Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P-482/2017-31

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja
- protutuženika T. G. d.o.o. S., K. 62 OIB:….,
zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika –
protutužitelja V. P. iz S., Š. L. 5 OIB:…..,
zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. K., zbog
isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. travnja 2021., u
nazočnosti punomoćnika stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 11.252,44
EUR, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a, na dan isplate, zajedno sa
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015.,
po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza

2015. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana isplati tuženiku-
protutužitelju iznos od 70.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom
koja teče od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate, po stopi od 6,82%, a u
slučaju promijenjene stope zateznih kamata, po stopi koja se dobije uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od
15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od
dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 6,82%, a u slučaju promijenjene stope
zateznih kamata, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na

2 P-482/2017-31

stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena."

III. Dužan je tuženik-protutužitelj isplatiti tužitelju-protutuženiku, u roku od 15
dana, parnični trošak u iznosu od 13.325,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama počev od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju
kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. siječnja 2017. ustao tužbom protiv tuženika navodeći da
je sa istim, još 2013., sklopio predugovor o kupoprodaji garažnog mjesta G5 površine
15,81 m2. Tuženik da je garažno mjesto preuzeo 12. kolovoza 2013. te je djelomično
isplatio kupoprodajnu cijenu, s tim da je ostao dužan još isplatiti dio kupoprodajne
cijene u iznosu od 11.252,44 EUR, u kunskoj protuvrijednosti. Predložio je stoga
tužitelj da sud provede postupak i donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo na
isplatu neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene te parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu kojeg je sud zaprimio 20. prosinca 2018. tuženik je
kazao da se istoj protivi jer da tužitelju nije dužan niti po jednoj osnovi. Nadalje je
ustvrdio da je od tužitelja kupio stan S7 površine 74,54 m2, zajedno s garažnim
mjestom u navedenoj zgradi. Prilikom kupnje da mu je prezentirano kako je garažno
mjesto zajedno sa jednim vanjskim parkirnim mjestom, pripadak stana, i da je
uključeno u kupoprodajnu cijenu. Naknadno da je obaviješten da garažno mjesto nije
pripadak stana, već da za istog mora formalno zaključiti poseban ugovor jer se
drugačije neće moći knjižiti. Isplatio je, tvrdi dalje tuženik, ukupnu kupoprodajnu
cijenu i nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, a sve da i ima, na njegovo –
tužiteljevo potraživanje, nastupila bi zastara. Nadalje je ustvrdio da nasuprot
navodima iz tužbe on prema tužitelju ima potraživanje koje nije podmireno jer da je
prilikom kupnje nekretnine dogovorio da sve podne površine, osim spavaće sobe, će
on nabaviti i kupiti kompletnu opremu, a taj iznos da će mu se odbiti od ukupne
kupoprodajne cijene. Ti troškovi da su iznosili 28.000,00 kuna i još uvijek nisu
odbijeni od ukupne kupoprodajne cijene. Osim toga predmetni stan da ima čitav niz
nedostataka, a prilikom kupnje stana, tužitelj da se obvezao njemu isplatiti proviziju
od 2% za prodaju svakog onog stana za kojeg mu on pronađe kupca. Tako tuženik
da je sudjelovao tj. posredovao u kupnji stanova B. i S.. Tužitelj-
protutuženik da mu nije osigurao niti vanjsko parkirno mjesto, slijedom čega mu je
nastala šteta od 10.000,00 kuna. Sveukupno njegovo potraživanje prema tužitelju da
iznosi 70.000,00 kuna i to 28.000,00 kuna na ime neumanjene kupoprodajne cijene
za nabavljenu opremu, 42.000,00 kuna na ime provizije od 2% za kupoprodaju
stanova obitelji B. i S. te nedostatke na stanu i konačno 10.000,00 kuna
zbog toga što mu nije osigurao vanjsko parkirno mjesto. Tuženik-protutužitelj
predložio je da sud donese presudu kojom će obvezati tužitelja-protutuženika da mu
isplati iznos od 70.000,00 kuna kao i parnični trošak.

3. Odgovarajući na protutužbu tužitelj-protutuženik je kazao kako su netočni
navodi tuženika da mu je prilikom kupnje stana prezentirano kako je garažno mjesto,
zajedno s vanjskim garažnim mjestom pripadak stana. Nadalje, da je doista postojao
dogovor stranaka, a kakav dogovor je tužitelj imao i s drugim kupcima, da oni mogu

3 P-482/2017-31

kupiti posebnu opremu koja će se ugraditi, no razliku tako skuplje ugrađenih
materijala i onih koji su predviđeni za ugradnju su dužni platiti sami kupci. Glede
pristupne ceste za napomenuti je da je sa cjelokupnom infrastrukturom ista bila
izgrađena u cijelosti do kuće u kojoj se nalazi predmetni stan. Uostalom pristupne
ceste, kao javne prometnice da su u nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
Tužitelj-protutuženik osporio je i navode iz protutužbe, koji su se odnosili na
prigovore kako predmetni stan ima nedostataka, jer prilikom primopredaje stana nije
bilo nikakvih primjedbi na kvalitetu izvedenih radova. Konačno je tužitelj-protutuženik
osporio da bi bilo kada ugovorio s tuženikom-protutužiteljem isplatu provizije od 2%
za posredovanje u pronalasku kupca. Prigovoreno je zastari za sve tražbine iz
protutužbe.

4. Izvanraspravnim rješenjem od 16. siječnja 2019. iz spisa, po tužbi tužitelja-
protutuženika, razdvojena je protutužba koja je dobila posebnu oznaku i broj
Općinskog suda u Splitu P-136/2019 te je nakon toga taj spis pripojen spisu P-
482/2017 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Radi lakšeg snalaženja u
obrazloženju ove odluke, u nastavku samog obrazloženja, tužitelj-protutuženik
označavati će se kao tužitelj, a tuženik-protutužitelj označavati će se kao tuženik.
5. U dokazne svrhe sud je pregledao Predugovor broj 4G/2013 o kupoprodaji
garažnog mjesta u stambeno-poslovnoj građevini JEDINICA, u Strožancu,
Podstrana, od 28. siječnja 2013., zapisnik o primopredaji od 12. kolovoza 2013.,
dopis tj. poziv na plaćanje od 10. rujna 2014., Ugovor o kupoprodaji nekretnine
4G/2014 od 24. studenog 2014., maloprodajni račun broj 1375-054-1, predračun broj
26/01/13 Produkt-invest d.o.o. od 26. siječnja 2013., maloprodajni račun 2765-054-1
Fero-term d.o.o. od 21. veljače 2013., maloprodajni račun broj 1377-054-1 istog
prodavatelja od 31. siječnja 2013., e-mail poruku od 19. listopada 2015. kao i 3
fotografije priložene istoj poruci, neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za ZU
6008 KO D. P., dopis što ga je odvjetnički ured M. K. uputio
tužitelju od 15. srpnja 2016. te su saslušani prokurist tužitelja T. B., tuženik
V. P. te svjedoci N. M., N. S. i N. S..

6. Punomoćnici su popisali parnični trošak. 7. Tužbeni je zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ostatak
kupoprodajne cijene u iznosu od 11.252,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a na ime
neisplaćenog dijela cijene garažnog mjesta, dok je predmet postupanja po
protutužbenom zahtjevu, zahtjev tuženika da mu tužitelj isplati više iznosa i to:

28.000,00 kuna na ime razlike za nabavku kompletne opreme i kupaoničkog sadržaja
od ukupne kupoprodajne cijene stana, 42.000,00 kuna na ime štete zbog pristupne
ceste i nedostataka u stanu te dogovorenih 2% posredničke provizije za pronalazak
kupaca i konačno 10.000,00 kuna na ime štete, jer mu tužitelj nije osigurao vanjsko
parkirno mjesto.

10. Odredbom čl.9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u
daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan
ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom čl.225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina,
ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je odredbom čl.230.st.1. ZOO-
a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik
doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

4 P-482/2017-31

11. Obzirom na činjenicu da su i tužitelj i tuženik na međusobna potraživanja
istakli prigovor zastare, valja kazati da na potraživanje tužitelja zastara nije nastupila
jer je zapisnik o primopredaji nekretnine sačinjen 28. siječnja 2013., a konačni odnosi
među strankama razjašnjeni sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine 4G/2014

24. studenog 2014. U svakom slučaju, kada je tužitelj ustao tužbom, 31. siječnja

2017., na njegovo potraživanje nije nastupila zastara jer nije protekao rok od 5
godina.

I tužitelj je prigovorio zastari potraživanja tuženika. Tuženik je protutužbu i
protutužbeni zahtjev postavio 20. prosinca 2018., Zapisnikom o primopredaji koji je
sačinjen 12. kolovoza 2013., tuženik je od tužitelja preuzeo u posjed stan te garažu
odnosno garažno mjesto G5.Obzirom da tuženik potražuje naknadu štete u visini od

52.000,00 kune zbog neizgradnje pristupnog puta, nedostataka u stanu i neisplatu
provizije za zaključiti je da je riječ o imovinskoj šteti koja zastarijeva za 3 godine. U
konkretnom slučaju to znači u roku od 3 godine od preuzimanja stana i garaže kad
se sva ova šteta dade verificirati. Dakle, da bi uspio sa svojim zahtjevom za
imovinsku štetu tuženik je sa protutužbenim zahtjevom morao ustati najkasnije 20.
prosinca 2016. Kako je on protutužbeni zahtjev uložio tek 20. prosinca 2018. to je
jasno da je njegov protutužbeni zahtjev, u tome dijelu, zastario.

Premda je preostalim protutužbenim zahtjevom od tužitelja tuženik zatražio i
iznos od 28.000,00 kuna, navodeći da je riječ o iznosu za koji mu nije umanjena
kupoprodajna cijena, ne podvodeći isti iznos pod potraživanje štete za pretpostaviti je
da je taj iznos zatražen po osnovu stjecanja bez osnove, za koji je predviđen zastarni
rok od 5 godina. Kako je došlo do primopredaje stana 12. kolovoza 2013. u daljnjem
roku od 5 godina, tuženik je mogao postaviti zahtjev prema tužitelju za umanjenje
kupoprodajne cijene stana, ukoliko je njegova tvrdnja iz protutužbe točna. To znači
da je taj protutužbeni zahtjev tuženik mogao najkasnije postaviti 12. kolovoza 2018.
Opet se naglašava da je svoj protutužbeni zahtjev tuženik postavio 20. prosinca

2018. što znači da je i na ovo potraživanje tuženika nastupila zastara.

Dakle, prigovori zastare djelomično su osnovani a djelomično neosnovani (tuženikov prigovor zastare je neosnovan dok je tužiteljev osnovan).

12. Ostalo je, dakle, u ovom predmetu odlučiti o zahtjevu tužitelja da mu
tuženik isplati do sada neisplaćeni dio kupoprodajne cijene za kupljenu garažu
odnosno garažno mjesto. Tužitelj i tuženik su sklopili Predugovor broj 4G/2013 dana

28. siječnja 2013., a baš glede kupoprodaje predmetnog garažnog mjesta, G5
ukupne površine 15,81 m2. Nedvojbeno je da je tuženik to garažno mjesto preuzeo

12. kolovoza 2013. jer se to jasno vidi iz Zapisnika o primopredaji. Tužitelj je priznao
da je tuženik uplatio dio kupoprodajne cijene i to baš u iznosu od 2.997,13 EUR po
srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, dok ostatak nije platio čak niti nakon ovog
utuženja. Sud je pregledao i dopis kojim je tužitelj tuženika pozvao u rujnu 2014. da
podmiri ostatak kupoprodajne cijene, međutim, i na taj poziv se tuženik oglušio.
Stranke su potom zaključile 24. studenog 2014. Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj
4G/2014, gdje se člankom 4. tuženik obvezao kupoprodajnu cijenu isplatiti najkasnije

21. prosinca 2014. U svome iskazu, što ga je pred sudom dao prokurist tužitelja,
T. B., dana 13. siječnja 2021., jasno je naglašeno da je tužitelj na
predmetnom mikrolokalitetu prodao čak 60 stambenih jedinica te nisu imali niti jedan
spor osim ovog spora s tuženikom koji nije platio dio kupoprodajne cijene garažnog
mjesta. Nadalje je T. B. naglasio da je tuženik istakao brojne prigovore u
odgovoru na tužbu, pa tako o nedostacima u stanu ili neisplati posredničkih provizija,
samo kako bi odgodio plaćanje što više, a bez stvarne podloge. Ocijenio je
tuženikove prigovore paušalnim i naknadno osmišljenim, a bez stvarne podloge u

5 P-482/2017-31

događajima. T. B. je nadalje kazao da se tuženik doista bio požalio, i to
usmeno, na problem sa sifonom, kojeg oni nisu niti trebali rješavati, ali su u maniri
pažnje dobrog gospodarstvenika, angažirali kooperanta koji je izvodio te radove da
provjeri o čemu se tu točno radi. Naknadno da je dobio obavijest kooperanta da je on
sifon očistio te da nije riječ o grešci pri izvođenju radova, već neodržavanju sifona.
Kao prokurist tužitelja decidirano je tvrdio da bi se tuženikom bila dogovorena bilo
kakva isplata provizije za pronalazak kupaca. Ovu tvrdnju T. B. potvrdio hje
u svome iskazu i N. S. koji je stvarno potvrdio da je za prodaju stana saznao
od P. koji mu je dao broj T. B., ako je zainteresiran za kupnju
stana. O. da je bio zainteresiran i dalje se sve dogovarao s T. B., a
P. da u tome nije ništa sudjelovao te da mu se naknadno nikada P.
nije požalio da je trebao, a nije dobio bilo kakvu proviziju.

13. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik doista
u obvezi isplatiti ostataka kupoprodajne cijene za garažno mjesto G5, kojeg je
uredno preuzeo od tužitelja te tek djelomično platio u visini iznosa od 2.997,13 EUR.
Razliku cijene od 11.252,44 EUR tuženik je tužitelju dužan isplatiti u kunama po
srednjem tečaju HNB-a, na dan isplate, i to zajedno s kamatama koje na taj iznos
teku od dospijeća 31. prosinca 2014. do konačne isplate, jer je upravo to bio dan do
kada je svoje obveze tuženik morao podmiriti tužitelju, sukladno ranije navedenom čl.
4 Ugovora o kupoprodaji broj 4G/2014. Ovo stoga jer je odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a
propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored
glavnice, i zatezne kamate.

Daljnja analiza iskaza parničnih stranaka, kao i svjedoka, N. M. i
N. S. je izostala, obzirom da je prihvaćen prigovor zastare na tuženikova
potraživanja.

14. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a odustalo se od
prijedloga za saslušanje svjedoka Z. B., to je sud zaključio raspravljanje i
prihvatio u cijelosti tužbenih zahtjev tužitelja, a odbio protutužbeni zahtjev tuženika,
cijeneći provedene dokaze, svakog ponaosob i sve njih zajedno. Slijedom
navedenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, a isti
trošak obračunat je pozivom na Tbr.7.toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12) tužitelju je
priznat trošak za: sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 12. ožujka 2019.
te 30. ožujka 2020. kao i sastav odgovora na protutužbu i pristupe i zastupanja na
ročištima za glavnu raspravu na dane 26. veljače 2020., 13. siječnja, 15. veljače i 19.
travnja 2021. - svaka radnja po 100 bodova, pristup na ročište odgođeno bez
raspravljanja 17. ožujka 2021. - 25 bodova, i pristup i zastupanje na ročište na kojem
se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 3. srpnja 2020. – 50 bodova. Ukupan zbir
od 885 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga
boda nakon čega je tako dobiveni iznos od 8.750,00 kuna uvećan za iznos od

2.187,50 kuna na ime 25% PDV-a, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i odluku u
iznosima od po 1.194,00 kn. Dakle, ukupan trošak što će ga tuženik naknaditi
tužitelju je iznos od 13.325,50 kuna.

Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u točci III izreke.

U Splitu, 12. svibnja 2021.

SUDAC

Dunja Ljubičić

6 P-482/2017-31

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom,
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana, od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja - protutuženika
- pun. tuženika - protutužitelja
- u spis

Broj zapisa: eb2fa-d9af3

Kontrolni broj: 0a882-a8870-c80b5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.