- 1 -              Rev 2418/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2418/2016-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., Regionalni ured S., OIB: …, protiv tuženika J. d.d. Z., Podružnica S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., Pisarnica S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1099/16 od 11. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-905/13 od 13. studenog 2015., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika kao osnovana u odnosu na pitanje iz njegove revizije: „Da li se isprava koja nije izdana u sklopu javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja može smatrati javnom ispravom u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku te uzeti da kao takva dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje?“ te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1099/16 od 11. travnja 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 46.614,04 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa sve do isplate i to:

 

-              za iznos 9.711,28 kn od 27.08.2010. god. do isplate

-              za iznos 70,00 kn od 18.05.2010. god. do isplate

-              za iznos 46,54 kn od 18.06.2010. god. do isplate

-              za iznos 118,83 kn od 22.06.2010. god. do isplate

-              za iznos 11.244,64 kn od 21.10.2010. god. do isplate

-              za iznos 46,54 kn od 26.08.2010. god. do isplate

-              za iznos 39,61 kn od 22.06.2010. god. do isplate

-              za iznos 39,61 kn od 25.06.2010. god. do isplate

-              za iznos 39,61 kn od 25.06.2010. god. do isplate

-              za iznos 10.733,52 kn od 17.12.2010. god. do isplate

-              za iznos 39,61 kn od 24.08.2010. god. do isplate

-              za iznos 11.244,64 kn od 17.12.2010. god. do isplate

-              za iznos 39,61 kn od 24.08.2010. god. do isplate

-              za iznos 1.200,00 kn od 19.08.2010. god. do isplate

 

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate."

 

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. studenog 2015.g. pa do isplate.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Uvažava se žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog suda u Splitu Pi-905/13 od 13. studenog 2015. i sada sudi:

 

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 44.614,04 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče i to:

 

- za iznos 9.711,28 kuna od 27. kolovoza 2010. do isplate

- za iznos 70,00 kuna od 18. svibnja 2010. do isplate

- za iznos 46,54 kuna od 18. lipnja 2010. do isplate

- za iznos 118,83 kuna od 22. lipnja 2010. do isplate

- za iznos 11.244,64 kuna od 21. listopada 2010. do isplate

- za iznos 46,54 kuna od 26. kolovoza 2010. do isplate

- za iznos 39,61 kuna od 22. lipnja 2010. do isplate

- za iznos 39,61 kuna od 25. lipnja 2010. do isplate

- za iznos 39,61 kuna od 25. lipnja 2010. do isplate

- za iznos 10.733,52 kuna od 17. prosinca 2010. do isplate

- za iznos 39,61 kuna od 24. kolovoza 2010. do isplate

- za iznos 11.244,64 kuna od 17. prosinca 2010. do isplate

- za iznos 39,61 kuna od 24. kolovoza 2010. do isplate

- za iznos 1.200,00 kuna od 19. kolovoza 2010. do isplate

 

na način da ista teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u više traženom iznosu od 2.000,00 kuna zahtjev tužitelja odbija.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava cijeneći da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. Tuženik ujedno izjavljuje i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećeg pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni:

 

„Da li se isprava koja nije izdana u sklopu javnih ovlaštenja njezinog izdavatelja može smatrati javnom ispravom u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te uzeti da kao takva dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje? “

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Prema ocjeni ovog suda, drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. ZPP-a pa revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji, suglasno odredbi st. 3. navedene zakonske odredbe, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a bila dopuštena, sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

6. Revizija iz čl. 382. st 2. ZPP-a je dopuštena i osnovana.

 

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 46.614,04 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos se odnosi na isplatu plaće i troškova liječenja njegove osiguranice A. J., zbog posljedica prometne nesreće koja se dogodila 4. ožujka 2010. godine, a koji događaj je prouzročio osiguranik tuženika.

 

8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da je A. J. ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 4. ožujka 2010., a koju je nesreću prouzročio vozač osobnog vozila marke V. G. reg. oznake i broja …, koje je u trenutku štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068000654275,

 

- da je oštećenica bila osiguranica pravnog prednika tužitelja, tadašnjeg Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZZR),

 

- da predmetna ozljeda iz prometne nesreće ima obilježje ozljede na radu, jer je ista nastala na putu od radnog mjesta do kuće,

 

- da tužitelj osim ispostavljenih računa za isplatu plaće prema izvješću o bolovanju i troškova liječenja A. J. nije dostavio dokumentaciju iz poslovnih knjiga odnosno knjigovodstvenu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj te račune i kada, stvarno i platio, već je u spis priložio razne potvrde o plaćenim računima koje je sam izdao,

 

- da navedene potvrde ne predstavljaju javne isprave iz čl. 230. ZPP-a, a time ni potvrde iz čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09),

 

- da stoga tužitelj nije dokazao da je platio prijeporne račune i time pretrpio novčanu štetu,

 

- da je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja, jer iz odredbi čl. 56. – 68. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" 85/06 i 67/08) proizlazi da se ovdje radi o naknadi štete za koju je rok zastare tri godine (čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), zbog čega bi potraživanje tužitelja time zastarjelo.

 

9. Drugostupanjski sud je pobijanom odlukom preinačio prvostupanjsku presudu na način da je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, obrazloživši svoju odluku u bitnom:

 

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu pripojen tužitelju temeljem odredbe čl. 28. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10 – dalje: ZIDZOZO), a koje pripajanje je upisano u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu dana 12. siječnja 2011.,

 

- da prema odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08, dalje: ZZOZZR) postoji obveza Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu na podnošenje odštetnog zahtjeva prema osiguravajućim društvima, a kako je tužitelj kojemu je isti pripojen, preuzeo prema naprijed citiranoj odredbi čl. 28. st. 2. ZIDZOZO-a obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu,

 

- da je stoga neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije,

 

- da tužitelj ima pravo i obvezu tražiti naknadu od tuženika i to za sve troškove učinjene do 31. siječnja 2011.,

 

- da je riječ o regresnom potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a,

 

- da je šteta nastala tijekom 2010., a tužba je podnesena prije isteka tog roka, slijedom čega je neosnovan i prigovor zastare potraživanja,

 

- da je tužitelj pravna osoba koja u granicama svojih javnih ovlasti može izdati račune ili potvrde o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju, a koji su u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnih ovlaštenja koje su mu povjerene zakonom i koji predstavljaju javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a,

 

- da se predmetni troškovi liječenja odnose na pružene zdravstvene usluge i isplatu plaće pa priložene potvrde tužitelja temeljem kojih se utvrđuje da su računi plaćeni pravnim osobama koje su isplatile plaću i provodile liječenje i rehabilitaciju, predstavljaju isprave koje tužitelj temeljem svojih javnih ovlasti može izdati, jer o tim činjenicama vodi službenu evidenciju,

 

- da je stoga teret dokaza da tužitelj zaista nije imao troškove liječenja koje je prikazao bio na tuženiku (čl. 230. st. 3. ZPP-a),

 

- da je tužitelju šteta nastala onog trenutka kada je izvršio svoju obvezu plaćanja troškova liječenja.

 

10. U odnosu na postavljeno pravno pitanje, a kojim se problematizira potvrda o plaćanju koju je izdao tužitelj i iznosi dvojba o tome predstavlja li takva potvrda javnu ispravu o izvršenom plaćanju u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, valja ukazati na pravno shvaćanje ovog suda koje je izraženo u presudi poslovni broj Rev-977/16-2 od 19. studenoga 2019., (predmet tog spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguravatelj štetnika odgovornog za nastanak prometne nezgode u kojoj je stradao osiguranik tužitelja, naknadi ono što je isplatio na ime troškova zdravstvenih usluga pruženih tom njegovom osiguraniku), a prema kojem "račun, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge (bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu) na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a: određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen. U samo toj naznaci da je plaćen, račun sadrži shvaćanje (misao) tužitelja za njegove potrebe - pa mu se u tome dijelu može dati značaj isprave (shvaćene kao pismeno koje sadrži neku misao), ali ne javne - izdane za područje njegove nadležnosti zbog poslova za obavljanje kojih je osnovan".

 

11. U tom smislu izostao je pravilan pristup drugostupanjskog suda predmetu spora (glede tereta dokazivanja nastanka ili dospjelosti tražbine, odnosno je li tužitelj doista podmirio iznose što tužbom potražuje) pa u postupku koji je prethodio ovome nisu raspravljeni i ocijenjeni ostali navodi stranaka odlučni za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, zbog čega ne postoje uvjeti za preinačenje pobijane presude. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.