanjem drugog uz
postojeći tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. a kako je predloženo u
podnesku tužitelja koji je zaprimljen 9. ožujka 2017., kao i objektivna preinaka
tužbe od 17. svibnja 2017. na način da se u trećem retku petita, između riječi
„na ulaznim vratima“ i „zgrade anagrafske oznake“ umetnu riječi „na trećem
katu“.

IV. Ne dopušta se subjektivna preinaka tužbe proširenjem tužbe na
S. K., kako je to zatraženo podneskom tužitelja koji je zaprimljen 11.
listopada 2016.

V. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

VII. Dužan je tužitelj M. P., OIB: ………, naknaditi
S. K., OIB: ………. u roku od 15 dana trošak parničnog
postupka u iznosu od 3.350,00 kn.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 27. srpnja 2016. tužitelj
navodi da je zadnji mirni i zakoniti suposjednik zgrade anagrafske oznake Š.
P. I. P. I. br. 23, u naravi ravne terase s pravom nadogradnje sagrađene
na čest. zem. 44/2, Z. 17230, K.O. S. i to za suvlasnički udio od 339/9551
idealna dijela, te da je u suposjedu te nekretnine od kupovine iste. Nadalje navodi
da su tuženici pokušali tužitelju zabraniti, putem suda, korištenje svih zajedničkih
dijelova navedene zgrade, međutim da je ovaj sud tuženike odbio s njihovim
zahtjevom u predmetu Ovr – 8416/15, u kojem da je također utvrđeno da tužitelj ne
provodi nasilje i ne pravi probleme ostalim stanarima, te je sud utvrdio da je tužena
M. P. prijetila djeci tužitelja, dok je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik
predmetne zgrade te da ima ista prava kao i ostali suvlasnici. Nadalje, tužitelj
navodi da se 1. srpnja 2016. pokušao dizalom navedene zgrade spustiti do mora ali
da su ga tuženici u tome onemogućili na način da su tuženici od 1) do 7) dali nalog
tuženicima pod 8) i 9), koji su bili predstavnici stanara, da postave bravu na tipkalu

3 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

dizala za četvrti kat te da promijene bravu na ulaznim vratima zgrade, s ciljem da
oduzmu tužitelju i njegovoj obitelji zadnji, mirni i pošteni suposjed zajedničkih
dijelova zgrade. Tužitelj također navodi da je o tome obavijestio svog punomoćnika,
koji je nazvao tuženika pod 8., u tom trenutku predstavnika stanara, koji da je
iskazao da su stanari donijeli odluku da se mijenjaju brave jer da ne dopuštaju
tužitelju korištenje zajedničkih dijelova zgrade, nadalje da je očito da je u svemu
sudjelovao i tuženik pod 9., te da je obaviještena i policija.

2. Podneskom od 11. listopada 2016. tužitelj je učinio subjektivnu
preinaku tužbe na način da je kao tuženu označio i S. K. navodeći da je i
ona jedna od stanarki te zgrade koja je bila suglasna s postavljanjem brave na
tipkalu dizala te mijenjanjem brave na ulaznim vratima.

3. Podneskom od 9. ožujka 2017. tužitelj je ponovno preinačio tužbeni
zahtjev na način da je tražio da sud utvrdi smetanje suposjeda koje je nastalo na
štetu tužitelja time što je tuženik pod 1. ponovno, neutvrđenog dana, a što je tužitelj
saznao 15. veljače 2017. godine, promijenio bravu na tipkalu za dizalo za 4. kat
predmetne zgrade kao i na ulaznim vratima te zgrade, da se naloži tuženiku pod 1.
da prestane s takvim i sličnim uznemiravanjima te da tuženik pod 1. sam preda
nove ključeve, a ukoliko ne udovolji tom zahtjevu da se tužitelj ovlasti da sam ili
putem treće osobe promijeni i postavi nove brave na tipkalu za dizalo za 4. kat te na
ulaznim vratima zgrade.

4. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom 17. svibnja 2017., tužitelj je
učinio još jednu preinaku tužbenog zahtjeva i to na način da se u trećem retku
petita, između riječi „na ulaznim vratima“ i „zgrade anagrafske oznake“ umetnu riječi
„na trećem katu“.

5. Slijedom navedenog tužitelj je predložio ovom sudu donošenje presude
kojom će se utvrditi da su tuženici od 1. – 9. zajedno s tuženom S. K.,
neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 1. srpnja 2016., promijenili bravu na
tipkalu lifta za četvrti kat i promijenili bravu na ulaznim vratima na trećem katu
zgrade anagrafske oznake P. I. P. I. br. 23, sagrađene na čest. zem.
44/2, Z. 17230, K.O. S., čime su zasmetali tužitelja u zadnjem mirnom,
poštenom i savjesnom suposjedu zajedničkih dijelova zgrade te da se naloži svim
tuženicima da solidarno prestanu s takvim i sličnim uznemiravanjima i smetanjima
suposjeda tužitelju i njegovoj obitelji, te im se nalaže da, solidarno, u roku od osam
dana i pod prijetnjom ovrhe uspostave ranije posjedovno stanje na način da oni
sami nove ključeve ulaznih vrata zgrade i ključeve tipkala na liftu u zgradi predaju
tužitelju, a ako to ne naprave u navedenom roku od osam dana, tada da se ovlasti
tužitelj da sam ili putem treće osobe o trošku tuženika i uz sudjelovanje sudskog
ovršitelja promijeni i postavi nove brave na tipkalu lifta za četvrti kat i na ulaznim
vratima zgrade anagrafske oznake P. I. P. I. broj 23, sagrađene na čest.
zem. 44/2, Z. 17230, K.O. S. i to sve pod prijetnjom ovrhe.

6. U podnesku od 9. ožujka 2017., tužitelj je naveo da nakon što su mu
predstavnici stanara uručili ključeve lifta i ulaznih vrata i nakon što je ponovno
počeo prolaziti i to otprilike 15-ak dana iza 15. veljače 2017. tuženik pod 1. da je
osobno ponovno promijenio bravu na liftu i ulaznim vratima čime da je ponovno
počinio smetanje posjeda, a vrhunac da se dogodio 3. ožujka 2017. kada je

4 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

postavio tuženik pod 1. i vrata otprilike 1,5 m od prolaza na granici čest. zem. 43/7 i
44/2 K.O. S., pa da stoga tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da obuhvaća i
istaknuto smetanje posjeda od strane tuženika pod 1. za koje je tužitelj saznao 15.
veljače 2017. (ponovno mijenjanje brave na tipkalu lifta za četvrti kat i promjene
brave na ulaznim vratima zgrade anagrafske oznake P. I. P. I., br. 23).
Ujedno je postavio i prijedlog za donošenjem privremene mjere kojom se nalaže
tuženicima da, u roku od 24 sata od dostave rješenja o privremenoj mjeri, predaju
tužitelju ključeve od nove brave na ulaznim vratima predmetne zgrade te od tipkala
u dizalu te zgrade. Tužitelj predlaže da, u slučaju ako tuženici ne bi udovoljili
prednjem nalogu suda, da se ovlasti tužitelj da sam ili putem treće osobe o trošku
tuženika, uz sudjelovanje sudskog ovršitelja, promijeni nove brave na tipkalu za
dizalo i na ulaznim vratima zgrade. Navedenim prijedlogom se također traži da sud
zabrani tuženicima da na bilo koji način uznemiravaju tužitelja i njegovu obitelj
(suprugu S. i djecu P. Š., A. M., D. M., K. i C.
P.) u korištenju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade anagrafske oznake
Š. P. I. P. I. br. 23, sagrađene na čest. zem. 44/2, Z. 17230, K.O.
S., i to posebno da im onemogućavaju koristiti dizalo i ulazna vrata te zgrade
kada iz svog objekta sagrađenog na čest. zem. 43/7 Z. 17307 K.O. S., pristupaju
do mora.

7. Tuženik pod 1. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući
tijekom postupka da je u konkretnom slučaju nužno najprije raspraviti o pravnom
odnosu među strankama, te da tužitelj nije dokazao da je bio u zadnjem mirnom
posjedu predmeta spora pa je predložio tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao
neosnovan, odnosno tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

8. U odgovoru na tužbu tuženici pod 2., 3., 4., 6. i 7., navode da se
protive tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlažu da ga sud odbije kao neosnovanog
ističući da je odlukom suvlasnika od 1. lipnja 2016. odlučeno da se na liftu postavi
brava te da se na ulaznim vratima zgrade promijeni brava, da su tu odluku donijeli
suvlasnici zgrade, a da tužitelj nije suvlasnik te zgrade, ne plaća pričuvu i ne
sudjeluje u brizi za održavanje zgrade, kao i da nije potpisnik Međuvlasničkog
ugovora, sklopljenog s upraviteljem. Tuženici su istakli prigovor nepravodobnosti
tužbe jer je tužba predana sudu 27. srpnja 2016. a tužitelj navodi da je saznao za
smetanje suposjeda 1. srpnja 2016., da je odluka o promjeni brave bila donesena 1.
lipnja 2016., a da je tužitelj 4. svibnja 2016. prijavio u II. PP S. da je 1. srpnja

2016. primijetio da je došlo do promjene brave na ulaznim vratima zgrade te
postavljanja brave na tipkovnici lifta iste te zgrade. Također, tuženici navode da
tužitelj nije suvlasnik predmetne zgrade, da se tuženici ne slažu s time da tužitelj
prolazi njihovom zgradom da dođe do svoje vile i da mu to nikada nisu dopustili već
da je on to učinio protupravno i zlouporabom povjerenja, nakon čega je pokrenuo
kod ovog suda, više parničnih i drugih postupaka protiv suvlasnika ove zgrade.
Tuženici ističu da tužitelj nema pravne osnove za ovaj tužbeni zahtjev, posebno jer
traži od tuženika da mu solidarno predaju ključeve tipkala za četvrti kat zgrade i za
ulaz u zgradu, a ne traži da mu se predaju ključevi za korištenje lifta za drugi i treći
kat pa da je stoga tužbeni zahtjev neodređen, neosnovan i neprovediv.

9. U odgovoru na tužbu tužena pod 5. navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu te predlaže da ga sud odbije u cijelosti kao neosnovan, da se
priključuje navodima ostalih tuženika iz njihovih odgovora na tužbu te ističe kako

5 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

ona nije fizički vršila bilo kakvu radnju koja bi smetala posjed, a pored toga da niti
jedna njezina odluka nije bila donesena u smislu povrede bilo čijeg posjeda, kao i
da nedostaju nužni elementi za određivanje pasivne legitimacije.

10. U odgovoru na tužbu tuženici pod 8. i 9. su prvotno naveli da se protive
tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlažu sudu isti odbiti kao neosnovan, da
su kao predstavnici suvlasnika stambene zgrade K. R. obnašali
svoju dužnost pošteno i korektno i u skladu s odlukama suvlasnika, te da je
odlukom većine suvlasnika zgrade odlučeno da se umjesto tipkala u liftu postave
brave na ključ slijedom čega da su brave postavljene na drugom, trećem i četvrtom
katu dizala. Sa predmetnom odlukom suvlasnika da su upoznali i upravitelja zgrade
tvrtke Tehnoplast, koja da je potpisala nalog za plaćanje računa firmi koja održava
liftove u toj zgradi, a račun da se odnosi na rad i nabavu tipkala te da je plaćen iz
sredstava zajedničke pričuve, tužitelj da nije suvlasnik posebnog dijela zgrade i da
nema ni pravo na korištenje zajedničkih dijelova zgrade.

11. Naknadno, tuženici pod 8. i 9. su naveli da priznaju tužbeni zahtjev i da
su suglasni da tužitelj i njegova obitelj dobiju ključeve lifta i svih ulaznih vrata pa da
se tako riješi ovaj spor.

12. S. K., koja je bila obuhvaćena subjektivnom preinakom tužbe u
odgovoru na tužbu je izjavila da ne dopušta takvu preinaku tj. da se nju u ovom
postupku označuje kao tuženu, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da
tužitelj nikada nije bio u posjedu zajedničkih prostorija i uređaja u predmetnoj
zgradi.

13. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Rješenja ovog suda
posl.br. OVR-8416/15 od 12. siječnja 2016., Potvrde MUP-a, PUSD, II. PP Split,
broj 511-12-24-4-1003/16 I.R. od 6. srpnja 2016., dopisa punomoćnika tužitelja
upućenog PUSD II. PP S., od 1. srpnja 2016., s potvrdom o primitku, izvadaka iz
zemljišne knjige Z. 17230 i Z. 17307 K.O. S., „Suglasnosti“ stanara ulaza A od

1. lipnja 2016, zapisnika sa skupa suvlasnika zgrade „K. R.“ od 23.
srpnja 2014., potvrde škole nogometa „Š. Ž.“ od 1. rujna 2016., dopisa
upravitelja zgrade T. d.o.o. upućenog pun. tužitelja 8. srpnja 2016.,
R. ovog suda posl.br. O. – 4306/16 od 14. rujna 2016., M.
ugovor suvlasnika zgrade „K. R.“ u S. od 25. studenog 2004.,
zajedno s popisom stanara, Ugovora o upravljanju zgradom „K. R.“
od 31. srpnja 2004., A. ugovora o upravljanju stambenom zgradom u S.
„K. R.“ od 2. siječnja 2008., dopisa T. d.o.o. S.,
upućenog na adresu stambena zgrada „K. R.“ A i D, prijepisa
posjedovnog lista 13698 k.o. S., te su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka
T. Š. i A. J..

14. Rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu, održanom 17.
svibnja 2017. sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 9. ožujka 2017. kao i
od toga dana.

15. Nakon ovako provedenog postupka Rješenjem Općinskog suda u
S. poslovni broj Psp – 132/16 od 12. lipnja 2017., usvojen je u cijelosti tužbeni
zahtjev tužitelja i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, kao
osnovan, uz obrazloženje da je tužbeni zahtjev postavljen u zakonskom roku, čak i

6 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

prema tuženoj S. K., kao i da je tužitelj vršio miran suposjed zajedničkih
dijelova i uređaja predmetne zgrade od 23. srpnja 2014. Naprijed navedenim
rješenjem sud je usvojio prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere te je
obvezao tuženike na naknadu parničnog troška.

16. Povodom žalbi tuženika pod 1. – pod 9., kao i Slave Kotarac rješenjem
Županijskog suda u R. poslovni broj G. – 2045/2017 od 5. veljače 2018. ukinuto
je citirano R. O. suda u S. poslovni broj Psp – 132/16 od 12.
lipnja 2017. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje, uz
obrazloženje da nije dopuštena preinaka tužbe na način da se ista proširi i na S.
K. budući se ista usprotivila navedenoj preinaci, kao i da objektivna preinaka
tužbenog zahtjeva nije dopuštena s obzirom da je izvršena nakon zaključenja
prethodnog postupka, nadalje da bi tužitelj bio ovlašten štititi suposjed od drugih
suposjednika u slučaju da je potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda kao
zajedničkog dijela zgrade ali pod pretpostavkom da za odlučivanje o tom zahtjevu
nije nužno raspraviti o njihovom pravnom odnosu.

17. Na ročištu održanom 3. srpnja 2018. sud je donio odluku da se ne
dopušta subjektivna preinaka tužbe proširenjem na tuženu S. K., kao i da
se ne dopušta objektivna preinaka tužbe isticanjem drugog uz postojeći tužbeni
zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. a kako je predloženo u podnesku tužitelja koji
je zaprimljen 9. ožujka 2017.

18. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate raspravljanja u cijelosti,
izveo je dokaze pregledom spisa ovog suda Psp – 61/17, te pregledom cjelokupne
pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja,
tuženika pod 1., tužene pod 5., tužene pod 3., tuženika pod 6., kao i dopunskim
saslušanjem svjedoka A. J., saslušanjem svjedokinje S. P.,
A. P. i J. M.. Također, izveden je dokaz očevidom lica mjesta.

19. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

21. Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere nije osnovan.

22. Prema odredbi čl. 21. st. 1. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima (NN br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000,
114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012,
152/2014 dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo
da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda te da
pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je
smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana
nastaloga smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik
kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda,
zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava
posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično
smetanje ubuduće. Odredbom čl. 24. propisano je da je svaki suposjednik ovlašten
štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih
suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su

7 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti te da suposjednik nije
ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio
njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o
njihovu pravnom odnosu.

23. Pregledom rješenja O. suda u S. poslovnim brojem Ovr –
8416/15 od 12. siječnja 2016., utvrđeno je da je odbijen prijedlog predlagatelja
osiguranja M. P., R. M., J. K., N. K.,
B. M., L. M., M. B., M. B., i A.
B., da se odredi privremena mjera protiv protivnika osiguranja M.
P. a kojom će se zabraniti protivniku osiguranja korištenje zajedničkim
dijelovima stambene zgrade čest. zem. 44/2, ZU 17230, K.O. S., dok za tim
postoji potreba, odnosno dok protivnik osiguranja ne ishodi pravomoćnu sudsku
odluku kojom se dopušta korištenje zajedničkim dijelovima zgrade čest. zem. 44/2,
ZU 17230, KO S., kao poslužne nekretnine u korist svoje nekretnine čest. zem.
43/7, KO S., kao povlasne nekretnine, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju
nisu ispunjene pretpostavke za određivanje zatražene privremene mjere jer da je
protivnik osiguranja učinio vjerojatnim da je u zemljišnim knjigama upisan kao
vlasnik udjela 339/9551 predmetne nekretnine a ujedno predlagatelji osiguranja da
nisu učinili vjerojatnim da protivnik osiguranja stvara nasilje.

24. Pregledom dopisa punomoćnika tužitelja upućenog PU S – D, II PP
S., 1. srpnja 2016. proizlazi da je punomoćnik tužitelja obavijestio djelatnike te
policijske postaje zahtijevajući intervenciju u zgradi u U. P. I. P. I. broj
23, a vezano za blokadu lifta stavljanjem ključeva i brave na tipkalu četvrtog kata, te
se navodi da je 1. srpnja 2016. tužitelj uočio da je stavljena brava na tipkalu lifta za
četvrti kat i time da je isti onemogućen da se koristi liftom radi čega da traži
intervenciju policije u predmetnoj zgradi povodom navedenog smetanja posjeda.

25. Pregledom Potvrde MUP-a, PU S – D, II. PP Split, broj 511-12-24-4-
1003/16 I.R. od 6. srpnja 2016., utvrđeno je da se u istoj navodi kako je 4. svibnja

2016. u službenim prostorijama II. PP S., tužitelj prijavio da je 1. srpnja 2016.
uočio da je od strane stanara ili predstavnika stanara zgrade u S. I. P. I.
kućni broj 23 na tipkovnici lifta kao i na samom ulazu u zgradu postavljena brava s
ključem čime mu je spriječen ulaz u njegovu kuću koja se nalazi na adresi P.
R. 46 i to preko terase za koju on navodi da je njegova. Nadalje, policijskim
postupanjem je utvrđeno da su postavljanje navedenih brava na ulazu u zgradu i lift
u stambenoj zgradi na adresi u S., I. P. I. kućni broj 23 organizirali
predstavnici stanara tuženici pod 8. i pod 9. i to na traženje i suglasnost stanara
navedene zgrade i da nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela koji se
gone po službenoj dužnosti, već da se radi o imovinsko – pravnom sporu.

26. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 44/2, ZU 17230,
K.O. S., oznake zgrada, površine 4162 m2, utvrđeno je da je tužitelj upisan kao
suvlasnik te nekretnine za dio od 339/9551, dok je uvidom u izvadak iz zemljišne
knjige za čest. zem. 43/7, ZU 17307, K.O. S., utvrđeno je da je tužitelj upisan kao
vlasnik te nekretnine za cijelo.

27. Pregledom dopisa stanara ulaza A, stambene zgrade K. R. od 1. lipnja 2016., utvrđeno je da su suvlasnici iste zgrade, ulaz A. (svi

8 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

tuženici iz ovog postupka, kao i S. K.), 1. lipnja 2016. donijeli suglasnu
odluku kojom će se u lift ulaza A. postaviti posebna brava s ključevima koje će imati
samo stanari navedenog ulaza kojima je lift potreban, te da će se sredstva
predujmiti iz zajedničke pričuve, navedeni dopis su potpisali svi tuženici iz ovog
postupka, te S. K..

28. Pregledom Zapisnika sa skupa suvlasnika zgrade „K.
R.“, održanog 23. srpnja 2014., utvrđeno je da su tada suvlasnici donijeli
odluku da će se krovne terase smatrati zajedničkim dijelovima zgrade do
eventualno drugačije odluke suda po tom pitanju pa da će se održavati iz sredstava
zajedničke pričuve. Nadalje, u zapisniku se navodi da je tužitelj ponudio plaćanje
pričuve za korištenje dizala i stubišta kao prolaza kroz zgradu, dok da su se nazočni
suvlasnici zgrade izjasnili da on može koristiti dizalo i prolaz te da za to neće plaćati
nikakvu naknadu ni pričuvu.

29. Pregledom Potvrde škole nogometa „Š. Ž.“ od 1. rujna 2016.,
utvrđeno je da je A. P., rođen ……. član škole nogometa tog
kluba, koja je organizirana s pet treninga tjedno.

30. Pregledom dopisa tvrtke T. d.o.o. upućenog pun. tužitelja 8.
srpnja 2016., utvrđeno je da tvrtka T. d.o.o. odgovara na dopis odvjetnika
D. B. sa traženjem da se predaju ključevi lifta zgrade u U. P. I.
P. I. broj 23, a u kojem se navodi da je M. P. saznao da je stavljen
ključ na tipku četvrtog kata te da traži da se preda kopija ključa koji je postavljen ili
da se u liftu sa tipke za četvrti kat skine brava, navodeći da ova tvrtka, kao upravitelj
predmetne zgrade, nije dobila nalog za postavljanje brave u dizalu na tipki za četvrti
kat u zgradi u S., P. I. P. I. br. 23, te nije u posjedu ključeva za tu
bravu, kao i da nije bila upoznata s poduzetim radnjama.

31. Pregledom rješenja O. suda u S. posl.br. Ovr – 4306/16 od

14. rujna 2016. utvrđeno je da je odbijen prijedlog predlagatelja osiguranja M.
P. radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koja
svojim sadržajem odgovara privremenoj mjeri čije se određivanje traži i u ovom
postupku. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da nisu ispunjene sve pretpostavke
za određivanje te privremene mjere prema odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona
(NN br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16), te da bi određivanjem iste došlo do
konzumacije tužbenog zahtjeva radi čega se predlagatelj osiguranja upućuje da
svoju tražbinu ostvari u parničnom postupku radi smetanja posjeda.

32. Pregledom Međuvlasničkog ugovora od 25. studenog 2014., za zgradu
„K. R.“ u S. (Š. P. I. P. I. 19, 21, 23, 25, 27, 29,
31, V. 120) sagrađene na čest. zem. 44/2, K.O. S., utvrđeno je da tužitelj
nije naveden kao suvlasnik te zgrade, U. prileži i popis suvlasnika.

33. Pregledom Ugovora o upravljanju zgradom „K. R.“ u
S. od 31. srpnja 2004. kao i A. ugovora o upravljanju stambenom zgradom
u S. „K. R.“, od. 2. siječnja 2008. utvrđeno je da su suvlasnici te
zgrade povjerili poslove upravljanja zgradom tvrtki T. d.o.o.

9 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

34. Pregledom dopisa tvrtke T. d.o.o. od 3. veljače 2017.,
upućenog predstavniku suvlasnika stambene zgrade K. R. A. i D,
M. B., utvrđeno je da navedena tvrtka obavještava stanare te zgrade da
je tužitelj suvlasnik zgrade, da ima sva prava i obveze kao i ostali suvlasnici, da se
može koristiti zajedničkim prostorijama i uređajima i da mu je stoga predstavnik
suvlasnika dužan predati ključeve od dizala, te da se mora sklopiti Aneks
međuvlasničkog ugovora koji će obuhvatiti sve suvlasnike.

35. Pregledom posjedovnog lista broj 13698 K.O. S., utvrđeno je da
tužitelj suposjednik za 339/9551 dijela kat. čest. 10078/2, u naravi stambene zgrade
P. I. P. I. br. 19, 21, 23, 25, 27, 29.

36. Pregledom spisa ovog suda Psp – 61/17, utvrđeno je da je u tom
parničnom postupku doneseno pravomoćno rješenje Psp – 61/17 od 3. lipnja 2019.,
kojim je utvrđeno da je tuženik B. M. (ovdje tuženik pod 1.) zasmetao
tužitelja M. P. (ovdje tužitelj) u zadnjem mirnom, poštenom i savjesnom
suposjedu zajedničkih dijelova zgrade i prolaza anagrafske oznake S., P.
I. P. I. br. 23, (ovdje predmetna zgrada) na način da je postavio ulazna vrata
na zajedničkom dijelu hodnika sa stubištem na 4. katu te zgrade, naloženo je
tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni ta ulazna vrata i
pregradu te da prestane s takvim i sličnim uznemiravanjima i smetanjima suposjeda
zajedničkih dijelova zgrade naspram tužitelja. R. Ž. suda u Z.,
poslovnim brojem G. – 1444/2019 od 14. studenog 2019. potvrđena je navedena
prvostupanjska odluka u dijelu u kojem je utvrđeno smetanje suposjeda i gdje je
naloženo tuženiku da uspostavi prijašnje suposjedovno stanje uz prestanak
uznemiravanja i smetanja suposjeda zajedničkih dijelova zgrade. Rješenjem
V. suda R. H. poslovni broj R. – 1301/2020 od 14. srpnja

2020., odbačen je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja
Ž. suda u Z., poslovni broj G. – 1444/2019 od 14. studenog 2019.

37. Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je uručen ključ za ulazna vrata
zgrade P. I. P. I. odmah nakon što je postao vlasnik nekretnine na adresi
P. R. 46, kao i terase na zgradi P. I. P. I. br. 23 i da se od tada
služio dizalom te zgrade kako bi pristupio na četvrti kat, a da bi potom stepenicama
pristupio u stan kojeg je on vlasnik, s tim da do tog stana postoji još i pristup iz
zgrade P. R. 46, dakle, da se koristio dizalom sve dok tuženici, točnije
tuženik pod 1. nije promijenio bravu na ulaznim vratima, a nakon nekoliko dana su
tuženici ugradili bravu na tipkalu dizala. Nadalje, tužitelj navodi da je na njegovo
traženje upravitelj zgrade naložio predstavnicima stanara da tužitelju predaju
ključeve novopostavljene brave, što su oni i učinili, međutim da je nakon nekoliko
dana brava na ulaznim vratima zgrade ponovno promijenjena i tada da je
postavljena bravica na dizalu, a sve ovo da se odvijalo početkom srpnja 2016., od
kada da je u potpunosti isključen od suposjedovanja te da je onemogućen da
ulaznim vratima pristupi do dizala i njime se koristi, s tim da su se on i njegova
obitelj do tada svakodnevno koristili dizalom kao jednostavnijim putem do plaže
Ž. i prilikom odlaska tužiteljeve djece na izvanškolske aktivnosti. Tužitelj je
također izjavio da je obuhvatio sve tuženike predmetnom tužbom, ali da je tuženik
pod 1. pokretač svega, da je on promijenio bravu na ulaznim vratima i postavio
bravicu na dizalu, možda ne on osobno već netko od majstora po njegovom nalogu.
Nadalje, tužitelj je naveo da su svi tuženici tražili od upravitelja zgrade da se njemu

10 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

onemogući daljnje korištenje dizalom s tim da su se tužitelj i njegova obitelj znali
koristiti i stubištem predmetne zgrade. Iskazuje da je sudjelovao na sastanku svih
suvlasnika koji je održan nedugo nakon što je on kupio nekretninu i na tom
sastanku da je predložio da plaća pričuvu za predmetnu zgradu, a tuženik pod 1. da
mu je odgovorio da ne treba plaćati i da tada nije bilo sporno da se on koristi
dizalom kao i da su mu tuženici pod 8. i pod 9. kazali da je tuženik pod 1.
sudjelovao u promjeni brava na ulazu i dizalu. Konačno, tužitelj je naveo da je
vlasnik terase predmetne zgrade i da ne plaća pričuvu.

38. U svom iskazu tuženik pod 1. je naveo da nisu točni navodi tužitelja da
je mijenjana brava na ulaznim vratima predmetne zgrade, ista brava da je
postavljena prije petnaest godina, da postoje dvoja ulazna vrata koja se otvaraju
istim ključem te da se prolaskom kroz garažu mogu koristiti i stanari ulaza 19, 21,
23, 25, 27. U odnosu na ugradnju bravice na tipkalo dizala predmetne zgrade
tuženik je izjavio da je brava ugrađena 1. srpnja 2016., na zahtjev svih suvlasnika i
to iz razloga da se tužitelju i njegovoj obitelji onemogući korištenje dizalom jer nije
suvlasnik predmetne zgrade. Nadalje, tuženik je izjavio da nije viđao tužitelja i
njegovu obitelj da se koriste dizalom, ali da su ih drugi suvlasnici viđali, da je
tužiteljev rođak A. P. u više navrata polomio ključ u bravi na dizalu pa da
su radi toga morali mijenjati bravu. Navodi da je sudjelovao na sastanku
predstavnika suvlasnika u srpnju 2014. kada je odlučeno da tužitelj ne može plaćati
pričuvu jer nije suvlasnik i da tada nije bilo govora o tome da bi se tužitelj i njegova
obitelj mogli koristiti dizalom, a da su suprotni navodi iz zapisnika s tog sastanka
neistiniti jer da je upravitelj zgrade „na strani“ tužitelja. Tuženik je također iskazao
da je odluka svih tuženika iz ovog postupka da se ugradi brava na dizalu, da je
Tehnoplast dao nalog i angažirao radnika koji je promijenio bravu, a tužitelj da nije
bio pozvan na sastanak na kojem se odlučilo o tome jer da nije suvlasnik zgrade.

39. U svom iskazu tužena pod 5. je izjavila da je vlasnica stana na 2. katu
koji se nalazi u predmetnoj zgradi, da je ovu nekretninu kupila 2003., a uselila 2013.
s tim da je odmah dobila ključ od ulaznih vrata zgrade i ta brava da nije nikada
mijenjana. Izjavila je da nije nikada vidjela tužitelja i članove njegove obitelji da se
koriste dizalom, da je bila prisutna na sastanku 2014., na kojem nije bilo govora o
tome da se tužitelju dopusti korištenje dizalom već da se raspravljalo treba li tužitelj
plaćati pričuvu s obzirom da je on tvrdio kako je vlasnik terase na predmetnoj
zgradi, što da su mu ostali suvlasnici osporavali. U odnosu na postavljanje bravice
na dizalo tužena pod 5. navodi da je to postavljeno iz razloga da ključ posjeduju
samo suvlasnici i da se samo oni mogu služiti dizalom, a da to nema veze s
tužiteljem, s tim da su svi tuženici dali suglasnost da se postavi brava na dizalu.

40. Tužena pod 3. u svom iskazu navodi da je ona vlasnica stana na 4.
katu predmetne zgrade te da su svi suvlasnici donijeli odluku da se promijeni,
odnosno ugradi bravica na dizalu na svim katovima zgrade a iz razloga da se
onemogući tužitelja u korištenju dizalom jer da je on tražio da se njime koristi.
Navodi da nije viđala tužitelja i članove njegove obitelji da se koriste dizalom,
tužitelja da je vidjela samo prigode kada je održan sastanak, ali da se ne može
sjetiti o čemu se raspravljalo. U odnosu na promjenu brave na ulaznim vratima
tužena pod 3. navodi da ta brava nije mijenjana više godina, te je na upit je li vidjela
djecu tužitelja u dizalu dotična odgovorila da je jednom zaključala bravicu na dizalu i
onemogućila njegovo korištenje dizala iz razloga što je uočila nepoznate osobe u

11 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

zgradi. Tužena pod 3. je nadalje navela da nije upoznata s činjenicom da bi tužitelju
bilo dopušteno korištenje dizalom bez obzira što ne plaća pričuvu, sa tim da se ne
slažu ostali stanari zgrade te da nije podnijela tužbu kojom se traži da se tužitelju
onemogući korištenje dizalom, a da su se suvlasnici zgrade usuglasili da se tužitelju
ne dopusti korištenje dizalom jer da ne plaća pričuvu, a zauzeo je zajedničko
krovište, s tim da joj nije poznato je li tužitelj kupio terasu predmetne zgrade.

41. Tuženik pod 6. je u svom iskazu naveo da on nikada nije vidio tužitelja
kao ni njegovu obitelj da se koriste predmetnim dizalom, da ga je vidio samo
jednom i to na sastanku 2014. i da na tom sastanku nije bila donesena odluka
kojom se dopušta tužitelju da se koristi dizalom. Navodi da su suvlasnici u zgradi
zajednički donijeli odluku da se promijeni brava na dizalu jer da je bilo nekoliko
provala kao i da onemoguće tužitelja da se koristi tim dizalom jer ne plaća pričuvu i
ne stanuje u toj zgradi. U odnosu na terasu predmetne zgrade tuženik pod 6. je
iskazao da on smatra kako je ta terasa zajednička te da tužitelj nije vlasnik iste, a
vezano za promjenu brave na ulaznim vratima tuženik pod 6. je naveo da brava nije
nikada mijenjana i to od njegovog useljenja u stan, kao i da su nakon promjene
brave na dizalu, ključevi te brave podijeljeni isključivo vlasnicima stanova u zgradi, a
tužitelj da ih nije dobio.

42. Saslušan u svojstvu svjedoka T. Š. iskazuje da je on zaposlenik
tvrtke T. d.o.o., koja vodi poslove upravljanja predmetne zgrade, da je
saznao da suvlasnici te zgrade žele promijeniti stanje na dizalu na način da se
ugradi ključ kao i da se troškovi podmire iz sredstava zajedničke pričuve, što da nije
dopustio. Nadalje, svjedok navodi da je bio održan sastanak suvlasnika zgrade

2014., da su sporna bila pitanja suvlasničkih dijelova i vlasništvo krovne terase te
održavanje terase iz sredstava zajedničke pričuve. Svjedok iskazuje da se sjeća da
je na sastanku tužitelj predložio da će plaćati pričuvu, ali da su se suvlasnici izjasnili
da on to ne mora i da se može slobodno koristiti dizalom i prolazom. Upitan za
dopis T. d.o.o. od 3. veljače 2017., svjedok da je izjavio da mu je poznat
sadržaj tog dopisa, da je u tom dopisu bio nalog stanarima da se tužitelju predaju
ključevi, ali da ne zna je li nalog izvršen.

43. Saslušan u svojstvu svjedoka A. J. iskazuje da je bio predstavnik
stanara predmetne zgrade do 31. prosinca 2015., da je 2014. održan sastanak
suvlasnika na kojem se raspravljalo o spornoj terasi i teretani te da je tuženik pod

1. dao ideju da se tužitelju dopusti da koristi predmetno dizalo i prolaz, a koje je
koristio i tužiteljev prednik tj. bivši vlasnik. Nadalje, svjedok je naveo da se on u tu
zgradu doselio 2003. ili 2004. i od tada da je bilo stanje takvo da su se ovim
prolazom i dizalom koristili svi stanari kao i pravni prednik tužitelja S. pa da je
to nastavio i sam tužitelj kao i suvlasnici investitora tvrtke D.. Svjedok je
izjavio da mu nije poznato tko je ugradio bravu u dizalo, a nakon što je primijetio da
ne može ući na ulazna vrata i u dizalo da se obratio tuženoj pod 5) koja mu je rekla
da je za bravu potrošila 1.200,00 kn i ako se on želi koristiti ulazom i liftom da mora
njoj dati polovicu tog iznosa, što da je on odbio jer mu to nije bilo potrebno , ista
situacija da je bila i s ulaznim vratima na III. katu za koja da mu je tuženi pod 1)
rekao da će mu dati ključ, ali da ga ne smije nikome drugome dati, da je viđao
tužitelja i njegovu obitelj da se koriste liftom, ali da to ne može smjestiti u vremenski
kontekst jer da tu prolazi dosta ljudi. Svjedok je također izjavio da je S.
održavao svoj dio, ali da tu nije živio te da je imao sve ključeve kao i da se brava na

12 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

ulaznim vratima nije mijenjala još od vremena kada je on bio predstavnik suvlasnika
i da posjeduje ključ od ulaznih vrata, te nakon što mu je pokazana „Suglasnost“
stanara ulaza A od 1. lipnja 2016, svjedok je naveo da su to potpisali stanari koji
koriste dizalo dok da se na tom popisu ne nalaze stanari koji ga ne koriste, a da on
ne zna kakvo je sada stanje s dizalom.

43.1. Dopunski saslušan u svojstvu svjedoka A. J. je izjavio da je
vlasnik stana u prizemlju predmetne zgrade te da je viđao tužitelja da se koristi
dizalom svaka dva do tri dana, kao i njegovu obitelj do otprilike 2016. odnosno

2017. godine. Nadalje, svjedok je naveo da je jednom prilikom vidio tužitelja i
tuženika pod 1. zajedno s njihovim suprugama, a kada je tužitelj sa svojom
suprugom izašao iz dizala da mu je tuženik pod 1. prigovorio nešto vezano za psa.
U odnosu na krovnu terasu svjedok je naveo da je tužena pod 3., više puta, tražila
od njega da obavijesti S., da on treba kao vlasnik tu terasu održavati jer da je
bila zarasla u korov, da je on o tome obavijestio dotičnog, pa da je ovaj potom
uredio krovnu terasu. Svjedok je također izjavio da je S. bio u posjedu ključeva
ulaznih vrata, ali da tada nije bila postavljena brava na dizalu, kao i da S. nije
živio u zgradi jer da tada nije bila dovršena. U odnosu na bravu ulaznih vrata navodi
da je mijenjana i brava na tim vratima te da mu je tuženik pod 1. poručio po
tuženiku pod 9. da će mu dati ključeve ako ih ne da nikome drugome.

44. Saslušana u svojstvu svjedokinje S. P. navodi da je ona
supruga tužitelja, da su uselili u stan na adresi P. R. 46, S., 2014. i da
su se odmah započeli koristiti dizalom koje se nalazi u zgradi S., P. I.
P. I. i to na način da su do svoje nekretnine pristupali s južne strane i to na 4. kat
te zgrade, da su se dizalom koristili svakodnevno više puta, jer da imaju psa kojeg
vode tim putem u šetnju, a da imaju djecu koja idu na treninge, dakle da se dizalom
koristila cijela obitelj. Navodi da su kuću kupili od S., koji im je kazao da se
mogu koristiti prolazom i dizalom u toj zgradi jer da se na 4. katu zgrade nalazi ulaz
u njihov podrum. Nadalje, iskazuje da su se počeli voditi sporovi s tuženikom pod 1.
pa je došlo i do ovoga spora radi smetanja posjeda 2016., kada je na dizalu
postavljena bravica za 4. kat i od tada da se više nisu mogli koristiti dizalom. U
odnosu na bravu na ulaznim vratima svjedokinja je prvotno izjavila da brava na tim
vratima nije mijenjana, a kasnije u svom iskazu je navela da nije sigurna je li
mijenjana jer od 2016. da nije ušla u tu zgradu s obzirom da se ne može koristiti
dizalom. Nadalje je navela da su svi suvlasnici zgrade održali sastanak na kojem je
bio prisutan i tužitelj, sve nakon što su kupili nekretninu i na tom sastanku da je bilo
dogovoreno da se tužitelju i njegovoj obitelji dopušta korištenje dizalom nakon čega
da je tužitelj predložio da će plaćati pričuvu, ali da su ostali to odbili. Dvije godine
nakon tog sastanka da je održan još jedan sastanak na koji da tužitelj nije bio
pozvan i da su tada tuženici odlučili da se postavi brava na dizalu kako se tužitelj i
njegova obitelj ne bi mogli njime služiti, da je inicijator sastanka bio tuženik pod 1.
koji je i postavio bravicu na dizalo. Svjedokinja je navela da je viđala svjedoka
Jurića, tuženike pod 1., pod 2., pod 3. i pod 5. da se koriste dizalom s tim da joj je
tuženik pod 1. jednom prigovorio da joj pas nije cijepljen pa mu je nakon toga u
poštanski sandučić ubacila kopiju knjižice cijepljenja.

45. Saslušan u svojstvu svjedoka A. P. iskazuje da je on redovito
posjećivao tužitelja, da su se tužitelj i njegova obitelj, odmah nakon kupnje kuće,
počeli koristiti dizalom predmetne zgrade i to svakodnevno sve dok nije ugrađena

13 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

bravica u dizalu radi čega da im je onemogućen pristup do njihovog kata. Naveo je
da mu je poznato da je mijenjana brava na ulaznim vratima predmetne zgrade
otprilike 2016, a nakon mijenjanja brave na ulaznim vratima i postavljanja brave na
dizalu da se tužitelj i njegova obitelj više ne koriste predmetnim prolazom i dizalom.
Svjedok je nadodao da se i on koristio dizalom kako bi pristupio s južne strane
predmetne zgrade i tada da bi vidio nekog od susjeda, ali da on te ljude ne poznaje,
jedino da je upoznao osobu koji se preziva J..

46. Sud je izveo dokaz i očevidom predmeta spora te je prilikom dolaska
sudske komisije na teren utvrđeno kako je supruga tužitelja S. P.
otključala vrata koja vode u garažni prostor i provela komisiju do dizala koje se
nalazi u garaži, da se u dizalu nalaze dugmad koja se mogu pokrenuti isključivo
malom bravicom na tipkalu. Nadalje, očevidom je utvrđeno da se vanjskim
stepeništem pristupa do trećeg kata ulaza broj 23, te ulaskom u predvorje se
dvokrakim stepeništem dolazi do četvrtog kata na kojem se sa desne strane nalazi
stan M. P., potom stan obitelj M. sa dvoja ulazna vrata i konačno u
odvojenom prostoru da se nalaze tri para vrata kojima se ulazi u prostor - stan
kojeg koristi tužitelj.

47. U ovom postupku dopušteno je isključivo raspravljati o tome je li tužitelj
bio u zadnjem mirnom suposjedu stvari koje su predmet spora i je li došlo do
smetanja tog suposjeda, odnosno je li tužitelj potpuno isključen od dotadašnjeg
suposjeda zajedničkog dijela zgrade ili mu je bitno ograničen dotadašnji način
izvršavanja faktične vlasti u smislu odredbe čl. 24. ZOV-a, pritom imajući u vidu da
je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj suvlasnik za 339/9551 dijela zgrade
označene kao čest. zem. 44/2 Z.U. 17230 K.O. S., anagrafske oznake P.
I. P. I. br. 23, što je razvidno iz priloženog vlasničkog lista.

48. M. strankama je dakle nesporno da je tužitelj vlasnik kuće označene
kao čest. zem. 43/7 ZU 17307 K.O. S., anagafske oznake S., P. R.
46, tužitelj je utvrđen i kao suvlasnik dijela zgrade označene kao čest. zem. 44/2
Z.U. 17230 K.O. S., dok je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna
legitimacija tuženika, je li tužitelj imao suposjed dizala i ulaznog dijela u zgradu
označenu kao čest. zem. 44/2 ZU 17230 K.O. S., anagrafske oznake, S., P.
I. P. I. br. 23, je li došlo do smetanja posjeda na štetu tužitelja na način da je
postavljena brava na tipkalu dizala u toj zgradi, je li promijenjena brava na ulaznim
vratima navedene zgrade, kao što je sporno je li tužitelj podnio ovu tužbu u
zakonskom roku.

49. Ocjenjujući sve dokaze izvedene u ovom postupku, kako pojedinačno,
tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja smatra djelomično
osnovanim. Naime, pregledom Zapisnika sa održanog skupa suvlasnika predmetne
zgrade od 23. srpnja 2014. ovaj sud smatra kako se može zaključiti da je tužitelju i
njegovoj obitelji odobreno korištenje dizalom i prolaz predmetnom zgradom te da su
se tužitelj kao i njegova obitelj doista i koristili dizalom sve do trenutka dok nije
ugrađena posebna brava unutar dizala u ulazu A, zgrade K. R. i to
prema nalogu upravo tuženika iz ovog postupka, a što proizlazi iz dopisa od 1.
lipnja 2016. Da su se tužitelj i njegova obitelj do tada koristili dizalom proizlazi i iz
same činjenice da su upravo tuženici iz ovog postupka, uključujući i suvlasnicu
Slavu Kotarac suglasno donijeli odluku o postavljanju bravice u dizalu a sve kako bi

14 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

onemogućili obitelj P. da se koristi dizalom prolazeći kroz ulaz zgrade
anagrafske oznake P. I. P. I. br. 23. O. tome da su se tužitelj i njegova
obitelj koristili dizalom svjedočili su kako sam tužitelj, tako i njegova supruga S.
P., te saslušani svjedoci A. J. i A. P. pa sud, poklanjajući im
vjeru u tom dijelu iskaza i smatrajući ga istinitim jer je u skladu s ostalim dokazima
izvedenim u ovom postupku, tu činjenicu smatra utvrđenom. Što se tiče navoda
pojedinih tuženika da se tužitelj i njegova obitelj nisu koristili dizalom i prolazom
kroz predmetnu zgradu, kao i da na sastanku suvlasnika tog ulaza nije donesena
odluka da se tužitelj može koristiti dizalom, sud smatra da u tom dijelu njihovi iskazi
nisu istiniti jer su u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima i ujedno su usmjereni
isključivo u svrhu ostvarenja uspjeha tuženika u ovom parničnom postupku i u
suprotnosti su sa ostalim materijalnim dokazima. Međutim, što se tiče dijela
tužbenog zahtjeva koji je postavljen na čin smetanja suposjeda promjenom brave
na ulaznim vratima zgrade anagrafske oznake P. I. P. I. broj 23, ovaj sud
je mišljenja kako je taj dio zahtjeva neosnovan s obzirom da bi iz dopisa
punomoćnika tužitelja upućenog PU SD od 1. srpnja 2016., kao i iz dopisa
upućenog tvrtci T. od 8. srpnja 2016. proizlazilo da se tužitelj putem
punomoćnika isključivo poziva na postavljanje bravice u dizalu, a da pritom ne
spominje i promjenu brave na ulaznim vratima. Ujedno i iz dopisa – odluke
suvlasnika od 1. lipnja 2016. razvidno je da su odlučili samo postaviti posebnu
bravu sa ključevima u dizalu, te i tvrtka T. u dopisu od 3. veljače 2017.
navodi da je tužitelju ugradnjom bravice na dizalu onemogućeno korištenje tog istog
dizala i da mu je predstavnik suvlasnika dužan predati ključ dizala. Nadalje, i
tuženici pod 8. i 9. u svom odgovoru na tužbu iskazuju da su postavljene brave na
stanicama dizala, dok su u svojim iskazima tuženici pod 1., 3., 5. i 6. decidirani da
se brava na ulaznim vratima nije mijenjala, a također je to potvrdio u prvotnom
iskazu i saslušani svjedok A. J. koji navodi da je stanje nepromijenjeno što se
tiče ulaznih vrata još od vremena kada je on bio predstavnik stanara, svjedok T.
Š. isključivo svjedoči o ugradnji bravice u dizalu, dok svjedokinja S.
P., inače supruga tužitelja, također u svom iskazu navodi da brava nije
mijenjana te je upravo ona sudskoj komisiji otvorila ulazna vrata koja vode do
dizala. Stoga, temeljem svega iznijetog ovaj sud drži utvrđenim da brava na ulaznim
vratima predmetne zgrade nije mijenjana a poklanjajući vjeru saslušanim
svjedocima A. J., T. Š. i S. P., što je potvrđeno i
citiranim materijalnim dokazima, dok iz istih razloga u tom dijelu tužiteljev iskaz
smatra neistinitim.

50. Dakle, na temelju svih dokaza izvedenih u ovom postupku nesporno je
utvrđeno da je tužitelj počev od 2014. godine imao zadnji mirni i pošteni suposjed
dizala u zgradi do kojeg je pristupao koristeći se ulaznim vratima za zgradu
anagrafske oznake S., P. I. P. I. br. 23, sagrađenoj na čest. zem. 44/2,
Z. 17230 K.O. S. i koja vode do lifta koji se nalazi u zajedničkoj garaži, te da se,
zajedno sa svojom obitelji, koristio dizalom za njihove potrebe, a kako bi pristupili do
trećeg kata te se potom podigli stepenicama na četvrti kat sa kojeg se može
pristupiti sa južne strane u stan – podrum tužitelja koji se nalazi na adresi S., P.
R. 46, čest. zem. 43/7, Z. 17307, K.O. S.. Također, utvrđeno je da su
suvlasnici zgrade anagrafske oznake S., P. I. P. I. br. 23, na sastanku
održanom 23. srpnja 2014. dopustili tužitelju da se služi dizalom i prolazom
predmetne zgrade te da ne mora plaćati pričuvu (pregled Z. sa skupa
suvlasnika zgrade „K. R.“, održanog 23. srpnja 2014.), kao i da su

15 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

svi tuženici i S. K. donijeli odluku da se ugradi brava na tipkalu unutar
dizala (pregled „S.“ stanara ulaza A od 1. lipnja 2016.), kako bi se
isključivo stanari tog ulaza mogli služiti dizalom, a sve ipak s namjerom da se
onemogući tužitelj i njegova obitelj da se služe tim istim dizalom. Dakle, neosnovani
su prigovori tuženika da ne postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja, te da je
promašena pasivna legitimacija na strani tuženika, te je također utvrđeno da je
tužitelj 1. srpnja 2016. saznao da je ugrađena brava na tipkalu dizala, što proizlazi
iz iskaza tužitelja i iskaza tuženika pod 1., a to što se navodi da je tužitelj 4. svibnja

2016. u prostorijama te postaje prijavio da je 1. srpnja 2016. primijetio bravu na
tipkalu dizala i novu bravu na ulaznim vratima zgrade, za zaključiti je da se radi o
pogreški u pisanju i da je umjesto 4. svibnja 2016. trebalo stajati 4. srpnja 2016..
Dakle, sasvim je normalno i životno da je tužitelj, nakon što je saznao da je
postavljena brava na tipkalu dizala, odmah toga 1. srpnja 2016. obavijestio svog
punomoćnika, odvjetnika D. B., o tome što se dogodilo, nakon čega je
tužiteljev punomoćnik istog dana poslao dopise nadležnoj policijskoj postaji i
upravitelju zgrade, s ciljem da se tužitelju predaju ključevi. Kako navedenim
radnjama tužitelj i njegov punomoćnik nisu uspjeli dobiti ključeve od dizala tužitelj je

27. srpnja 2016. podnio ovu tužbu tražeći zaštitu suposjeda zajedničkih dijelova
zgrade, pritom tražeći da mu se predaju kako ključevi tipkala na liftu, tako i ključevi
ulaznih vrata zgrade, pa je s obzirom na navedeno ova tužba podnesena u
zakonskom roku (odredba čl. 21. ZV-a). Sve navedeno također je potvrđeno i
radnjama tuženika pod 1., koji je uz podnesak od 17. lipnja 2017., sudu predao
ključeve dizala i ulaznih vrata uz primopredajni zapisnik, da se oni predaju tužitelju,
kao i priznanjima tužbenog zahtjeva, učinjenima od strane tuženika pod 8. i pod 9.,
koji su naveli da su suglasni da tužitelj treba dobiti ključeve od dizala i svih ulaznih
vrata zgrade,uz napomenu da se spor treba riješiti na jednak način u odnosu na sve
tuženike. Iz svega naprijed navedenog sud zaključuje da su svi tuženici bili suglasni
da se ugradi brava na dizalu s ciljem da se tužitelja i njegovu obitelj onemogući u
korištenju dizala, što je i učinjeno, da su odbili predati tužitelju ključeve i na taj način
da su izvršili smetanje suposjeda zajedničkih dijelova zgrade i to suposjeda prava
služnosti korištenja dizalom kao zajedničkim dijelom zgrade kojim se tužitelj uredno
koristio od 2014. Dakle, u ovom slučaju je došlo do potpunog isključenja tužitelja od
suposjeda na zajedničkim dijelovima i uređajima predmetne zgrade pa se ne treba
prvo raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i svih tuženika, što su tuženici
neosnovano isticali u postupku (odredba čl. 24. ZV-a), s tim da tužitelj nije dokazao
da bi došlo do čina promjene brave na ulaznim vratima zgrade anagrafske oznake
P. I. P. I. broj 23, a sve slijedom prednjih utvrđenja.

51. U. odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, koji je odbijen kao
neosnovan, sud je stajališta da parnični sud ne može regulirati način provođenja
sudskih odluka. Naime, pravomoćne sudske odluke se provode dobrovoljno u
paricijskom roku, a ukoliko se ne provedu u tom roku, može se tražiti njihovo
provođenje u ovršnom postupku, gdje će se i odrediti na koji način će se na kraju i
provesti, sve sukladno odredbama Ovršnog zakona. Ujedno je neosnovano
potraživanje tužitelja da se tuženike solidarno obveže da prestanu s takvim i sličnim
uznemiravanjima i smetanjima suposjeda tužitelju i njegovoj obitelji, kao i da
solidarno uspostave ranije posjedovno stanje i to iz razloga jer solidarna obveza
mora biti ili ugovorena ili propisana zakonom,a što konkretno nije slučaj pa je radi
naprijed navedenog valjalo odlučiti kao u točkama I. i II. izreke rješenja.

16 Poslovni broj: Psp – 23/18-46

52. Rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu, održanom 3.
srpnja 2018., sud nije dopustio subjektivnu preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na
tuženu S. K., kao ni objektivnu preinaku od 9. ožujka 2017., kojom se uz
postojeći tužbeni zahtjev ističe drugi tužbeni zahtjev, ali samo u odnosu na tuženika
pod 1. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja
prethodnog postupka preinačiti tužbu. S obzirom da je prethodni postupak zaključen
na pripremnom ročištu 19. prosinca 2016., preinaka tužbenog zahtjeva učinjena 9.
ožujka 2017. nije dopuštena. Odredbom čl. 196. st. 2. ZPP-a je propisano da do
zaključenja prethodnog postupka može, uz uvjete iz stavka 1. ovog članka, uz
tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s
njegovim pristankom. Kako S. K. nije dala svoj pristanak da bude
obuhvaćena tužbom u ovom postupku, nije dopuštena ni subjektivna preinaka tužbe
od 11. listopada 2016., kojom se ona označava kao tužena pod 10. Preinaka
tužbenog zahtjeva od 17. svibnja 2017., je također učinjena nakon zaključenja
prethodnog postupka pa nije dopuštena, sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a, te je
stoga odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.

53. U odnosu na prijedlog tužitelja da se odredi gore navedena privremena
mjera, sud je stajališta da je prijedlog tužitelja neosnovan jer nisu kumulativno
ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a. Naime, odredbom tog
članka propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti
privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje
tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik
osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi
promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da
bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U konkretnom
slučaju tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine jer je on upisan kao
vlasnik i suposjednik cijele predmetne zgrade i to za dio od 339/9551, a ujedno iz
priloženih dokaza te iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj imao suposjed
dizala i ulaza predmetne zgrade, međutim nije učinjena vjerojatnom opasnost da bi
bez takve mjere protivnici osiguranja (ovdje tuženici) spriječili ili znatno otežali
ostvarenje tražbine, odnosno nije učinjeno vjerojatnim da je ova mjera potrebna da
bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Tužitelj je samo
naveo da tuženik pod 1. nad njim provodi nasilje, da mu prijeti i da je došlo do
eskalacije sukoba i nasilja kojeg provocira tuženik pod 1., ali tijekom ovog postupka,
tužitelj nije dostavio dokaze na prednje okolnosti pa sud ne može utvrditi je li
ispunjena jedna ove dvije pretpostavke. Navedenim prijedlogom za privremenu
mjeru je obuhvaćena i S. K. koja bi trebala s tuženicima solidarno ispuniti
obvezu iz te mjere, a kako S. K. nije označena kao tuženik u ovom
postupku njoj se ne može naložiti ispunjenje takvog zahtjeva. Slijedom navedenog
odlučeno je kao u točci V. izreke ovog rješenja.

54. Imajući u vidu da je prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika određeno da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u
postupku radi smetanja posjeda te cijeneći podjednakim uspjeh parničnih stranaka,
ovaj sud smatra da je, u smislu odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP)