Broj: Revr 355/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz K., zastupane po punomoćniku J. K., odvjetniku u P., protiv tuženika P., trgovačko ugostiteljskog i proizvođačkog društva iz P., i umješača na strani tuženika C. o. d.d. iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3528/13-2 od 13. siječnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-596/10-29 od 15. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužiteljice S. Č. kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3528/13-2 od 13. siječnja 2014. potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-596/10-29 od 25. listopada 2013. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje mjesečne rente u iznosu od 2.000,00 kn od podnošenja tužbe pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3528/13-2 od 13. siječnja 2014. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 795.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se u tom dijelu ukida i presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-596/10-29 od 25. listopada 2013. a predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka nastalim povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. listopada 2013. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu iznad presuđenog, isplate od 803.000,00 kn, kao i tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje mjesečne rente u iznosu od 2.000,00 kn od podnošenja tužbe pa nadalje sa traženim kamatama.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 252,47 kn, u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se, kao osnovana prihvaća žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo posl. broj P-596/10-29 od 25. listopada 2013. na način, da sada preinačena, glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od dana 25. listopada 2013.godine pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za iznos od 795.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu mjesečne rente od 2.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se, kao neosnovan.

III Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici nastale troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 783,65 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog parničnog postupka odbija, kao neosnovan."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tužiteljice."

Tužiteljica je protiv dijela drugostupanjske presude kojom je djelomično odbijen njezin tužbeni zahtjev podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijani dio drugostupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti  te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u cijelosti, podredno ukine pobijani dio drugostupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu drugog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 20. svibnja 2010. kada se tužiteljica na radnom mjestu ozlijedila prilikom slaganja robe.

Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica 20. svibnja 2010. na radnom mjestu kod tuženika doživjela ozljedu na radu kada joj je prilikom slaganja robe na noge pala drvena paleta,

- da je tom prilikom zadobila kontuziju oba stopala i lijevog skočnog zgloba te prijelom po jedne metatarzalne kosti oba stopala,

- da je u svezi sa tom povredom tužiteljica, prema nalazu i mišljenju vještaka dr. I. M. trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, srednjeg intenziteta u trajanju od šest mjeseci, slabog intenziteta u trajanju od 12 mjeseci, a da povremene bolove trpi i danas, da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta u trenutku ozljeđivanja, da je nakon toga trpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 mjeseca, a nakon toga i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 2-3 mjeseca,

- da je zbog  navedenih ozljeda kod tužiteljice zaostalo naruženje blagog stupnja,

- da tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega,

- da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne i radne aktivnosti u omjeru od 24% o čemu se vještak dodatno očitovao usmeno na ročištu.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu po načelima objektivne odgovornosti, međutim da je tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štete u omjeru od 20% jer je prilikom obavljanja povjerenih poslova propustila postupati sa povećanom pažnjom obzirom da je svakodnevno boravila u skladištu u kojem se dogodio štetni događaj. Stoga je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio 12.000,00 kuna na ime neimovinske štete, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 803.000,00 kuna, a do ukupno zatraženog iznosa po tom osnovu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u cijelosti zahtjev za imovinsku štetu na ime isplate mjesečne rente jer tužiteljica nije dokazala osnovanost tog dijela zahtjeva.

Drugostupanjski sud preinačio je odluku suda prvog stupnja zaključivši kako u konkretnom slučaju nema doprinosa tužiteljice nastanku štete te da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koju trpi tužiteljica iz ovog štetnog događaja, slijedom čega je tužiteljici  dosuđena ukupna neimovinska šteta od 20.000,00 kuna, odnosno daljnji iznos od 8.000,00 kuna. U odnosu na zahtjev za isplatu rente drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i u tom dijelu je prvostupanjska odluka potvrđena.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i toč. 11. ZPP-a  U odnosu na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP navodi kako je drugostupanjski sud odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kn protiv kojeg se tužiteljica nije niti žalila i koji dio je postao pravomoćan. Nadalje ukazuje  kako je počinjena i bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijane presude proturječi razlozima presude te da su navedeni razlozi nejasni i kontradiktorni. Također tužiteljica ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U odnosu na navod tužiteljice u reviziji da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, isti nije osnovan iz razloga što je drugostupanjski sud u biti preinačio prvostupanjsku presudu na način da je dosudio daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 kuna, te nije od značaj što je ponovno naveo cjelokupni iznos dosuđen tužiteljici u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi.

Međutim, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je medicinsko vještačenje kojim se vještak očitovao o nastalim ozljedama kod tužiteljice te se očitovao i usmeno na ročištu zaključivši da je kod tužiteljice smanjenje životne i radne aktivnosti nastupilo u omjeru od 24%.

Međutim nižestupanjski sudovi su  prilikom ocjene neimovinske štete kod tužiteljice preocjenjivali nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te su se svojim laičkim znanjem upustili i u ocjenu smanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice pri čemu je ocijenjeno da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne i radne aktivnosti ispod 10%.

Prema odredbi čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, dok je odredbom čl. 259. st. 1. ZPP-a propisano da sud rukovodi vještačenjem, te da između ostalog prema potrebi traži i objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

Stoga sud ne može svojim mišljenjem zamijeniti, nadopuniti ili ispraviti nalaz i mišljenje vještaka, jer za to nema stručnih znanja i iskustva na temelju kojih upravo vještak rasuđuje dajući svoj nalaz i mišljenje. Kako zaključak suda u pogledu smanjenja životne i radne aktivnosti, odnosno i cjelokupne neimovinske štete u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), ne proizlazi iz provedenog vještačenja odnosno te je isti u suprotnosti s provedenim vještačenjem počinjena je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude u odnosu na pobijani dio koji se odnosi  neimovinsku štete i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako je i odlučeno pod točkom I. izreke rješenja, dok je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke rješenja).

U odnosu na zahtjev tužiteljice u pogledu rente koja je zatražena u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Budući da u odnosu na zahtjev za naknadu rente tužiteljica nije postupila u skladu s navedenom odredbom ZPP-a jer tijekom postupka nije naznačila koju vrstu rente traži, niti je predložila dokaze na navedenu okolnost, sudovi su primjenom pravila o teretu dokazivanja osnovano zaključili da tužiteljica nije dokazala postojanje štete s navedene osnove. Naime, suprotno revizijskim navodima, tužiteljica niti na ročištu za zaključenje glavne rasprave (list 88 spisa) nije imala daljnjih doklaznih prijedloga, dok joj tuđa pomoć i njega nije bila niti potrebna što proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, te je s tog osnova pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog u odnosu na zahtjev za rentu nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi te je u navedenom dijelu reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. svibnja 2017.