- 1 - Revd 3002/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na M., protiv tuženika T. B. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. i partneri sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6585/2019-2 od 23. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj Povrv - 563/2016-79 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6585/2019-2 od 23. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj Povrv - 563/2016-79 od 5. rujna 2019.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnoj osnovi sklopljenog kupoprodajnog ugovora između stranaka. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju „...da stranke u ovom sporu nisu sklopile ugovor o kupoprodaji predmetnog stroja, slijedom čega tužitelj neosnovano od tuženika potražuje isplatu cijene...“, pa se pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova, a kakva pitanja se ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U preostalom se pitanja u svojoj biti svode na prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U tom smislu treba reći da se pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju).
5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
