Broj: Rev 307/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz G., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u P., protiv tuženika J. P. iz G., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u S., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-2400/09 od 17. ožujka 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Glini broj P-112/09-7 od 3. lipnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-2400/09 od 17. ožujka 2011. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu preda u posjed goveda po nazivu V., Z. i M. U toč. II/ izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom uvažena je kao osnovana žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed goveda po nazivu V., Z. i M., a ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka te da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.537,50 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud uvaži reviziju te preinači drugostupanjsku presudu i odbije žalbu tužitelja te potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da su stvari u odnosu na koje traži predaju u posjed od tuženika njegovo vlasništvo. Prvostupanjski sud takav zaključak temelji na utvrđenom činjeničnom stanju, a na temelju isprava u spisu i neposredno provedenih dokaza saslušanjem svjedoka.

 

Drugostupanjski sud, suprotno prvostupanjskom sudu, na temelju iskaza svjedoka zaključuje da je tužitelj stekao vlasništvo spornih goveda jer je za iste isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu te su mu prvotno ista predana i u posjed.

 

Tuženik u reviziji ističe prvenstveno revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pri čemu ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali isto tako i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP jer je prekoračio svoja ovlaštenja i drugačije cijenio neposredno izvedene dokaze od strane prvostupanjskog suda.

 

Drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda sadrži razloge koji su međusobno kontradiktorni i nejasni, a isto tako drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP. Naime, drugostupanjski sud navodi da je žalba tužitelja osnovana te je osnovan žalbeni prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, da odlučne činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene, te da iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski sud je isti izveo pogrešan pravni zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima se temelji prvostupanjska presuda, što je sve dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga bi proizlazilo da osim što navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da drugostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP, a ne odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP na koju se poziva u drugom dijelu svoje odluke. Na taj način je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je drugostupanjska presuda nerazumljiva i njeni razlozi su međusobno proturječni.

 

Nadalje, proizlazilo bi da je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP i to na način da je drugačije cijenio neposredno izvedene dokaze koji se sastoje u saslušanju svjedoka, a što u trenutku donošenja odluke nije bio ovlašten temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP obzirom da je mogao preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa je našao da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i to neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze. Dakle, u vrijeme odlučivanja drugostupanjskog suda isti nije mogao utvrditi bitne činjenice drugačije na temelju neposredno izvedenih dokaza, a što je u ovom slučaju učinio drugostupanjski sud čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP i koja povreda je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Pritom treba istaknuti da drugostupanjski sud pogrešno navodi u razlozima svoje odluke da je tuženik ukoliko tvrdi da se radi o prividnom pravnom poslu trebao postaviti protutužbeni zahtjev da se primjenom čl. 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) utvrdi da se radi o prividnom pravnom poslu, jer je prividan pravni posao ništetan ugovor i sud na takvu ništetnost pazi po službenoj dužnosti te nije potrebno postavljati konstitutivni tužbeni zahtjev.

 

Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pa je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 16. svibnja 2017.