-1-

Poslovni broj: 4 UsI-848/2020-16

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-848/2020-16

 

 

  U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. L., V., kojeg zastupa opunomoćenica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik V. R., službena osoba, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznoga duga, 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/19-01/17, URBROJ: 513-04-20-2 od 10. srpnja 2020. i točke III. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-02/14-01/07, UR.BROJ: 513-07-16/2018-41 od 30. listopada 2018.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/19-01/17, URBROJ: 513-04-20-2 od 10. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke III. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-02/14-01/07, URBROJ: 513-07-16/2018-41 od 30. listopada 2018.

U točki I. izreke prvostupanjskog rješenja od 30. listopada 2018. djelomično je uvažen zahtjev tužitelja te je u točki II. utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 74.764,57 kn, od čega 0,00 kn glavnice i 74.764,57 kn kamate, a što se odnosi na porez na dodanu vrijednost, predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi, porez na tvrtku, članarinu turističkoj zajednici i doprinos u paušalnom iznosu H.O.K., sve kako je navedeno pod točkom 1. do 6. Točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja od 30. listopada 2018. odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga na dan 1. siječnja 2018. i to poreza na dodanu vrijednost, poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na tvrtku odnosno naziv, članarine turističkim zajednicama, doprinosa u paušalnom iznosu H.O.K. i doprinosa od dohotka, dobiti i plaće H.O.K., sve kako je navedeno pod točkama 1. do 7.

2.              Tužitelj u tužbi navodi kako je porezno tijelo zauzelo pogrešan stav da zastara nije nastupila, jer je došlo do prekida relativne zastare, a pogrešno utvrđuje i tijek zastare za pojedine porezne obveze, što je u konačnici rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ističe kako prekidi relativne zastare ne utječu na tijek apsolutne zastare pa su bespredmetna utvrđenja poreznog tijela da je tijek zastare prekidan radnjama poreznog tijela. Ukazuje kako založno pravo nije pravomoćno uknjiženo, jer je protiv rješenja o ovrsi na nekretninama uložena žalba te se vodi spor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Napominje kako je za cijeli dug PDV-a nastupila apsolutna zastara, dok je za dug PDV-a za 2010. nastupila relativna zastara, a založno pravo se ne odnosi na dug za 2010., jer se odnosi na tražbine koje su postojale na dan 26. studenoga 2007. Iznosi da je nastupila i apsolutna zastara za predujmove poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada 1. siječnja 2010. te da je nastupila apsolutna zastara i za naplatu poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi. Smatra kako tražbina poreza na tvrtku za 2010. nije obuhvaćena založnim pravom, dok je za ostale tražbine poreza na tvrtku nastupila što relativna, što apsolutna zastara. Navodi kako je apsolutna zastara nastupila i vezano za obvezu članarina turističkim zajednicama, dok je za doprinose u paušalnom iznosu – H.O.K. te za doprinose od dohotka, dobiti ili plaće – H.O.K. nastupila bilo apsolutna bilo relativna zastara, a za tražbine od 2007. pa nadalje nije uknjiženo založno pravo, jer uknjižba izvršena samo za tražbine koje su dospjele do 27. studenoga 2007. Ističe kako iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-12930/2001-4 od 4. siječnja 2006. proizlazi da na protek zastarnog roka ne utječe uknjižba hipoteke na nekretninama. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika i točku III. izreke prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troška upravnoga spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Podneskom od 17. rujna 2020. tužitelj je istaknuo kako je potrebno provesti vještačenje na okolnost dospijeća svake pojedine obveze i njezine visine kako bi se moglo utvrditi kada je zastara počela teći i kada je nastupila. Ostao je pri tužbenom zahtjevu.

5.              Dana 14. listopada 2020. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti prema članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS).

Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja je predložila Sudu provesti dokaz sudskim vještačenjem na okolnost dospijeća svakog pojedinog iznosa te nastupa zastare u odnosu na pojedinačne iznose. Predložila je i provođenje financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja na okolnost utvrđenja strukture tražbine koja je osigurana založnim pravom na temelju presude Općinskoga suda u Vinkovcima poslovni broj: P-668/08-9, na način da se utvrdi koliko od osiguranoga potraživanja čini glavnica i na koje razdoblje se odnosi, a kolika su akcesorna potraživanja po navedenoj presudi osigurana založnim pravom i na koje razdoblje dospijeća se ista odnose. Također je predložila provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost ukupne strukture duga (što se odnosi na porez, a što na druga potraživanja) tužitelja i na okolnost utvrđenja dospijeća svakoga pojedinog iznosa radi ocjene osnovanosti prigovora zastare. Predložila je sudu izvršiti i uvid u spis Općinskoga suda u Vinkovcima poslovni broj: P-668/08.

Sud je rješenjem donesenim na raspravi usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja na navedene okolnosti, dok je rješenjem poslovni broj: 4 UsI-848/2020-9 od 25. studenoga 2020. za vještaka odredio D. V., dipl. ekonom., stalnoga sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo.

              6.              Navedeni vještak je 11. siječnja 2021. ovom Sudu podnio financijsko-knjigovodstveni nalaz, u čijem zaključku je naveo iznos od 558.758,09 kn kao iznos glavnice predmetnoga potraživanja osiguranoga založnim pravom na temelju presude Općinskoga suda u Vinkovcima poslovni broj: P-668/08-9 od 19. studenoga 2009., očitovao se o razdoblju nastanka dugovanja, dok je pitanje zastare okarakterizirao kao pravno pitanje.

              7.              Podneskom od 21. siječnja 2021. tužitelj se očitovao na navedeni nalaz i mišljenje od 11. siječnja 2021. te je naveo kako vještak nije utvrdio dospijeće svakoga pojedinačnog iznosa, što je bitno za početak tijeka zastare. Ističe kako postoji proturječje između utvrđenja poreznoga tijela i utvrđenja vještaka vezano za sporni iznos i za razdoblje na koje se odnosi, tim više što nije vidljiva struktura spornoga iznosa PDV-a. Ukazuje kako i iz mjerodavnih propisa i iz relevantne sudske prakse proizlazi da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Predložio je da se vještačenje vrati vještaku na dopunu, jer je nužno da vještak utvrdi strukturu cjelokupnoga potraživanja, kao i dospijeće svakoga pojedinog potraživanja, što vještak nije učinio.

8.              Navedeni podnesak od 21. siječnja 2021. dostavljen je 15. veljače 2021. sudskom vještaku na očitovanje, no vještak se na isti nije očitovao.

9.              Dana 5. svibnja 2021. pred ovim Sudom je rasprava nastavljena, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenice tužitelja te službena osoba tuženika kao i sudski vještak, te je na istoj raspravi izveden dokaz saslušanjem sudskoga vještaka kojom prilikom je izjavio da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 11. siječnja 2021. Na upit zamjenika opunomoćenice tužitelja iz kojeg razloga vještak nije utvrdio u svome nalazu i mišljenju dan dospijeća svakog pojedinog iznosa, sudski vještak je naveo kako je na stranici 6 nalaza vidljivo da se iz rješenja tuženika može utvrditi razdoblje utvrđenja glavnica i iznosi, ali se ne može utvrditi iznos za svaku pojedinačnu godinu. Kako u spisu iznosi pojedinačnih obveza za svaku godinu nisu navedeni već ukupni iznosi potraživanja tuženika to su u nalazu navedeni dostupni podaci. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je postavio upit sudskom vještaku da li kao sudski vještak može utvrditi iznos pojedinačnih obveza za svaku godinu ukoliko bi na raspolaganju imao potrebnu dokumentaciju, dok je sudski vještak izjavio da je pokušao pribaviti dokumentaciju u odnosu na činjenice i datume dospijeća za koje tužitelj inzistira da se utvrde, ali da tužitelj odnosno njegova kćerka s kojom je kontaktirala istom ne raspolaže. Izjavio je i da je to moguće ukoliko tuženik raspolaže s tom dokumentacijom. Sudski vještak se pozvao na stranicu 5 nalaza u kojem je u tablici prikazano povećanje obveze po rješenju iz 2018. u odnosu na tražbine osigurane založnim pravom te je iznio da je u rješenju obveza viša za ukupno 25.095,39 kn u odnosu na obvezu osiguranu založnim pravom, a na upit službene osobe tuženika sudski vještak je izjavio kako pretpostavlja da je do razlike između ovih iznosa prikazanih u tablici 5 došlo radi toga što tužitelj nije propisno odjavio obrt, isti je pravno egzistirao te su obveze nastavile teći jer mu je obračunat porez na tvrtku i druga davanja. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je predložio Sudu pribaviti knjigovodstvenu dokumentaciju vezanu za predmetno razdoblje na koju je uputio i vještak radi utvrđenja iznosa pojedinačnih obveza za svaku godinu, što vještak u ovom trenutku nije mogao utvrditi zbog nepostojanja dokumentacije u spisu te je ukazao da prostoji proturječnost između nalaza vještaka i pobijanog rješenja. Po pribavi dokumentacije tužitelj je predložio dopunu vještačenja. Opunomoćenik tuženika se protivio pribavljanju predložene dokumentacije te istu smatra nepotrebnim i suvišnim te malicioznim. Smatra da bi tužitelj trebao osigurati sve dokaze a ne tražiti od tuženika da isto dostavlja. Nadalje smatra takvo izvođenje dokaza i nepotrebnim jer eventualno utvrđenje pojedinačnog datuma dospijeća ne bi uopće utjecao na nastup zastare u ovom predmetu. Ukazao je i da je pitanje utvrđivanja zastare pravno pitanje odnosno pitanje primjene materijalnih propisa u tom dijelu te stoga financijsko-knjigovodstveno vještačenje ne može dati odgovor o primjeni materijalnog prava u ovom predmetu o čemu konačni pravorijek treba donijeti Sud.

10.              Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.              Člankom 94. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08. i 18/11.) propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (stavak 4.). Kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari (stavak 8.).

U skladu s odredbom članka 95. Općega poreznog zakona tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (stavak 1.). Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći (stavak 3.).

Prema odredbi članka 96. stavka 1. Općega poreznog zakona apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona.

Odredbom članka 197. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16.) propisano je da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona, osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona, dovršit će se prema odredbama toga Zakona (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

12.              Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužitelj dana 19. ožujka 2012. i 5. ožujka 2014. podnio prvostupanjskom poreznom tijelu zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga, a porezno tijelo je 1. lipnja 2015. spojilo odlučivanje o predmetnim zahtjevima te je potom donijelo rješenje KLASA: UP/I-416-02/2014-01/07, URBROJ: 513-07-27/2015-09 od 12. listopada 2015., kojim je djelomično uvažen predmetni zahtjev, na koje rješenje se tužitelj žalio, koju žalbu je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-23/16-01/508, URBROJ: 513-04/17-03 od 20. prosinca 2017. uvažio i poništio prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2015.

U ponovljenom upravnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je donijelo navedeno rješenje od 30. listopada 2018., koje je ispravljeno rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-02/2014-01/07, URBROJ: 513-07-16/2018-49 od 22. studenoga 2018., s iscrpnim obrazloženjem o tijeku zastarnog roka za naplatu svakog pojedinog potraživanja, na koje rješenje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 10. srpnja 2020., kojim je žalbu odbio.

13.              Nadalje, u spisu upravnog postupka je priložena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-668/08-9 od 19. studenoga 2009., potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-80/11-3 od 10. svibnja 2011., kojom je presuđeno da kupoprodajni ugovor koji je sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i M. L. L. iz V. kao kupca zaključen 9. srpnja 2007. gubi učinak prema poreznom tijelu u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine poreznog tijela u odnosu na tužitelja u iznosu od 558.758,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a M. L. L. dužna je dopustiti poreznom tijelu da svoje potraživanje prema tužitelju u iznosu od 558.758,09 kn s pripadajućom kamatom, namiri prodajom suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br…, k. o. V., k. č. br… kuća broj… i dvor u Ul…

Nakon toga, Općinski sud u Vinkovcima je donio rješenje poslovni broj: 2L-Ovr-1815/11-2 od 30. lipnja 2011., kojim je na temelju označene pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima od 19. studenoga 2009., a radi osiguranja novčane tražbine poreznog tijela u iznosu od 558.758,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odredio osiguranje uknjižbom založnog prava u korist poreznog tijela na nekretnini protivnika osiguranja M. L. L., upisanoj u zk. ul. br… k. o. V. i to ½ dijela k. č. br… kuća broj… i dvor u Ul...

14.              Spisu je priloženo i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj:… od 3. listopada 2011., kojim je na temelju rješenja od 30. lipnja 2011. dopuštena uknjižba prava zaloga radi osiguranja novčane tražbine na dio nekretnina M. L. L., upisanih u zk. ul. br…, k. o. V. na 2/4 dijela k. č. br… kuća br… i dvorište u Ul… s 495 m2, za iznos od 558.758,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za korist poreznog tijela.

15.              U spisu se nalazi i izvadak iz zemljišne knjige od 28. svibnja 2014. za nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima,, k. o… , zk. ul. br…, k. č. br…, u naravi kuća br… i dvorište u Ulici…, površine 495 m2, iz kojega proizlazi da je na temelju označenog rješenja od 30. lipnja 2011. uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine na dio nekretnina M. L. L. i to na 2/4 dijela k. č. br… za iznos od 558.758,09 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za korist poreznog tijela te je zabilježena ovršnost navedene tražbine i prema trećoj osobi koja nekretninu stekne kasnije nakon upisa založnog prava.

16.              Tužitelj u tužbi prvenstveno tvrdi kako je nastupila zastara prava poreznog tijela na naplatu predmetnog poreznog duga, zbog proteka roka bilo relativne bilo apsolutne zastare, na čiji protek smatra da ne utječe uknjižba založnog prava (hipoteka) na nekretninama, te se poziva na pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske, izraženo u presudi poslovni broj: Us-12930/2001-4 od 4. siječnja 2006.

Suprotno tome, Upravni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Us-11597/2006-4 od 14. siječnja 2010. iznio drugačije pravno shvaćanje, odnosno naveo je da u situaciji kada je potraživanje osigurano zalogom isto se može namiriti i kada je obveza zastarjela pa stoga na zakonitost pobijanog rješenja ne utječu prigovori tužitelja da je do zastare stvarno došlo, a time i do gubitka prava na naplatu poreza.

Navedeni pravni stav ponovljen je i u zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Sudske uprave broj: 6 Su-421/2014-2 od 5. rujna 2014.

17.              Kako je potraživanje poreznog tijela u ukupnom iznosu od 558.758,09 kn osigurano hipotekom na predmetnoj nekretnini upisnoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, k. o…, zk. ul. br…, k. č. br…, Sud je utvrdio da se isto može namiriti i kada je obveza zastarjela pa nisu odlučni niti su od utjecaja prigovori tužitelja da je do zastare zaista i došlo.

18.              Nadalje, tužitelj prigovara kako predmetno založno pravo nije pravomoćno uknjiženo u zemljišne knjige.

Protivno takvim navodima, Sud je iz stanja spisa utvrdio kako je uknjižba založnog prava (hipoteke) dopuštena rješenjem od 3. listopada 2011., na temelju navedenog rješenja od 30. lipnja 2011., a ista je i provedena, što proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu.

19.              Tužitelj u tužbi tvrdi i kako se založno pravo odnosi samo na tražbine koje su postojale na dan 26. studenoga 2007., no stalni sudski vještak se u nalazu i mišljenju od 11. siječnja 2021. očitovao o razdoblju nastanka dugovanja, izričito je naveo iznos od 558.758,09 kn kao iznos glavnice koji je osiguran založnim pravnom te da je pitanje zastare toga iznosa pravno pitanje.

20.              Prema tome, Sud prihvaća utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. siječnja 2021. te zaključuje kako se porezno tijelo za svoje tražbine prema tužitelju nesporno može naplatiti u iznosu osiguranom založnim pravom, a taj iznos je 558.758,09 kn, dok cjelokupni iznos za koji je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare iznosi 283.894,65 kn po navedenom rješenju od 30. listopada 2018.

Na taj način porezno tijelo je odbilo zahtjev tužitelja u manjem iznosu nego što je iznos glavnice potraživanja te stoga Sud smatra kako navedenim postupanjem poreznoga tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Zbog navedenoga nisu odlučne tvrdnje tužitelja o eventualnim propustima stalnoga sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja od 11. siječnja 2021., kada je isti utvrdio iznos glavnice osiguran založnim pravnom od 558.758,09 kn, koji iznos se podudara s iznosom uknjiženoga založnog prava u korist poreznoga tijela, za koji iznos se porezno tijelo nesporno može prisilno naplatiti od tužitelja pa stoga nije bilo potrebe da sudski vještak dopuni nalaz i mišljenje, dok eventualno uvećanje obveze po rješenju iz 2018. za ukupno 25.095,39 kn u odnosu na tražbine osigurane založnim pravom, što je vještak iznio na raspravi održanoj 5. svibnja 2021., ne utječe na drukčije rješavanje ove upravne stvari, odnosno kada bi se ukupni iznos po prvostupanjskom rješenju povećao i za taj iznos, takav iznos i nadalje ne bi prelazio iznos osiguran založnim pravom od 558.758,09 kn.

21.              Stoga je, s obzirom na izneseno, a u skladu s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. do 70/19.), na raspravi održanoj pred ovim sudom 14. listopada 2020. Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanjem i vršenjem uvida u spis Općinskoga suda u Vinkovcima poslovni broj: P-668/08, jer su sva odlučna rješenja i presude sadržane u spisu upravnoga postupka, kao i na raspravi održanoj pred ovim sudom 5. svibnja 2021. dokazni prijedlog za pribavljanjem tražene dokumentacije od tuženika, jer je obveza tužitelja predočiti urednu poslovnu dokumentaciju na koju se poziva, a ne tražiti dostavu takve dokumentacije od tuženika.         

22.              Slijedom navedenoga, Sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

23.              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 12. svibnja 2021.

 

                                                                                                               Sutkinja

                                                                                                                     Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).