- 1 -              Rev 2615/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2615/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. G.1 iz L., OIB: ..., 2. V. G.2 iz L., OIB: ..., 3. Š. M. iz L., OIB: ... i 4. F. M. iz L., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica iz R., protiv tuženice I. H. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik iz O., radi utvrđenja ništavosti ugovora, brisanja, uknjižbe i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o reviziji 3. tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-969/2017-2 od 29. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-772/2016-23 od 29. studenoga 2016., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija 3. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-969/2017-2 od 29. lipnja 2017. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-772/2016-23 od 29. studenoga 2016. pod točkom I. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija 3. tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-969/2017-2 od 29. lipnja 2017. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci broj P-772/2016-23 od 29. studenoga 2016. pod točkom I. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija 3. tužiteljice u dijelu protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja V. G.1, II-tužiteljice V. G.2, III-tužiteljice Š. M. i IV-tužitelja F. M. koji glasi:

 

I Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz zk. uloška 1005 k.o. T. i zk. uloška 1451 k.o. K. od 19. kolovoza 1944. godine, zaključen između pok. T. C. (kao prodavatelja) s jedne strane te pok. F. Š. i M. P. Š., svaki u 1/2 dijela (kao kupaca) s druge strane, ništav.

 

II Utvrđuje se da je ništav zemljišno-knjižni upis izvršen dana 24. kolovoza 1944. godine, na F. Š. i M. P. Š., svaki u 1/2 dijela, na nekretninama upisanim u zk.ul.1005 k.o.T., i to:

 

- grč.419 kuća stanovanja od 181 m2, u zk. tijelu I.

- z.č.5831 šuma od 600 m2 zk tijelu VI i

- z.č.5839 maslinik od 1750 m2 u zk. tijelu VI

 

III Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu naslovnog suda da po pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje upisa od 24. kolovoza 1944. godine, na F. Š. i M. P. Š., svakog u 1/2 dijela, na nekretninama upisanim u zk.ul.l005. k.o. T., te svih kasnijih upisa temeljenih na ovom upisu i uspostavljanje zemljišno-knjižnog stanja kakvo je prethodilo provedbi upisa od 24. kolovoza 1944. godine i

 

IV Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se I-tužitelju V. G.1 iz L., (čiji je OIB: ...), II-tužiteljici V. G.2 iz L., (čiji je OIB: ...), III-tužiteljici Š. M. iz L., (čiji je OIB: ...) i IV-tužitelju F. M. iz L., (čiji je OIB: ...) da tuženoj I. H. iz P., (čiji je OIB: ...) naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kuna i to u roku od 8 dana dok se tužena I. H. obija s ostatkom zatraženog parničnog troška.“

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:

 

„I Povučena tužba I-tužitelja V. G.1, II-tužiteljice V. G.2, III-tužiteljice Š. M. i IV-tužitelja F. M. u dijelu kojim se Utvrđuje se da je ništav zemljišno-knjižni upis izvršen dana 24. kolovoza 1944. godine, na F. Š. i M. P. Š., svaki u 1/2 dijela, na nekretninama upisanim u zk.ul.1005 k.o.T., i to: a) z.č.5840/1 maslinik od 49 m2, b) z.č.5841/1 šuma od 3120 m2 i c) z.č.5843 vinograd od 1481 m2, sve u zk.tijelu VI, smatra se kao da nije niti bila podnesena i ista se može uvijek ponovo podnijeti.

 

II Ne dopušta se proširenje tužbe I-tužitelja V. G.1, II-tužiteljice V. G.2, III-tužiteljice Š. M. i IV-tužitelja F. M. kako je to precizirano u njihovom podnesku od 07. rujna 2016. godine.“

 

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja od 12. svibnja 2017. je odlučeno:

 

„Djelomično se uvažava prigovor I-tužitelja V. G.1 od 28. prosinca 2016. godine protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-772/2016-26 od 15. prosinca 2016. godine na način da se mijenja točka I izreke toga rješenja na način da umjesto:

 

Nalaže se V. G.1, OIB .... u roku od 8 dana po primitku ovog rješenja platiti sudsku pristojbu za Žalba protiv presude u iznosu od 4.720,00 kn (čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje ZSP).

 

treba ispravno stajati:

 

Nalaže se I-tužitelju V. G.1 iz L., . (čiji je OIB: ...), II-tužiteljici V. G.2 iz L., (čiji je OIB: ...), III-tužiteljici Š. M. iz L., (čiji je OIB: ...) i IV-tužitelju F. M. iz L., (čiji je OIB: ...) da solidarno u roku od 8 dana po primitku ovog rješenja plate sudsku pristojbu na žalbu od 14. prosinca 2016. godine protiv nepravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-772/2016-23 od 29. studenog 2016. godine u iznosu od 4.720,00 kuna (čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; dalje ZSP).“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda i rješenje suda prvog stupnja, te je potvrđeno i rješenje suda prvog stupnja broj P-772/2016-28 od 12. svibnja 2017.

 

3. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđena presuda i rješenje suda prvog stupnja pod točkom I. izreke od 29. studenoga 2016., 3. tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači presudu suda drugog stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. (Iz sadržaja revizije proizlazi da 3. tužiteljica revizijom ne pobija rješenje suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja od 12. svibnja 2017.).

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija protiv presude u dijelu odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je nedopuštena u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

5.1. Revizija protiv rješenja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju 3. tužiteljica ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima 3. tužiteljice ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.1. Ovdje treba napomenuti da 3. tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka suda drugog stupnja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz zk.ul.br. 1005 k.o. T. i zk.ul.br. 1451 k.o. K., od 19. kolovoza 1944. ništav, kao i zemljišno knjižni upis od 24. kolovoza 1944. za nekretnine upisane u zk.ul.br. 1005 k.o. T., uz zahtjev za brisanje toga upisa i uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

 

9. Tužitelji svoj zahtjev temelje na činjenici da je Ugovor od 19. kolovoza 1944. ništav jer je sklopljen u razdoblju masovnog upućivanja stanovništva u logore, pa da predmetna kupoprodaja predstavlja sumnjiv i nemoralan pravni posao i da je postojao očigledan nerazmjer između plaćenih iznosa i stvarno stečenih nekretnina, pa je isti protivan pravnom poretku i moralu društva.

 

10. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina iz zk.ul.br. 1005 k.o. T. i zk.ul.br. 1451 k.o. K. od 19. kolovoza 1944., zaključen između pok. T. C. (kao prodavatelja) te pok. F. Š. i M. P. Š., svaki u 1/2 dijela (kao kupaca),

 

- da je Ugovor o kupoprodaji od 19. kolovoza 1944., upisan u zemljišne knjige 24. kolovoza 1944.,

 

- da je presudom Suda za zaštitu nacionalne časti okruga Hrvatsko Primorje u Sušaku broj Kč-18/45 od 15. kolovoza 1948. F. Š. oglašen krivim zbog postavljanja po kapitulaciji Italije za izvanrednog povjerenika upravnog područja S. od strane Njemačke vojne vlasti te je osuđen na kaznu gubitka nacionalne časti i prisilnog rada u trajanju od 10 godina te konfiskaciju čitave imovine,

 

- da je konfiskacija provedena temeljem rješenja Kotarskog suda u Opatiji, broj Konf 49/48, te je konfiscirana imovina prenesena u vlasništvo FNRJ, da bi 7. svibnja 1953. kao organ upravljanja bio upisan Narodni odbor Općine L. i to u odnosu na 1/2 dijela koji je ranije bio upisan na F. Š.,

 

- da je druga polovica predmetnih nekretnina postala društveno vlasništvo temeljem Rješenja Odjela za financije Narodnog odbora Općine O. od 20. prosinca 1964., a kao korisnik upisana je M. P. Š., čiji su nasljednici bili Š. B. i Š. A., a njihova nasljednica odnosno pravna slijednica sada upisana vlasnica I. H. rođ. Š.,

 

- da je od 10. srpnja 1996. L. d.d. O. bila upisana umjesto općenarodne imovine Narodnog odbora Općine L.,

 

- da je u Repetitoriju akata među živima javnog bilježnika L. V. iz O., upisan Ugovor o kupoprodaji od 19. kolovoza 1944. između T. C. pokojnog Artura te F. Š. i M. P. Š., kao i ugovor o kupoprodaji od 21. kolovoza 1944. između M. F. te F. Š. i M. P. Š.,

 

- da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dopisom od 26. lipnja 2008. dalo mišljenje da je presuda Suda za zaštitu nacionalne časti od 15. kolovoza 1948., presuda za politički motivirano kazneno djelo, pri čemu je došlo do zlouporabe prava odnosno političke moći.

 

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu u dijelu kojim su tužitelji tražili da se utvrdi ništav Ugovor o kupoprodaji od 19. kolovoza 1944., sudovi nižeg stupnja su odbili zahtjev tužitelja, zaključivši da činjenica da su žitelji toga područja u kolovozu 1944. upućivani u logore, nije dovoljna sama po sebi da bi prednik tuženice F. Š. kao izvanredni povjerenik upravnog područja S. K. iskoristio svoj položaj za pribavljanje predmetnih nekretnina. Iz navoda Optužnice od 10. srpnja 1945. je razvidno djelovanje F. Š. na pomoć „okupatoru“ i protivnicima NOP-a (Narodnooslobodilačkog pokreta) i da se „Gradski odbor“ sastojao od „… pojedinaca naklonjenih ličnom obogaćivanju“. Međutim, sudovi nižeg stupnja su zaključili da se iz sadržaja Optužnice ne može zaključiti da bi zbog opisanog postupanja Š. za sebe pribavljao nekretnine ispod cijene i to baš predmetne nekretnine.

 

11.1. Ugovor od 19. kolovoza 1944. je zabilježen u Registru (Repetitoriju) javnog bilježnika L. V. iz O., zbog čega, zaključuju sudovi nižeg stupnja nisu osnovane tvrdnje tužitelja da predmetni Ugovor ne postoji. Nadalje, obzirom da tijekom postupka nije utvrđena vrijednost predmetnih nekretnina, nisu ni osnovane tvrdnje tužitelja da je postojao nerazmjer između plaćenih iznosa i stvarno stečenih nekretnina.

 

11.2. Sudovi nižeg stupnja zaključuju da tužitelji nisu dokazali da bi prema odredbama tada važećeg § 879. Općeg austrijskog građanskog zakonika (dalje: OGZ) Ugovor od 19. kolovoza 1944., bio protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima, odnosno da bi prednik tuženice „iskoristio lakoumnost, težak položaj, slaboumnost, neiskustvo ili uzbuđenje drugoga time, što za činidbu sebi ili trećemu ugovara ili uzima takvu protučinidbu, čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nerazmjeru sa vrijednošću činidbe“. Tužitelji nisu dokazali ni da bi iz bilo kojeg drugog razloga Ugovor od 19. kolovoza 1944. bio ništav.

 

11.3. Obzirom na navedeno, sudovi nižeg stupnja odbijaju i preostali dio zahtjeva tužitelja, koji po ocjeni sudova nižeg stupnja ima karakter brisovne tužbe iz članka 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK) na koju zaštitu imaju pravo samo ovlaštenici knjižnih prava, a tužitelji nisu nositelji knjižnih prava na predmetnim nekretninama, pa takvu zaštitu ne mogu ni ostvariti.

 

12. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

13. Pobijani pravni posao sklopljen je 19. kolovoza 1944. pa se na isti primjenjuju odredbe OGZ temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).

 

14. Prema odredbi § 879. OGZ ugovor koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima, je ništav.

 

15. Prema odredbi § 879. stavak 1. točka 4. OGZ kao naročito ništav ugovor se navodi ako netko iskorišćuje lakoumnost, težak položaj, slaboumnost, neiskustvo ili uzbuđenje drugoga time, što za činidbu sebi ili trećemu ugovora ili uzima takvu protučinidbu, čija imovinska vrijednost stoji u upadljivom nesrazmjeru s vrijednošću činidbe.

 

16. Sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev za utvrđenje ništavosti i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju dokaze protivnika.

 

17. Sudovi nižeg stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje ništavim Ugovora o kupoprodaji od 19. kolovoza 1944., ovo iz razloga što tužitelji tijekom postupka nisu naveli niti jedan od razloga koji bi, da su se ispunili, imali za posljedicu ništavost ugovora (§ 879. OGZ).

 

18. Naime, u postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine konfiscirane predniku tuženice na temelju presude Suda za zaštitu nacionalne časti za okrug Hrvatskog primorja u Sušaku, koja konfiskacija je provedena na temelju rješenja broj Konf 49/48. Konfiskacija je provedena na temelju presude za politički motivirano kazneno djelo pri čemu je došlo do zlouporabe prava odnosno političke moći (dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 26. lipnja 2008.). Konfiscirana imovina Š. prenesena u vlasništvo FNRJ, da bi 7. svibnja 1953. kao organ upravljanja bio upisan Narodni odbor Općine L. i to u odnosu na 1/2 dijela koji je ranije bio upisan na Š. Druga polovica predmetnih nekretnina postala je društveno vlasništvo na temelju rješenja Odjela za financije Narodnog odbora Općine O. od 20. prosinca 1964., a kao korisnik upisana je M. P. Š., čiji su nasljednici bili Š. B. i Š. A., a njihova nasljednica odnosno pravna slijednica sada upisana vlasnica ovdje tuženica I. H. rođ. Š.

 

19. Pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da činjenica da su žitelji toga područja u kolovozu 1944. upućivani u logore, nije dovoljna sama po sebi za zaključiti da bi prednik tuženice F. Š. kao izvanredni povjerenik upravnog područja S. K. iskoristio svoj položaj za pribavljanje predmetnih nekretnina.

 

20. U odnosu na revizijske navode 3. tužiteljice koji se odnose na pitanje pravnog interesa tužitelja na traženu zaštitu, valja reći da je pravilno sud drugog stupnja zaključio da tužitelji imaju pravni interes za utvrđenjem ništavim Ugovora jer bi eventualno prihvaćanje tužbenog zahtjeva imalo za posljedicu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

21. Sudovi nižeg stupnja su odbili i tužbeni zahtjev u dijelu kojim su tužitelji tražili brisanje zemljišnoknjižnog upisa od 24. kolovoza 1944. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i to pozivom na odredbu članka 129. stavka 1. ZZK jer su ocijenili da tužitelji nisu aktivno legitimirani na podnošenje ovakve zaštite zato što ovlaštenje na podnošenje brisovne tužbe ima samo nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom, a tužitelji nisu bili upisani u zemljišnim knjigama, pa nisu ni nositelji knjižnog prava.

 

22. Takva ocjena sudova nižeg stupnja je pravilna jer primjenom odredbe članka 129. stavka 1. ZZK aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe ima samo osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno uknjižbom. U konkretnom slučaju uknjižbom tužene na predmetnim nekretninama na temelju valjanog Ugovora o kupoprodaji nije povrijeđeno pravo tužitelja jer oni nisu bili nositelji knjižnog prava.

 

23. U odnosu na pobijano rješenje, a obzirom su tužitelji podneskom od 8. lipnja 2016. djelomično povukli tužbu, u dijelu kojim su tražili da se utvrdi da je ništav zemljišno-knjižni upis izvršen 24. kolovoza 1944., na F. Š. i M. P. Š., svaki u 1/2 dijela, na nekretninama upisanim u zk.ul.1005 k.o.T., i to: a) z.č.5840/1 maslinik od 49 m2, b) z.č.5841/1 šuma od 3120 m2 i c) z.č.5843 vinograd od 1481 m2, sve u zk.tijelu VI, pravilno je sukladno odredbi članka 193. stavak 1. ZPP utvrđeno pobijanim rješenjem, da je tužba u tom dijelu povučena prije upuštanja tuženika u raspravljanje.

 

24. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju 3. tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude i rješenja u točki I. izreke.

 

25. U odnosu na troškove postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

26. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.