-1-

Poslovni broj: 4 UsI-255/2021-6

Poslovni broj: 4 UsI-255/2021-6

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja N. F. iz G., kojeg zastupa opunomoćenik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik B. K., službena osoba, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

              I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/I-224-02/20-01/1892, URBROJ: 511-01-203-20-2 od 10. studenoga 2020.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/20-01/1892, URBROJ: 511-01-203-20-2 od 10. studenoga 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da je rođen na K., a da sa suprugom M. F. za neprekidnog zajedničkog bračnog života u Republici Hrvatskoj od 1996. godine, ima zajedničku djecu. Ističe da su njegova djeca i supruga hrvatski državljani te da su neprekidno i trajno nastanjeni u G. od 1996. Stoga smatra da su ispunjeni svi uvjeti za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Smatra da mu je zahtjev odbijen samo zato što je albanske nacionalnosti i porijekla te islamske vjeroispovijesti, dok su se članovi njegove obitelji koji su stekli hrvatsko državljanstvo deklarirali kao hrvati katolici. Poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda. Navodi da je u zahtjevu istaknuo da traži istovremeno odobrenje stalnog boravka, zbog čega je tuženik trebao i o tome odlučiti. Poziva se na načelo razmjernosti te smatra da je diskriminiran u odnosu na svoju obitelj. Stoga, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika kao i da obveže tuženika da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da je za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučno da stranac ima odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj. To je pretpostavka koja treba biti ispunjena u vrijeme podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, s kojom je tužitelj upoznat tijekom postupka. Navodi da je tužitelj više puta od 1993. imao odobren privremeni boravak, ali nema odobren stalni boravak. Budući da navedeni propisani uvjet nije ispunjen, tužitelj nije mogao steći hrvatsko državljanstvo te ističe da činjenica državljanstva njegove obitelji kao i njegove nacionalnosti i vjeroispovijesti nije bila od utjecaja na odluku u provedenom postupku. Slijedom iznesenoga, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Sud je izveo dokaz uvidom u spis predmeta i osporavano rješenje te je dana 5. svibnja 2021. proveo raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na održanoj raspravi je tužitelj ostao pri  navodima tužbe te dokaznim prijedlozima iz iste za njegovim saslušanjem te saslušanjem njegove supruge i punoljetne djece, pri tužbenom zahtjevu te zahtjevu za naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, specificiranom na raspravnom zapisniku (stranica 31 spisa). Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima te se protivio predloženom saslušanju tužitelja i svjedoka budući da tužitelj nema ispunjen uvjet stalnog boravka pa je isto smatrao nepotrebnim.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, u skladu s člankom 55. stavkom 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju odredbe članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15.). Prema navedenoj odredbi, stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1. - 4. ovoga zakona.

Dakle, navedenom su odredbom propisani uvjeti koje stranac mora kumulativno ispunjavati da bi se usvojio njegov zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo: brak s hrvatskim državljaninom, odobren stalni boravak te življenje na području Republike Hrvatske.

              6.              Tužitelj nesporno nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, pa stoga nije zakonski moguće udovoljiti njegovom zahtjevu. Zbog navedenog neispunjenog uvjeta nije odlučno za ovu upravnu stvar ispunjavanje ostalih uvjeta propisanih odredbom članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kao niti druge činjenice za koje tužitelj smatra da su utjecale na odluku o njegovom zahtjevu kao što su nacionalnost i vjeroispovijest njega i njegove obitelji. Isto tako, s obzirom na neispunjavanje navedenog uvjeta, nisu od nikakvog utjecaja na odluku o ovoj upravnoj stvari niti pravni stavovi izraženi u presudama Europskog suda za ljudska prava i odlukama Ustavnog suda.

7.              Nije odlučan niti navod tužitelja da je u zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo istovremeno zatražio i odobrenje stalnog boravka. Naime, kako to pravilno otklanja tuženik u odgovoru na tužbu, stalni boravak u Republici Hrvatskoj je pretpostavka koja treba biti ispunjena u vrijeme podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, s kojom je tužitelj upoznat tijekom postupka. Postupak odobrenja stalnog boravka je zaseban postupak, koji je trebao prethoditi zahtjevu tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, te ukoliko o tom zahtjevu nije odlučeno tužitelj ima mogućnost podnijeti žalbu u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), odnosno pokrenuti upravni spor.

8.              Slijedom iznesenoga i utvrđene činjenice da tužitelj nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj koji je potrebni uvjet za primitak u hrvatsko državljanstvo, nije bilo razloga saslušavati tužitelja i predložene svjedoke jer činjenice utvrđene na taj način ne bi mogle ni na koji način utjecati na drugačije odlučivanje. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze.

9.              Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim, pa je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

10.              U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da je spor u cijelosti izgubio, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 12. svibnja 2021.

    Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

              Uputa o pravnom lijeku: 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).