1              Poslovni broj: Gž-354/2022-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice H. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., P. i partneri, odvjetnicima u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice C. d.d. iz Z.,  OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3215/04-139 od 31. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Uvažava se žalba tužitelja i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3215/04-139 od 31. siječnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3215/04-139 od 31. siječnja 2022. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku H. da tužitelju Z. u roku 15 dana isplati – 369.961,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 05.05.2003. pa do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, od dana 01.01.2008. pa do dana 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

– 12.102,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 05.05.2003. pa do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, od dana 01.01.2008. pa do dana 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

– 11.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20.12.2002. pa do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate i Zakonom o zateznim kamatama, od dana 01.01.2008. pa do dana 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Nalaže se tuženiku H. da tužitelju Z. u roku 15 dana naknadi trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Nalaže se tužiteljici Z., OIB …, da tuženici H., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 100.850,00 kn sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.„

 

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga, predlaže uvažiti žalbu na način da se preinači presuda i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti.

 

4. Žalba je osnovana.

 

 

 

5. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), jer u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete, za koju tvrdi da je nastala tužitelju zbog propusta u zastupanju tužitelja od strane punomoćnika odvjetnika D. S. u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-2612/94, osiguranom kod tuženika od odgovornosti u obavljanju odvjetništva.

 

7. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio, da je odvjetnik D. S. zastupao tužitelja u radnom sporu kojeg su protiv tužitelja, radi isplate plaće pokrenuli tužitelji V. B., F. J., Z. M., A. G.-B. i B. R., da je presudom broj Pr-2612/94 od 28. lipnja 1999. naloženo tuženiku Z. isplatiti tužitelju F. J. iznos od 14.309,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose, Z. M. iznos od 8.568,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, A. G.-B. iznos od 13.081,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, B. R. iznos od 58.135,26 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate i trošak parničnog postupka u iznos od 12.102,40 kn. Nadalje, sud je utvrdio da je odvjetnik D. S. u tom predmetu podnio žalbu protiv presude 30. rujna 1999., koja je kao nepravovremena odbačena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1390/00 od 19. studenog 2002.

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem, da zbog neisticanja prigovora prekluzije od strane odvjetnika S. u parnici u kojoj je zastupao tužitelja kao tuženika nije nastala šteta tužitelju, jer za podnošenje tužbe radi isplate plaće nije propisan rok zbog kojeg bi stranka izgubila pravo na podnošenju takve tužbe, da odvjetnik S. nije djelomično priznao tužbeni zahtjev i da je žalba u predmetu Pr-2612/94 pravovremeno podnijeta, ishod odluke u tom predmetu ne bi bio drugačiji.

 

9. Prema sadržaju tužbe tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama nesavjesnog zastupanja odvjetnika S. u predmetu Pr-2612/94, jer je neosnovano priznao dio tužbenog zahtjeva, propustio je iznijeti prigovor prekluzije i zakasnio je sa podnošenjem žalbe protiv presude, da je presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-1856/91 od 27. siječnja 1993. tužitelju naloženo vraćanje na rad radnika V. B., F. J., Z. M., A. G.-B. i B. R., a navedeni radnici nisu tražili vraćanje na rad po presudi pa im je dana 27. kolovoza 1993. nastupila prekluzija podnošenja prijedloga za vraćanje na rad, a time i pravo na potraživanje plaće za razdoblje nakon prekluzije. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje štetu u visini isplaćenog iznosa u ovršnom postupku za radnike F. J., Z. M., A. G.-B. i B. R. za razdoblje od 27. kolovoza 1993., kada isti radnici više nisu mogli sudski tražiti vraćanje na rad, isplaćenih troškova postupka i trošak sudske pristojbe na žalbu, koja je odbačena kao nepravovremena.

 

10. Dakle, odgovornost punomoćnika tužitelja odvjetnika S. u predmetu Pr-2612/94 tužitelj temelji na činjenicama, da je neosnovano priznao dio tužbenog zahtjeva, da je propustio iznijeti činjenicu da tužitelji nisu tražili vračanje na rad po presudi pa su po isteku roka 27. kolovoza 1993. primjenom članka 230. tada važećeg Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91. i 91/92. – dalje: ZIP) izgubili pravo vračanja na rad i od tada nemaju pravo na plaću, da je odvjetnik propustio u roku podnijeti žalbu protiv presude.

 

11. Iako, tužitelj u tužbi navodi, da je odvjetnik S. propustio iznijeti prigovor prekluzije, međutim, tužitelj je jasno u tužbi iznio činjenicu, da tužitelji zbog toga što nisu u zakonskom roku tražili vraćanje na rad temeljem presude, nemaju pravo na plaću od isteka roka za vraćanje na rad.

 

12. Pravilno prvostupanjski sud navodi da propuštanje radnika tražiti vraćanje na rad nema za posljedicu gubitak prava na podnošenje tužbe, jer nije propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe radi isplate plaće, međutim, tužitelj je u tužbi iznio činjenicu da je dana 27. kolovoza 1993. nastupila prekluzija podnošenja prijedloga za vraćanje na rad, a time i prava na potraživanje plaće za razdoblje nakon prekluzije. Stoga prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, da tužitelj odgovornost za nastanak štete zbog propusta odvjetnika u zastupanju temelji na činjenici da nije iznio prigovor prekluzije zahtjeva za isplatu plaće, jer iz sadržaja tužbe prigovor prekluzije koji je naveden se odnosi na vraćanje na rad radnika, a to ima za posljedicu da radnici za razdoblje nakon isteka roka u kojem su mogli tražiti prisilno vraćanje na rad nemaju pravo na isplatu plaće, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u više odluka.

 

13. U odnosu na razlog na kojem također tužitelj temelji odgovornost odvjetnika S. za štetu, da je odvjetnik djelomično priznao tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju sadržaja spisa Pr-2612/94, da nije odvjetnik priznao djelomično tužbeni zahtjev.

 

14. Nesporna je činjenica da odvjetnik S. u predmetu Pr-2612/94 nije pravovremeno podnio žalbu protiv presude, pa je žalba rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1390/00-2 od 19. studenog 2002. odbačena, jer je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 29. rujna 1999., a žalba je predana neposredno sudu 30. rujna 1999.

 

15. Prvostupanjski sud u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare tražbine nije dao razloge.

 

16. Ugovor o zastupanju je ugovor o nalogu. Kako odredbe koje propisuju ugovor o nalogu ne sadrže poseban rok zastare potraživanja iz tog ugovora, za te obveze primjenjuje se opći rok zastare od pet godina propisan odredbom članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO), koji se primjenom članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) primjenjuje na pravni odnos stranaka. Za zastaru štete mjerodavne odredbe ZOO-a su članak 376. stavak 3. ZOO-a prema kojemu potraživanje naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Prema članku 361. stavak 1. ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve ništa drugo nije propisano, prema članku 361. stavak 2. ZOO-a ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se prepusti ili trpi, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio protivno obvezi. Člankom 362. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Prema priloženim u spisu članak 18. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika osiguranim slučajem smatra se svaki pojedinačno određeni propušteni oblik pravne zaštite ili učinjena pogreška kojim se trećim osobama prouzročuje šteta, u koji spada i zastupanje stranke, a u skladu s odredbom članka 16. stavak 2. Uvjeta, u slučaju sumnje se smatra da je propust ili pogreška učinjena onog dana, kad se neki od oblika pravne pomoći trebao najkasnije poduzeti, odnosno pogreška ispraviti, da se spriječi nastajanje štete, osim u slučaju uskrate pravne pomoći zbog razloga kojeg propisuje Zakon, Statut komore i Kodeks odvjetničke etike.

 

17. Ako je odvjetnik S. u predmetu Pr-2612/94 propustio iznijeti činjenicu da tužiteljima ne pripada plaća nakon isteka prekluzivnog roka za vraćanje na rad i da je to u uzročnoj vezi s nastankom štete tužitelju, onda je tu radnju mogao poduzeti u razdoblju nakon izdavanja punomoći, koja mu je izdana od strane tužitelja prema podacima spisa Pr-2612/94 16. siječnja 1995. pa do zadnjeg dana za podnošenje žalbe koji je bio 29. rujna 1999., pa bi time šteta tužitelju nastala najkasnije 29. rujna 1999., jer prema odredbi članka 352. u to vrijeme važećeg Zakona o paničnog postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99) u žalbi su se mogle iznijeti nove činjenice. Odredba članka 352. ZPP-a je izmijenjena člankom 195. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 117/03) koji je donijet 14. srpnja 2003., a stupio na snagu 1. prosinca 2003.

 

18. Prema sadržaju spisa tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor pasivne legitimacije, o čemu prvostupanjski sud nije dao razloge. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će utvrdit, je li tuženik pasivno legitimiran, a to znači da je bio osiguravatelj odvjetnika D. S. od odgovornosti za štetu u obavljanju odvjetništva u razdoblju nastanka štete, (razdoblje kada je odvjetnik po tvrdnji tužitelja trebao istaknuti činjenicu da tužiteljima u parnici Pr-2612/94 ne pripada pravo na plaću za razdoblje od 27. kolovoza 1993., a to je mogao iznijeti i u žalbi). Prema članku 44. stavak 1. Zakonu o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94) odvjetnik je dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva, a prema članku 86. istoga Zakona članak 44. primjenjuje se od 1. siječnja 1995. U spisu prileži polica osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti odvjetnika (list 53) ugovaratelja osiguranja H. i osiguratelja C. d.d. za razdoblje 1. siječnja 1995. do 1. siječnja 2005. Tužitelj je u podnesku od 13. veljače 2012. (list spisa 137-138) naveo da je navedeni ugovor o osiguranju raskinut i da u razdoblju od 1. srpnja 1996. do 31. prosinca 2001. su svi odvjetnici u Republici Hrvatskoj bili osigurani od odgovornosti trećim osobama kod tuženika. Iznijete činjenice u ponovljenom suđenju treba raspraviti i utvrditi, je li u navedenom razdoblju tuženik bio osiguratelj odvjetnika S. od odgovornosti za štetu trećima u zastupanju.

 

19. Prvostupanjski sud nije utvrdio, je li odvjetnik S. u predmetu Pr-2612/94 nesavjesno zastupao tužitelja zbog činjenice što nije u tom predmetu istaknuo da tužitelji u tom predmetu nemaju pravo na plaću nakon 27. kolovoza 1993., kada im je istekao prekluzivni rok za vraćanje na rad i da li je tužitelju zbog toga nastala šteta i u kojem iznosu. Prema članku 7. Zakona o odvjetništvu odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima komore, te kodeksu odvjetničke etike, odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Kod utvrđenja ove činjenice, prvostupanjski sud treba cijeniti sadržaj predmeta Pr-2612/94, osobito činjenične navode tužitelja iz podneska kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu (lista spisa 12-13) u kojem tužitelji iznose da je tuženik u rujnu mjesecu 1994. pozvao tužitelje da se vrate na rad i da su neki od tužitelja to prihvatili, a neki to nisu mogli prihvatiti, a to sve iz razloga nezakonite odluke tuženika o raskidu radnog odnosa, pa su tužitelji radi egzistencije bili primorani na zapošljavanje kod drugog poslodavca. Dakle, u tom podnesku, a koji je predan u spis 23. veljače 1995. je naveden podatak da se neki tužitelji u tom predmetu nisu vratili na rad, a potraživali su plaću i nakon razdoblja kada im je istekao rok u kojem su mogli tražiti vraćanje na rad 27. kolovoza 1993. Sud treba cijeniti i činjenicu, da su radnici, tužitelji u predmetu Pr-2612/94 F. J. i Z. M. vratili se na rad kod tužitelja i to na poziv tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka F. J. i radili su kod tužitelja u vrijeme kada je zastupao tužitelja odvjetnik S. u predmetu Pr-2612/94, dok radnica A. G.-B. i B. R. nisu se vratili na rad i nisu radili kod tužitelja u vrijeme zastupanja, a B. R. je dosuđena plaća za razdoblje do 30. studenog 1996. Prema iskazu svjedoka B. R. u ovom predmetu, on je radio kod drugog poslodavca, a kod tužitelja ponovno od 1997., ali ne temeljem presude kojom je naloženo vraćanje na rad, već je s tužiteljem sklopio novi ugovor o radu.

 

20. Prvostupanjski sud je izveo dokaz financijsko vještačenje i vještak je dao pisani nalaz i mišljenje, koji iznos je više isplaćen (glavnica i kamata) nego što bi pripadao tužiteljima do isteka roka u kojem su tužitelji u predmetu broj Pr-2612/94 mogli tražiti vraćanje na rad 27. kolovoza 1993. Po presudi u predmetu broj Pr-2612/94 radnicima F. J., Z. M. i A. G.-B. dosuđena je plaća za razdoblje od 1. listopada 1992. do 2. rujna 1994., a za B. R. od 1. listopada 1992. do 30. studenog 1996. Tužitelj nije dosuđene iznose plaće po presudi Pr-2612/94-18 od 28. lipnja 1999. dobrovoljno isplatio, već u ovršnom postupku 5. svibnja 2003., pa je i obračunata zatezna kamata na glavnicu do tog dana. Presuda Pr-2612/94-18 od 18. lipnja 1999. je prema podacima u spisu postala ovršna 30. prosinca 2002. Obzirom na dan ovršnosti presude tužitelj ne bi imao više pravo na naknadu štete zbog isplaćenog iznosa s osnova zatezne kamate na glavnicu od tog dana do dana 5. svibnja 2003., jer je zbog njegova propusta nastala veća šteta u odnosu na zateznu kamatu. Stoga će u ponovnom suđenju sud pozvati vještaka da dade dopunu nalaza i mišljenja, izračun više plaćenog iznosa po presudi za potraživanje koje se odnosi za razdoblje od 28. kolovoza 1993. do 30. prosinca 2002. i to za svakog radnika.

 

21. Primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a uvažena je žalba tužitelja, ukinuta presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

 

 

 

22. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iznijetoj u ovom rješenju i ponovnom ocjenom izvedenih dokaza utvrditi bitne činjenice za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

 

Bjelovar, 12. svibnja 2022.