- 1 -              Revt 415/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Revt 415/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured S., OIB ..., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB ... (prije J. o. d.d.), kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4257/2015-3 od 11. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-850/2013 od 10. travnja 2015., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120.952,24 kune s pripadajućim zateznim kamatama.

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem traži od tuženika isplatu iznosa od 2.700,28 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je u smislu odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tuženik. Predlaže revizijskom sudu da presudu suda drugog stupnja preinači i odbije zahtjev tužitelja za iznos od 85.349,55 kuna, uz naknadu parničnog troška razmjerno uspjehu stranaka u sporu. Zahtjeva troškove revizije.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju, osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. Odredbom članka 382. stavak 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu članka 382. stavak 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

7. Predmet spora je naknada iznosa kojeg je tužitelj isplatio za troškove liječenja svog osiguranika nastalih u 2009., povodom prometne nezgode od 21. kolovoza 2008., a sve temeljem činjenice da je vozilo štetnika bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja obvezne automobilske odgovornosti sklopljene 2008.

 

8. Sudovi nižeg stupnja su prihvatili tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08 - dalje: ZOZO), a pri tome su izrazili pravno shvaćanje da tuženikovim izdvajanjima učinjenim u smislu odredbe članka 53. stavak 2. ZOZO nije pokrivena utužena šteta, jer da se izdvajanja obuhvaćena tom odredbom, sukladno odredbi članka 134. stavak 2. ZOZO, odnose na štetu pokrivenu ugovorima o osiguranjima sklopljenim nakon stupanja na snagu toga Zakona (dakle, nakon 1. siječnja 2009.).

 

9. Nastavno na izraženo pravno shvaćanje revident, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

              „Da li odredbu članka 53. stavak 1. točka 10. i stavka 2., te članka 55. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08, 94/09, 153/09, 139/10, 49/11 i 22/12 – dalje: ZOZO) treba tumačiti na način da su izdaci tužitelja HZZO-a u vidu troškova liječenja kojeg prouzroče vlasnici odnosno korisnici osiguranih motornih vozila, naknađeni prihodom HZZO-a u kalendarskoj godini nastanka takvih izdataka, uključivo i prihodom od postotka premije osiguranja od automobilske odgovornosti obračunate i naplaćene u istoj toj kalendarskoj godini, bez obzira kada je zaključena Polica osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo koje je uzrokovalo štetu?“

 

10. Kao razloge važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je pravno shvaćanje u pobijanoj odluci nepodudarno s onim izraženim u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1564/2015 od 14. srpnja 2015., Županijskog suda u Splitu broj Gžo-88/14 od 22. listopada 2014., broj Gž-1053/15 od 21. travnja 2016., broj Gžp-1109/14 od 31. listopada 2014. i broj Gž-956/15 od 19. travnja 2016., te odluci Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1044/16 od 5. lipnja 2017.

 

11. Međutim, o spornom je pravnom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci broja Revt-95/2018-2 od 23. lipnja 2020., koje u bitnom glasi:

 

„(…) iz odredbe članka 134. stavak 2. ZOZO jasno proizlazi da prihode iz članka 53. stavak 2. ZOZO društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu ZOZO, dakle na ugovore o osiguranju sklopljene nakon 1. siječnja 2009. Dakle, ključan moment za primjenu odredbe članka 53. stavak 2. ZOZO je vrijeme kada je sklopljen ugovor o osiguranju, a ne vrijeme kada je nastala šteta za tužitelja, odnosno vrijeme kada je tužitelj platio troškove liječenja za svog osiguranika. (…)“.

 

12. S obzirom na to da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno s citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda, u reviziji postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 392.b stavak 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.