- 1 -              Rev 939/2017-2

Broj: Rev 939/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. d.o.o. iz R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i partneri j.t.d. u R., protiv I-tuženika O. T., T., zastupanog po zakonskom zastupniku načelniku, a ovaj po punomoćniku Š. P., odvjetniku u Z. i II-tuženika U. G. B., G., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku A. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1253/13-5 od 20. prosinca 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-574/10 od 28. veljače 2013., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je II-tuženiku da isplati tužitelju iznos od 376.389,43 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 183,04 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate te na iznos od 376.206,39 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate, po stopi u visini pobliže navedenoj u izreci presude te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.752,50 kuna u roku 15 dana, toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika za iznos od 9.694,96 kuna, toč. III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika u cijelosti kao neosnovan, dok je toč. IV. izreke naloženo tužitelju da I-tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 41.172,50 kuna u roku 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. i IV. izreke, toč. II. izreke odbijena je žalba II-tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč I., III. i IV. izreke, toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 16.342,50 kuna kao neosnovan, dok je toč. IV. izreke odbijen zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna kao neosnovan.

3. Protiv navedene presude suda drugog stupnja u dijelu pod toč. I. i III. izreke tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se pobijana presuda i prvostupanjska presuda preinače na način da se u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije, podredno da se pobijana presuda i prvostupanjska presuda ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 376.389,43 kuna sa zateznim kamatama na ime neplaćenih, a izvedenih radova na sanaciji privezišta za brodove na otoku G. u O. T.

8. Tužitelj se u reviziji poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a nastavno podnositelj osporava i izloženi materijalnopravni zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji.

8.1. Prema ocjeni revizijskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom zbog čega nije osnovana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u svojstvu izvoditelja radova s I-tuženikom kao naručiteljem sklopio 5. ožujka 2009. Ugovor o izvedbi radova na sanaciji pristaništa na otoku G. u O. T. te da je ukupna cijena ugovorenih radova za sanaciju pristaništa iznosila 499.669,00 kuna, dok je II-tuženik bio inicijator i organizator sanacije pristaništa G. te je problematika gradilišta kao i količine i vrijednosti radova dogovarana s predstavnicima II-tuženika. Tijekom saniranja pristaništa pojavila se potreba za izvođenjem radova koji nisu bili predviđeni troškovnikom koji je sastavni dio Ugovora te su isti radovi izvedeni na traženje II-tuženika i u dogovoru s njim. Kako preostali iznos radova nije plaćen, to tužitelj traži da mu tuženici solidarno naknade vrijednost neplaćenih, a izvedenih radova u utuženom iznosu sa pripadajućom zateznom kamatom.

10. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su tužitelj kao izvoditelj radova i I-tuženik kao naručitelj radova sklopili 5. ožujka 2009. Ugovor o izvedbi radova na sanaciji pristaništa G. u O. T., da je tužitelj izveo radove u skladu s pravilima struke, na vrijeme te da nije bilo primjedbi na kvalitetu i vrijednost izvedenih radova, da je ukupna cijena ugovorenih radova iznosila 499.669,00 kuna bez PDV-a te da je određeno da će se obračun izvedenih radova vršiti po sistemu građevinske knjige, a ukoliko se prilikom izvedbe radova pojavi potreba za izvođenjem naknadnih i nepredviđenih radova, istim radovima izvođač ne može započeti prije nego mu naručitelj ne odobri izvođenje upisom u građevinsku knjigu, da iz troškovnika s procjenom kojeg je ovjerio zakonski zastupnik tužitelja proizlazi da cijena ukupno izvedenih radova iznosi 700.931,20 kuna te da je ostala razlika duga po ukupno izvedenim radovima u iznosu od 201.262,20 kuna na koji treba obračunati PDV kao i da iz dopisa tužitelja od 14. rujna 2009. upućenog II-tuženiku i odgovora na dopis II-tuženika od 7. listopada 2009. proizlazi da je tužitelj od II-tuženika zatražio isplatu vrijednosti tzv. viška radova navodeći da su isti izvedeni na traženje i u dogovoru s II-tuženikom koji je izvijestio tužitelja da je u tijeku pronalaženje rješenja za isplatu iznosa kod nadležnog ministarstva i lokalne samouprave, obzirom da su radovi izvršeni u obujmu koji je naveden i nije sporan, prihvatio je tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika, dok je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika, uz izražavanje pravnog shvaćanja da I-tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženu tražbinu jer tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221a. ZPP nije dokazao da je I-tuženik tužitelju osobno, a niti putem ovlaštene osobe dao pisanu suglasnost za izvođenje predmetnih radova, izmjenu projektne dokumentacije i cijene izvedenih radova u smislu odredbe čl. 623. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) pri čemu nadzorni organ nije ovlašten odobriti isplatu izvedenih predmetnih radova kao i njihovo izvođenje jer za navedeno odstupanje od projekta odnosno ugovorenih radova nije dobio pisanu suglasnost naručitelja radova. Stoga u navedenoj situaciji kada predmetni radovi nisu bili odobreni od I-tuženika u pisanom obliku, tužitelj kao izvođač radova ne može tražiti isplatu cijene za izvršene radove od I-tuženika koji nije dostavio posebnu pisanu suglasnost za izvođenje radova.

11. Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužitelja odbio je žalbu tužitelja i u cijelosti potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom utužene tražbine u odnosu na I-tuženika prihvaćajući shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP nije dokazao da je I-tuženik dao pisanu suglasnost (niti osobno tužitelju, niti putem ovlaštene osobe) za izmjenu projektne dokumentacije i izvođenje predmetnih radova, a niti cijene izvedenih radova pri čemu se nadzorni organ ne smatra zastupnikom tuženika te kao takav nije ovlašten odobriti isplatu izvedenih predmetnih radova kao i njihovo izvođenje jer za to nije dobio pisanu suglasnost naručitelja.

12. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća, dok prema st. 2. navedene zakonske odredbe u slučaju iz st. 1. ovog čl., revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

15. Zbog svega, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Zagreb, 12. svibnja 2021.