- 1 -              Rev-x 60/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 60/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R., rođ. Š., iz Z., koju zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika R. Š. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., i drugotuženice R. Š. iz Z., N. Y., SAD, koju zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3906/12-4 od 15. listopada 2013., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-3906/12-7 od 28. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1295/05 od 29. studenoga 2011., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija prvotuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3906/12-4 od 15. listopada 2013., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-3906/12-7 od 28. prosinca 2016., i sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1295/05 od 29. studenoga 2011.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.              Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 02.07.2002.god. između I tuženika R. Š. iz P., ..., danas na adresi ..., Z., kao davatelja uzdržavanja i J. Š. iz Z., ..., kao primatelja uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-1323/2002.

II.              Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o doživotnom udržavanju od dana 02.07.2002.god. i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk.ul. ... k.o. G. Z., u pogledu zkč. br. ... i to visokoprizemnog stambenog objekta sa garažom u Z., ..., kao samostalni dio dvojne obiteljske kuće sagrađene na polovici dijela zkč. br. ... čija je ukupna površina 691 m2, odnosno 192,1 čhv, popisni broj ..., upisan kao zk. tijelo ... III (tri), kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.07.2002.god., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena I tuženika R. Š. iz P., ..., uz istovremeni upis tih nekretnina na ime Š. J. iz Z., ...

III.              Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici troškove ovog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II              Tužiteljica je dužna I tuženom Š. R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.560,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2011. g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1295/05 od 29. studenog 2011. i sudi:

 

"I.              Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 02.07.2002.god. između I tuženika R. Š. iz P., ..., danas na adresi ..., Z., kao davatelja uzdržavanja i J. Š. iz Z., ..., kao primatelja uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-1323/2002.

II.              Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o doživotnom udržavanju od dana 02.07.2002.god. i uspostava zemljišno-knjižnog stanja u zk.ul .... k.o. G. Z., u pogledu zkč. br. ... i to visokoprizemnog stambenog objekta sa garažom u Z., ..., kao samostalni dio dvojne obiteljske kuće sagrađene na polovici dijela zkč. br. ... čija je ukupna površina 691 m2, odnosno 192,1 čhv, popisni broj ..., upisan kao zk. tijelo ..., kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.07.2002.god., tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena I tuženika R. Š. iz P., ...., uz istovremeni upis tih nekretnina na ime Š. J. iz Z., ..."

 

II Nalaže se I tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 20.511,25 kn u roku od 15 dana."

 

3. Protiv drugostupanjske presude, prvotuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju prvotuženika nije podnesen.

 

5. Revizija prvotuženika je osnovana.

 

6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje ništavim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. srpnja 2002. smatrajući da je njime raspolagano nekretninom koja predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova.

 

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da su 2. srpnja 2002. prvotuženik kao davatelj uzdržavanja i J. Š. kao primatelj uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg je bila nekretnina zkč.br. ... upisana u zk.ul. ... k.o. G. Z.,

 

- da se prvotuženik nakon smrti J. Š. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju,

 

- da je tužiteljica bila u braku sa sada pokojnim J. Š. kada je stečena predmetna nekretnina,

 

- da je tužiteljica pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine u 1/2 dijela, koji se vodio pod poslovnim brojem P-5180/05 (ranije P-1814/85) u kojem postupku je pravomoćnom djelomičnom presudom od 4. ožujka 1997. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/10 dijela te je određeno da će se imovina podijeliti na način da će tuženik J. Š. tužiteljici isplatiti iznos od 190.960,00 kuna na ime 1/10 dijela suvlasništva, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 4/10 dijela nekretnine,

 

- da je navedena presuda ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3367/99 od 6. srpnja 2000. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva u 4/10 dijela, te u dijelu kojim je određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom iznosa od 190.960,00 kuna, 

 

- da je u ponovljenom postupku presudom broj P-5180/05 od 7. listopada 2010. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u još 89/2000 dijela, zbog čega nije prihvaćen prijedlog da se provede dioba isplatom budući da suvlasnički omjer tužiteljice sada iznosi 1/7 dijela, prvostupanjski sud je ocijenio da je već na temelju pravomoćne presude kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnicom u 1/10 dijela došlo do podjele zajedničke imovine, dakle prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za ništavost ugovora prema odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

9. Odlučujući o žalbi tužiteljice sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP te prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan. Sud drugog stupnja, za razliku od prvostupanjskog suda, iznosi pravno shvaćanje da do podjele zajedničke imovine nije došlo djelomičnom presudom od 4. ožujka 1997., jer je tek presudom od 7. listopada 2010. tužiteljica utvrđena suvlasnicom u preostalom dijelu, zbog čega je predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagano zajedničkom imovinom protivno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje ZBPO) pa je navedeni ugovor ništav u smislu odredbe čl. 103. ZOO.

 

10. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prvotuženik navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama su navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda prvotuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluke ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

11. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP na koju ukazuje revident, tvrdeći da se drugostupanjska presuda temelji na činjenicama koje nisu utvrđivane u prvostupanjskom postupku, čime da je onemogućen u raspravljanju. Sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. točke 2. ZPP drugostupanjski sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama može utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Slijedom navedenog, a imajući na umu ovlasti drugostupanjskog suda prema citiranoj odredbi, revident nije bio onemogućen u raspravljanju zato što je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi bitne činjenice utvrđivao na temelju isprava i izvedenih dokaza, makar ih prvostupanjski sud nije cijenio pri donošenju odluke. Prema tome, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

12. Međutim, osnovano navodi revident da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno sadržano u odredbi čl. 103. ZOO kad je zaključio o ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2. srpnja 2002., prednik tuženika više nije raspolagao zajedničkom imovinom bračnih drugova. Naime, tužiteljica je već podnošenjem tužbe radi utvrđenja bračne stečevine u predmetu poslovni broj P-1814/85 zatražila utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine samo u odnosu na 1/2 dijela, ne sporeći predniku tuženika suvlasništvo njegove 1/2 dijela. Osim toga, djelomičnom pravomoćnom presudom od 4. ožujka 1997. je u navedenom postupku utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 1/10 dijela. Prednik tuženika je u konkretnom slučaju raspolagao predmetnom nekretninom nakon što su, u jednom dijelu sporazumno, a u drugom dijelu odlukom suda, određeni njihovi suvlasnički omjeri u smislu odredbe čl. 63. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZVDSP), slijedom čega je izvršena dioba zajedničke imovine, na što nije od utjecaja okolnost da je tek odlukom istog suda od 7. listopada 2010. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u još 89/2000 dijela. Iz navedenog proizlazi da je prednik tuženika spornim ugovorom raspolagao tužiteljičinim suvlasničkim dijelom kao tuđom stvari, koje raspolaganje ne čini ugovor ništavim. Prema tome pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da bi predmetni ugovor bio ništav zbog raspolaganja zajedničkom imovinom, stoga nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 103. ZOO.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.