- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eun-10/2021-6

Poslovni broj: I Kž-eun-10/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe M. S., zbog kaznenih djela iz članka 640. Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-eun-20/2021 od 12. travnja 2021. kojim se odobrava predaja, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe M. S. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 76/18 i 70/19. i 141/20. – dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe M. S., Republici Italiji na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od suda u Piacenzi, broj 1818/2020 RG PM i 1196/2020 RG GIP od 30. rujna 2020., u svrhu vođenja kaznenog postupka, zbog tri kaznena djela teške prijevare iz članka 640. Kaznenog zakona Republike Italije. činjenično i pravno opisanog u točki I izreke.

 

2.Pod točkom II izreke predaja tražene osobe M. S., koji se nije odrekao načela specijalnosti, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

3. Pod točkom III izreke predaja je odobrena pod uvjetom da se tražena osoba M. S. ima vratiti u Republiku Hrvatsku u slučaju pravomoćnog izricanja sankcije u državi izdavanja jer je tražena osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

 

4.Pod točkom IV izreke, na temelju članka 35. stavka 1. i 2. ZPSKS-EU određeno je kako će predaju tražene osobe M. S., nadležnim pravosudnim tijelima Republike Italije izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

5.Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku Š. B., zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6.Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7.Žalba nije osnovana.

 

8. Nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud tijekom postupka nije razmatrao da kaznena djela koja je traženoj osobi stavljaju na teret predstavljaju tzv. distancijska kaznena djela, pa da bi navedeno predstavljalo razlog za fakultativno odbijanje predaje, a u čemu žalitelj vidi pogrešno utvrđeno činjenično stanje a time i povredu kaznenog zakona. Naime, prvostupanjski sud je pri donošenju odluke razmotrio sve činjenice važne za odluku o predaji iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU te ispravno utvrdio da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe Republici Italiji. Pritom je uzeo u obzir da ni iz izdanog europskog uhidbenog naloga niti iz iskaza tražene osobe ne proizlazi da bi kaznena djela koja se traženoj osobi stavljaju na teret bila dijelom počinjena na području Republike Hrvatske, a što je iscrpno obrazložio u pobijanom rješenju, pa stoga nije u pravu žalitelj ni kada navodi da predmetno rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, upirući time da bi bila počinjena bitna povreda odredaba postupka, iako tu povredu nominalno ne navodi u žalbenim razlozima. 

 

9. Stoga je, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima Republike Italije, a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, a koji zaključci nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tražene osobe koji predstavljaju paušalne tvrdnje koje nisu potkrijepljene niti jednim dokazom koji bi ih utvrđivao.

 

10. Slijedom navedenog, žalba tražene osobe odbijena je kao neosnovana, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.