- 1 -              Revd 3640/2020-2

Broj: Revd 3640/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. C., s prebivalištem u  S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. G. iz Z., OIB: …, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-78/19-2 od 16. lipnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1504/18 od 5. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-78/19-2 od 16. lipnja 2020. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1504/18 od 5. studenog 2018. u smislu odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, bez prijedloga o sadržaju odluke ovog suda.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, nižestupanjski sudovi odbacili su tužbu ocijenivši da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom (Ugovor o zajmu od 22. srpnja 2009., koji je zaključen između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao korisnika zajma i založnog dužnika i potvrđen od strane Javnog bilježnika), a temeljem koje tužitelj može svoja prava ostvarivati izravno u ovršnom postupku. Navedeno iz razloga što je Ugovorom određeno da je korisnik zajma suglasan da zajmodavac može neposredno na temelju tog ugovora zatražiti protiv njega ovrhu na nekretnini radi prisilne naplate tražbina iz tog ugovora o dospjelosti (čl. 9.), kao i da Javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavlja potvrdu o ovršnosti na tu ispravu nakon što zajmodavac Javnom bilježniku prezentira dokaz od dospjelosti bilo koje tražbine po ugovoru (čl. 10.). Tužitelj formulirajući pitanja (u kojima, između ostalog, ukazuje da ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom Ugovora o zajmu te da Javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na ugovor o zajmu) polazi od drugačijih činjeničnih okolnosti koje su navedene u razlozima drugostupanjske odluke.

Ujedno valja napomenuti kako je shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo u odlukama poslovni broj Rev x 1123/15-2 od 8. studenog 2016. i Rev x 507/14-2 od 18. lipnja 2014.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. svibnja 2021.