Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revr 951/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 951/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. K. iz S. Đ., kojeg zastupa punomoćnica M. D. P., odvjetnica iz O., protiv tuženika O.-K. d.d. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-111/2017-2 od 28. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1109/15-11 od 9. siječnja 2017., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja Đ. K., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1109/15-11 od 9. siječnja 2017., suđeno je:

 

"I./ Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 30.04.2012. godine tuženika O.-K. d.d. iz O., ..., OIB: ..., nezakonita i nedopuštena, te da prema tome radni odnos tužitelja Đ. K. iz S. Đ., ..., OIB: ..., kod tuženika nije prestao.

 

II./ Nalaže se tuženiku O.-K. d.d. iz O., ..., OIB: ..., da tužitelja Đ. K. iz S. Đ., ..., OIB: ..., vrati na rad radi obavljanja poslova radnog mjesta Građevinski radnik II. grupe.

 

III./ Tuženik O.-K. d.d. iz O., ..., OIB: ..., dužan je tužitelju Đ. K. iz S. Đ., ..., OIB: ..., isplatiti bruto plaću, kako slijedi:

 

- za razdoblje od 18.07.2012. godine do 31.07.2012. godine u iznosu od 2.413,60 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16. 08.2012. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec kolovoz 2012. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.09.2012. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec rujan 2012. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.10.2012. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec listopad 2012. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.11.2012. gdoine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec studeni 2012.g.u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.12.2012. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec prosinac 2012.g.u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.01.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve  u roku od osam dana.

 

- za mjesec siječanj 2013.g.u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.02.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec veljaču 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.03.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec ožujak 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.04.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec travanj 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.05.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec svibanj 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.06.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec lipanj 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.07.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec srpanj 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.08.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec kolovoz 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.09.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec rujan 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.10.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec listopad 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.11.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec studeni 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.12.2013. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec prosinac 2013. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.01.2014. godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- za mjesec siječanj 2014. godine u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16.02.2014.godine, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do isplate, sve u roku od osam dana.

 

- kao i za svaki slijedeći mjesec do dana povratka na posao isplatiti bruto plaću u iznosu od 5.068,56 kuna, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12 % godišnje koja teče na taj iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekuću od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, sve u roku od osam dana.

 

IV/ Nalaže se tuženiku O.-K. d.d. iz O., ..., OIB: ... da tužitelju Đ. K. iz S. Đ., A. ..., OIB: ..., naknadi prouzročeni parnični trošak 18.125,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana donošenja presude do isplate, u roku od osam dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-111/2017-2 od 28. rujna 2017. preinačena je prvostupanjska presuda, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je počinjenja u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, preinači drugostupanjsku odluku, usvoji tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini tužitelj.

 

8. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja time što iznosi tvrdnje o činjenicama koje smatra odlučnima, treba istaknuti da ovaj sud takve, činjenične, navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 30. travnja 2012., kojom je otkazao tužitelju ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, te zahtjev za vraćanje na rad i isplatu naknade plaće.

 

11. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2006. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu građevinski radnik treće grupe;

 

- da je tuženik tužitelju i većem broju radnika otkazao ugovor o radu 30. travnja 2012. zbog poslovno uvjetovanih razloga (izrazito loša financijska situacija u posljednje dvije godine uzrokovala je potrebu racionalizacije poslovanja);

 

- da je tuženik sačinio Program zbrinjavanja viška radnika za koji je dobio suglasnost Radničkog vijeća i nadležnog Zavoda za zapošljavanje;

 

- da je poslodavac prilikom otkazivanja vodio računa o zakonskim kriterijima te utvrdio i dodatne kriterije kao što su: kvaliteta rada, osobna motiviranost za rad, osobna organiziranost, sklonost samoinicijativi te odnos prema drugim članovima tima.

 

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelja od 30. travnja 2012. donesena protivno odredbi čl. 149. Zakona o radu o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem, pa je time ništetna i usvaja tužbeni zahtjev.

 

13. Drugostupanjski sud, zaključivši da je iz utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, preinačio je prvostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Pritom izrazio je shvaćanje da je teret dokaza o činjenici postupanja tuženika suprotno odredbi čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR) na tužitelju, koji tu činjenicu nije dokazao.

 

14.1. Prema odredbi čl. 118. ZR namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti Radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s Radničkim vijećem u skladu, na način i pod uvjetima propisanim zakonom.

 

14.2. Odredbom čl. 107. st. 3. ZR propisano je da pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14.3. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.

 

14.4. Prema odredbi čl. 149. st. 4. ZR podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Pravodobno ovdje znači da se obavijest mora dostaviti na način i u roku koji omogućava radničkom vijeću zauzimanje stavova o otkazu u propisano roku dok potpuno znači da se radničkom vijeću moraju dostaviti podaci za radnika važni za donošenje odluke.

 

14.5. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pritom za dopuštenost otkaza mora dokazati i ostvarenje dodatnih kriterija, odnosno obveza iz st. 2. do 4. istog čl., tj. da nije mogao zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, da je pri odlučivanju o otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te da ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na kojim drugim poslovima, odnosno da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac potonje učini.

 

15. Postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR mora dokazati poslodavac.

 

16. Suprotno tvrdnjama tužitelja tuženik-poslodavac je Radničkom vijeću dostavio jednim pismenom sve podatke o tome koji su radnici višak, te kojim radnicima namjerava dati poslovno uvjetovani otkaz. Uz to dostavljeni su točni podaci o spolu, starosti, radnom mjestu, trajanju radnog odnosa, obvezama uzdržavanja i eventualnoj invalidnosti pojedinih radnika. U procesnoj situaciji kada radničko vijeće ne traži dodatne obavijesti, niti zahtijeva održavanje sastanka radi dodatnih odgovora, niti u roku dostavlja tuženiku svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca, netočna je tvrdnja tužitelja da nije provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, a prije donošenja odluke o otkazu.

 

17. Pravo je poslodavca da uzme u obzir i dodatne kriterije u smislu odredbe čl. 107. st. 3. ZR. Kod toga nije obveza poslodavca da izvrši bodovanje, već je autonomno pravo poslodavca da sam ocijeni kojem će kriteriju dati prednost. Pritom valja naglasiti da je u samoj odluci o otkazu ugovora o radu tuženik obrazložio razloge i iznio sve mjere koje je poduzeo prije donošenja predmetne odluke. Kod toga Program rješavanja viška radnika ne mora sadržavati razradu kriterija kojima se poslodavac rukovodio prilikom namjere otkazivanja, niti pak, kako je već rečeno, sačinjavati bodovnu listu. Bitno je da je poslodavac istaknute kriterije uzeo u obzir, a što je u konkretnom slučaju učinjeno.

 

18. U reviziji tužitelj posebno osporava postupak ocjenjivanja radnika, odnosno kriterij radne ocjene, tvrdeći da za taj kriterij ništa nije navedeno u samom Programu, a niti je sam postupak ocjenjivanja posebno propisan kod tuženika.

 

19. Ovi prigovori tužitelja nisu osnovani jer je postupak ocjenjivanja uvijek subjektivan i ocjena predstavlja subjektivan stav onoga koji ocjenjuje. Pri tom je potrebno istaknuti kako je tuženik radnu ocjenu utemeljio na mišljenjima neposredno pretpostavljenih osoba koje imaju saznanja o tome kakav je pojedini radnik i kakvu radnu ocjenu zaslužuje. Konačno, samo ocjenjivanje predstavlja autonomno pravo poslodavca i zbog toga postupak ocjenjivanja ne mora biti posebno propisan.

 

20. Osim toga iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tuženik prilikom utvrđivanja koji su radnici višak postupao zlonamjerno, već upravo suprotno – proizlazi da je tuženik postupak proveo u skladu s odredbom čl. 107., čl. 131. i čl. 149. ZR, vodeći računa kod otkazivanja upravo o kriterijima koje je tuženik naveo u Programu, odnosno o kriteriju radne ocjene, kao dodatno uzetom kriteriju za utvrđivanje koji su radnici višak (tako ovaj sud u odlukama: Revr 1410/15-2 od 15. lipnja 2016., Revr 605/16-2 od 5. rujna 2017., Revr 1095/15-2 od 8. lipnja 2016).

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao izreci presude na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu