Poslovni broj: 4 UsI-161/2021-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-161/2021-6

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz V., kojeg zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik iz Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/545, URBROJ: 512-2501-20-2 od 22. prosinca 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 561-01/18-01/1845, URBROJ: 512M2-76-20-2 od 5. studenoga 2020. te za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991.

 

              II                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/20-01/545, URBROJ: 512-2501-20-2 od 22. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 561-01/18-01/1845, URBROJ: 512M2-76-20-2 od 5. studenoga 2020.

Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991.

              2.              Tužitelj u tužbi navodi da je u predmetnom postupku povrijeđen članak 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUS) budući da je postupak provodio službenik D. B., a rješenje donio drugi službenik M. G., pa smatra da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje i neposrednost postupka. Navodi da je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pripadnike dobrovoljačke oružane skupine Županja (dalje: DOS) kao formacije koja je preteča postrojbi HV-a utvrđivan u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane te predstavnika inicijatora DOS-a i to 25. siječnja 2007. i 6. veljače 2007. Nadalje, navodi kako je uvidom u popis osoba koje su sudjelovale u dobrovoljačkim postrojbama 1990./91. u Županjskoj Posavini, a koji popis su za Vrbanju sastavljali M. J., I. S., Ž. P., B. M. i N. A., utvrđeno da tužitelj nije evidentiran. Smatra netočnom konstataciju da je konačan popis pripadnika DOS-a Županja koji je ovjeren od pet zapovjednika vjerodostojan i isključiv jer je napravljen 2007. odnosno šesnaest godina nakon kritičnog razdoblja. Navodi kako su dvije osobe koje su radile sporni popis iz 2007., B. M. i I. S. potvrdile da je tužitelj bio pripadnik DOS-a Vrbanja. Navodi da je tužitelj bio lovac, imao je svoje oružje te da je za potrebe obrane Republike Hrvatske davao na upotrebu i svoja prijevozna sredstva. Smatra da prvostupanjsko tijelo nije cijenilo iskaze svjedoka te da je stoga pogrešno utvrdilo činjenično stanje te predlaže Sudu slušati svjedoke D. V., J. Š., I. S., B. M. i M. J. te po potrebi i druge svjedoke. S obzirom da tvrdi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje te da je tužitelj sudjelovao u traženom razdoblju u borbenim aktivnostima, odnosno radnjama koje su s njima povezane te da su saslušani svjedoci potvrdili da je tužitelj bio pripadnik DOS-a Vrbanja i izvršavao borbene zadaće, bio na straži i bio spreman za borbena djelovanja, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te priznati tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991.

              3.              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te navodi da su tužbeni navodi neosnovani. Zaključuje kako na temelju činjeničnog stanja iznesenog u obrazloženju osporavanog rješenja proizlazi zaključak kako tužitelj nije dokazao kako bi bio pripadnik djelatnog sastava Hrvatske vojske u spornom razdoblju. Navodi da suprotno navodima tužbe, je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. To stoga što aktivnosti koje navodi da je obavljao, poput stražarenja oko vitalnih objekata, nadzora i motrenja prostora, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. i 98/19., dalje: ZOHBDR). Također navodi da iz izjava predloženih i saslušanih svjedoka je razvidno kako tužitelj u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim aktivnostima. U vezi konačnog popisa pripadnika DOS-a Županja, navodi da je u postupku nesporno utvrđeno da je isti ovjeren potpisom pet zapovjednika i ima se smatrati vjerodostojnim i konačnim. Budući da se tužitelj ne nalazi na tom popisu, zaključuje kako mu nije moguće priznati status s te osnove i da ne ispunjava uvjete za priznavanje traženog statusa prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a jer nije pripadao nekoj od taksativno navedenih sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 5. svibnja 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika koji je ostao pri svim dotadašnjim navodima tijekom spora te dokaznim prijedlozima iz tužbe za saslušanjem predloženih svjedoka. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn za sastav tužbe i 2.500,00 kn za pristup na ročište. Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu te kod obrazloženja osporavanog rješenja te je istaknuo kako predmetna kategorija nije prepoznata u zakonu, ali da je usprkos tome postupak proveden i saslušani su svjedoci, s obzirom na jednu od odluka ovog Upravnog suda.

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spise upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 14. listopada 2020. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. U istome je tužitelj naveo kako se na poziv načelnika I. S. odazvao pozivu u dobrovoljne jedinice, da je bio naoružan svojom lovačkom puškom te je predložio saslušati svjedoke.

7.              Postupajući po zahtjevu tužitelja, a uvidom u službene evidencije, utvrđeno je da tužitelj bio pripadnik Domobranske bojne Županja za razdoblje od 8. svibnja 1992. do 9. lipnja 1992. i pripadnik VP 2153 Županja za razdoblje od 16. srpnja 1993. do 31. kolovoza 1993., a za koja razdoblja ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U odnosu na traženo razdoblje, nije evidentirana pripadnost niti jednoj od sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Usprkos tome, prvostupanjsko tijelo je provelo daljnji postupak i saslušalo predložene svjedoke.

Svjedok I. S. je izjavio na zapisnik 28. listopada 2020. u bitnome da je moguće da tužitelj nije stavljen na popis pripadnika DOS-a jer je imao vlastito naoružanje i da je postojala bojazan da se taj popis radi prevelikog broja ljudi na istome neće prihvatiti. Navodi i da je tužitelj u traženom razdoblju bio pripadnik DOS-a Vrbanja, te vršio zadaće stražarenja, nadzora i motrenja, osiguravanje vitalnih objektata i oružane ophodnje u selu, ali da borbenih djelovanja nije bilo.

Iz izjave svjedoka B. M. od 28. listopada 2020. proizlazi da isti nije sudjelovao u izradi popisa već ga samo potpisao, da je moguće da su na istome pripadnici koji su zadužili naoružanje, ali da se radi proteka vremena ne sjeća svih detalja. Izjavio je da je tužitelj bio pripadnik DOS-a Vrbanja i izvrašavao zadaće stražarenja, nadzora i motrenja prostora, osiguravanje vitalnih objektata u selu i oružanih ophodnji, a da borbenih djelovanja nije bilo. U vezi sudjelovanja te postrojbe na prvoj crti bojišnice kod Strošinaca, nije mu poznato je li tužitelj išao s njima.

Svjedoci J. Š. i D. V. su u svojim izjavama 28. listopada 2020. ponovili identične, prethodne iznesene navode drugih svjeodka.

Tužitelj je također saslušan 28. listopada 2020., te iz njegove izjave proizlazi da je ostao kod svog zahtjeva, da nema primjedbe na iskaze svjedoka i da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

8.              Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

9.               Dakle, iz propisanog odredbom članka 3. stavka 1. točke a) ZOHBDR-a, a u vezi s člankom 179. stavkom 1. točkom a.) proizlazi da bi se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, trebala dokazati prvenstveno podacima službene evidencije, a u kojoj tužitelj nije zaveden, a nije naveden niti na popisu DOS-a Vrbanja. Stoga, ne postoje materijalni dokazi niti podaci službenih evidencija koji bi govorili u prilog činjenici da je tužitelj bio pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju.

K tome, tužitelj traži utvrđivanje predmetnog statusa na temelju pripadnosti tzv, „Dobrovoljačkoj oružanoj skupini Županja“ (DOS), odnosno formaciji koju ZOHBDR ne predviđa i koja je prethodila postrojbama Hrvatske vojske. Odnosno, 25. listopada 1991. ustrojena je 131. brigada HV Županja i svi pripadnici DOS-a su preuzeti u sastav te postrojbe.

U odnosu na razdoblje koje je prethodilo, dakle, od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. predan je popis od 1613 osoba, ovjeren od zapovjednika, od kojih je 1455 evidentirano u službenoj evidenciji o priznatim statusima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Na popisu dragovoljačkih postrojbi u županjskoj Posavini u razdoblju od 25. listopada 1990. do 24. listopada 1991. potpisanom po M. J., Ž. P., B. M. i N. A., a od kojih su neki svjedoci i saslušani u provedenom postupku, tužitelj nije evidentiran.

10.              Slijedom svega iznesenoga su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno zaključili da tužitelj niti je pripadao nekoj od taksativno navedenih sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske predviđenih člankom 3. stavkom 1. točkom a) ZOHBDR-a, a niti iz izjava saslušanih svjedoka proizlazi da je u traženom razdoblju tužitelj obavljao borbene aktivnosti, odnosno aktivnosti stražarenja oko vitalnih objekata, nadzor i motrenje prostora i slično se ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom, kako to predviđa odredba članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.

11.              Iz svih prethodno navedenih razloga, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati ponovno tužitelja i predložene svjedoke, budući da su isti već prethodno saslušani i njihove izjave su sadržane u spisu, te je izjavljeno uzeto u obzir i pravilno ocijenjeno. Stoga je Sud odbio provoditi predložene dokaze.

12.              U vezi prigovora tužitelja da je postupak provodio službenik koji nije potpisnik prvostupanjskog rješenja, pa da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje i neposrednost postupka, isti je neosnovan, budući da je prema Uredbi o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj 7/09. i 66/19.) u članku 51. stavku 1. predviđeno da službene akte vlastoručno potpisuje čelnik tijela ili ovlašteni službenik, a potpisnik prvostupanjskog rješenja je u konkretnom slučaju voditelj Područnog odjela za poslove obrane Osijek, čime nije niti povrijeđeno pravo tužitelja na neposrednost postupka niti bilo koje drugo pravo predviđeno ZUP-om.

13.               Slijedom navedenoga, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja, te i njegova žalba osporavanim rješenjem tuženika jer tužitelj ne ispunjava potrebne uvjete predviđene člankom 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a za utvrđivanje predmetnog statusa u traženom razdoblju.

Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude pod točkom I u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

14.              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 12. svibnja 2021.

 

                                                                                                 Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).