- 1 -              Rev 2012/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2012/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u P., protiv tuženika L. L. iz C., kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2911/14-2 od 29. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-195/09-28 od 2. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Odbija se revizija tužitelja u dijelu odluke o glavnoj stvari kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu odluke o troškovima postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 105.462,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 283.692,48 kuna (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Izričito osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti zahtjev, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je glede odluke o troškovima postupka nedopuštena.

 

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest regresno potraživanje tužitelja spram tuženika koji je upravljao neosiguranim vozilom i zbog čega je tužitelj bio u obvezi naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu. Tako je štetu naknadio majci poginulog vozača, njegovoj sestri i izvanbračnoj supruzi u ukupnom iznosu koji potražuje tužbenim zahtjevom.

 

7.1. U nižestupanjskim postupcima nije bila sporna isplata štete majci poginulog. Međutim, kao sporno se postavilo pitanje pravilnosti i opravdanosti isplate štete sestri poginulog A. O. i izvanbračnoj supruzi poginulog M. J. Naime, spornim se ukazalo ima li sestra poginulog pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, dalje: ZOO) jer da između nje i poginulog nije postojala trajna zajednica života. Spornim se ukazalo i ima li M. J. status izvanbračne supruge poginulog jer da na dan njegove smrti nije proteklo vrijeme iz čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04 i 136/04, dalje: ObZ).

 

7.2. U odnosu na sporna pitanja nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da između poginulog i njegove sestre nije postojala trajna zajednica života jer da je ova živjela i radila u Italiji i da je tek povremeno dolazila kod brata iz čega da se ne može zaključiti o trajnoj zajednici života. U odnosu pak na M. J. utvrđuju da je ona doduše živjela sa poginulim ali da je bila u braku s drugom osobom koji brak da je prestao smrću bračnog druga 28. lipnja 2003. pa da nije proteklo potrebno vrijeme za trajanje izvanbračne zajednice jer je sada pokojni poginuo 7. svibnja 2006.

 

7.3. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da nije bilo uvjeta za isplatu naknade sestri poginulog jer da nije ostvaren uvjet iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a, a niti M. J. jer da nije bio ostvaren uvjet iz čl. 3. ObZ-a, pa u dijelu tih isplata odbijaju regresni zahtjev.

 

8. Navodi revizije se gotovo u cijelosti svode na osporavanje činjenica utvrđenih u postupku i njihovo subjektivno viđenje od strane revidenta. Kako pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti razlogom za podnošenje revizije (arg. iz čl. 385. ZPP-a), tako ti navodi nisu mogli biti cijenjeni niti uzeti u razmatranje povodom odlučivanja o reviziji.

 

9. S obzirom na prethodno navedeno za primijetiti je da revizija ne sadrži određeno navedene razloge glede pravilnosti primjene materijalnog prava. Jedino na što tužitelj dijelom ukazuje je potreba primjene odredbe čl. 43. ObZ-a koja se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer brak M. J. i njezinog sada pokojnog supruga nije razveden. Stoga je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava posve neosnovan.

 

10. Stoga je reviziju u dijelu odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

11. U odnosu na reviziju protiv odluke o troškovima postupka tužitelju valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015.), pa se u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštenom radi čega ju je valjalo odbaciti (čl. 400. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.