- 1 - Revt 15/17-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, te Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. R. Ž. d.o.o., Ž., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., Ministarstvo financija, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4254/2013-2 od 19. svibnja 2016., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-706/12-6 od 21. prosinca 2012. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4254/2013-2 od 19. svibnja 2016., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kojim je potraživao od tuženice isplatu iznosa od 17.986,22 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te troškove parničnog postupka u iznosu od 3.538,86 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna (točka II. izreke).
2. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja i odbačena tužba (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna (točka II. izreke).
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se rješenje suda drugog stupnja preinači i prihvati zahtjev tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 17.986,22 kuna s zateznim kamatama, a koji je tužitelj uplatio na ime poreza i prireza, na naknadu koju je isplaćivao svom radniku Z. Ž.
7. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je rješenjem Općinskog suda u Županji broj P-252/06-4 od 16. svibnja 2006. određena privremena mjera kojom je naloženo tužitelju da Z. Ž. za vrijeme trajanja radnoga spora, plaća naknadu u visini od 2.500,00 kuna mjesečno i to od 16. ožujka 2006. do pravomoćnosti presude,
- da je tužitelj postupao po navedenoj sudskoj odluci i na isplaćene naknade obračunavao i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te poreze i prireze,
- da je privremena mjera ukinuta rješenjem Općinskog suda u Županji broj P-830/07-5 od 15. listopada 2008., te je naloženo Z. Ž. da tužitelju vrati isplaćenu naknadu,
- da je porezno tijelo vratilo tužitelju uplaćene iznose na ime doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali ne i one novčane iznose koje je tužitelj uplatio na ime poreza i prireza u ukupnom iznosu od 17.986,22 kuna, jer su oni vraćeni Z. Ž. po njegovoj godišnjoj prijavi za povrat poreza i prireza.
8. Sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj vršio uplate poreza i prireza zbog vlastite pogreške, jer mu navedenim rješenjem nije bila određena obveza plaćanja naknade plaće. Takva pogreška nikako se ne može smatrati ispričivom zabludom, već očitim nemarom tužiteljevih službi, pa je pozivom na odredbu članka 1112. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
9. Sud drugog stupnja je ukinuo presudu suda prvog stupnja i odbacio tužbu pozivom na odredbu članka 16. stavak 2. ZPP, smatrajući da je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost. Naime, sud drugog stupnja je shvaćanja, da je u konkretnom slučaju nadležno upravno tijelo, u kojem slučaju je tužitelj zaštitu svoga prava trebao ostvariti na način i u postupku propisanom odredbama članka 159. do 171. Općeg poreznog zakona.
10. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP.
10.1. Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
11. U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:
„Je li ide u sudsku nadležnost odlučivanje u sporu između poslodavca (ovdje tužitelja) protiv Republike Hrvatske (ovdje tuženika) predmet kojega je imovinskopravni zahtjev za isplatu (povrat) novčanog iznosa stečenog bez osnove, a ne osporavanje prava na porez, prava na povrat poreza ili na utvrđivanje pravilnosti i zakonitosti poreznog rješenja, koji je iznos poslodavac uredno obračunao i uplatio u korist državnog proračuna na temelju privremene mjere suda kojom je bio obvezan isplaćivati radniku određeni iznos, koja pravna osnova je kasnije otpala?“
12. Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP, tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-140/01-2 od 23. siječnja 2002., broj Gr1-411/12-2 od 26. lipnja 2012. i broj Gr1-227/12-2 od 16. travnja 2012.
13. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
14. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
15. Suprotno shvaćanju suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju postoji sudska nadležnost.
16. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za povrat iznosa na ime plaćenog poreza i prireza za radnika Z. Ž. u iznosu od 17.986,22 kuna s zateznim kamatama. Prema shvaćanju revizijskog suda, budući da predmet spora nije zahtjev kojim bi se odlučivalo o pravu na porez, pravu na povrat poreza ili na utvrđivanje pravilnosti i zakonitosti poreznog rješenja, zahtjev tužitelja ima značenje imovinskopravnog zahtjeva na isplatu i kao takav ide u sudsku nadležnost na temelju odredbe članka 34.b točka 1. ZPP (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Gr1-411/12-2 od 26. lipnja 2012.).
17. Zbog iznesenih je razloga donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 16. stavak 2. ZPP pa je valjalo ukinuti rješenje suda drugog stupnja. Također, kako je zbog ukidanja rješenja o odbacivanju tužbe za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i rješenje u dijelu koji se odnosi na troškove postupka koji o tom uspjehu ovise. Stoga je, na temelju odredbe članka 394. stavak 4. ZPP u vezi članka 400. stavak 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
18. Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).
Zagreb, 12. svibnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
