Broj: Revr 1783/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici B. K. i M. K. Č., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. K. Č. u Z., protiv tuženika H. š. d.o.o., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. G. R. i M. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. j.t.d. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2709/14-2 od 5. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1883/14-11 od 26. studenoga 2014., u sjednici održanoj 10. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja J. M.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Odbija se, kao neosnovan, u cijelosti, tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.) Utvrđuje se ništetnom Izjava tužitelja od 31.10.2013. godine kojom se tužitelj odrekao svakog oblika eventualne štete.

2.) Nalaže se tuženom da isplaćuje tužitelju na ime mjesečne rente iznose od po 7.500,00 kuna bruto počevši od 29. siječnja 2014. godine pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a koji iznosi dospijevaju svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da dospjele iznose isplati od jednom u roku od 8 dana od dana presuđenja, a dospjevajuće do 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuću zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do naplate po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08).

3.) Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak uz zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do naplate po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08).“

II) Nalaže se tužitelju J. M. da tuženiku H. š. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 31.875,00 kn, u roku od 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1883/14-11 od 26. studenog 2014. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijane odluke na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Iako je tužitelj u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu iz razloga što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dakle, da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, imajući u vidu da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude iznosi 450.000,00 kuna, to je ovaj sud reviziju tužitelja razmatrao u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom izjave tužitelja od 31. listopada 2013. kojom se odrekao svakog oblika eventualne štete prema tuženiku, poslodavcu te zahtjev za isplatom mjesečne rente s naslova izgubljene zarade od 29. siječnja 2014. pa nadalje, dok za to postoje uvjeti, u visini pobliže navedenoj u izreci presude.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja presuda suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju  isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da o svim odlučnim činjenicama presude sud drugog stupnja daje valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati, a ti su razlozi u skladu sa izvedenim dokazima, sadržajem isprava i zapisnika u spisu, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Navode revizije tužitelja kojima prigovara utvrđenju nižestupanjskih sudova i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja.

Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je, a ta utvrđenja prihvatio je i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme u organizacijskoj jedinici U. š., P. Z., Š. Z. na radnom mjestu šumskog radnika u razdoblju od 1996. do 2011.,

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 20. lipnja 2011. nakon prijave o profesionalnoj bolesti utvrdio da je kod tužitelja kao posljedica dugotrajnog rada sa motornom pilom nastupila profesionalna bolest-vibraciona bolest,

- da je uslijed navedene profesionalne bolesti tužitelj kod tuženika od listopada 2011. obavljao poslove šumskog radnika koji su bili prilagođeni obzirom na profesionalnu bolest,

- da je tuženik 28. listopada 2013. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu temeljem kojeg je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika s danom 28. siječnja 2014., a koju tužitelj nije osporavao,

- da je prema sadržaju Izjave od 31. listopada 2013. koju je sastavio tuženik, a koju je tužitelj nakon što mu je pročitana vlastoručno potpisao, tužitelj izjavio da se danom primitka Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. listopada 2013. odriče svakog oblika eventualne naknade štete (imovinska i neimovinska šteta zbog radne nesposobnosti, razlika plaće i budućih primanja, rente zbog umanjenih prihoda) i potraživanja po osnovi otkaznog roka odnosno svih potraživanja koje bi imao prema tuženiku pod uvjetom da mu poslodavac sa isplatom plaće za listopada isplati sva novčana potraživanja (plaća naknadno i slično te otpremninu utvrđenu navedenom odlukom),

- da iz sadržaja Izjave proizlazi da je tužitelj Izjavu dao bez ikakve prisile, da ju je pročitao i u cijelosti razumio,

- da je tuženik isplatio tužitelju plaću i otpremninu u iznosu od 90.000,00 kuna te da se tužitelj prijavio kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kod kojeg je ostvario pravo na novčanu naknadu za nezaposlene osobe u razdoblju od 1. studenoga 2013. do 24. siječnja 2015.,

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Izjave ocjenjujući da predmetna Izjava nije ništetna jer nije protivna moralu, zakonu i prisilnim propisima obzirom na to da je tužitelj u trenutku potpisivanja sporne Izjave bio potpuno poslovno sposoban te da se odrekao svojih tražbina na dopušteni način, a posljedično tome i zahtjev za isplatom mjesečne rente koje se tužitelj odrekao potpisivanjem Izjave.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilno su prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom Izjave od 31. listopada 2013. kojom se tužitelj odrekao svakog oblika eventualne štete prema poslodavcu i potraživanja po osnovi otkaznog roka, a time zahtjeva za isplatom mjesečne rente, imajući u vidu da se tužitelj kao potpuno poslovno sposobna osoba vlastitim očitovanjem volje odrekao tražbina s naslova radnog odnosa na dopušteni način, odnosno njegovo odricanje od tražbina prema poslodavcu kao sudionika u obveznom odnosu koji slobodno uređuje obvezne odnose nije bilo suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 18. u vezi sa čl. 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11) čime njegova Izjava proizvodi pravne učinke.

              Zbog navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude sukladno odredbi čl. 393. ZPP.

Zagreb, 10. svibnja 2017.