- 1 -              Revd 2023/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2023/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz D., S. D., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja  za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-56/20-2 od 14. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 55/17-28 od 23. prosinca 2019., na sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-56/20-2 od 14. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr- 55/17-28 od 23. prosinca 2019., zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

- Da li djelatne vojne osobe u službama straža, dežurstva i terena imaju pravo na naknadu za vrijeme odmora za koje vrijeme moraju biti na radnom mjestu i ne smiju ga napustiti te su na stalnom raspolaganju poslodavcu ili nemaju pravo na nikakvu naknadu tj. moraju biti besplatno obvezno nazočni na radnom mjestu?

 

- Ako imaju pravo na naknadu za to vrijeme odmora, prema kojem kriteriju se ista ima izračunavati i platiti kao i da li se količina tog vremena ima izračunavati prema kriteriju stvarnog rada i stvarnog odmora, kako je navedeno u ukidnoj revizijskoj odluci, ili kriteriju formalnog rada i odmora, kako je presuđeno u konkretnom slučaju?

 

- Da li je kod odluke o trošku postupka u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada je osnovanost tužbenog zahtjeva nesporna, budući je riješena revizijskom odlukom prije pokretanja ovog postupka u istovrsnom pravnom predmetu, a visina može biti utvrđena jedino vještačenjem i kada tuženik, unatoč tome, čitavo vrijeme osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se isti odbije i iako se i sam tuženik naplaćuje iz bruto iznosa i kada tužitelj nije uzrokovao niti jedan suvišan trošak svojom krivnjom, opravdano donositi odluku o trošku prema kriteriju uspjeha u postupku ili je tuženik dužan naknaditi tužitelju čitavi parnični trošak?

 

- Da li su nižestupanjski sudovi dužni postupati po uputi ukidne revizijske odluke, tj. ako je u konkretnom slučaju trebalo po ukidnoj revizijskoj odluci utvrditi stvarne sate prekovremenog rada, a ne formalne, da li nižestupanjski sudovi mogu donositi odluke prema kriteriju formalnog, a ne stvarnog rada, kako je naloženo revizijskom odlukom?

 

- Da li su sudovi dužni primjenjivati posebni propis kojim je regulirana stražarska služba, kao i plaćanje te službe kao lex specijalis u ovakvim slučajevima, tj. navedeni Propisnik o stražarskoj službi oružanih snaga?

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju zauzetom u odlukama Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-10/18-2 od 31. prosinca 2018., Gž R-15/18-2 od 20. prosinca 2018. i Gž R-3/18-2 od 15. siječnja 2019. te u odlukama ovoga revizijskog suda broj Revr 1035/12-2 od 27. listopada 2015. i Revr-554/06-2 od 21. ožujka 2007.

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Naime, u odnosu na prva naznačena dva pitanja ovaj sud već izrazio shvaćanje od kojeg ustaljenog shvaćanja pobijana odluka ne odstupa (Revr-1060/13-2 od 7. ožujka 2017.), dok naznačujući druga dva pitanja tužitelj polazi od procesnih pretpostavki (potpuni uspjeh u pogledu osnove zahtjeva i postojanje upute revizijskog suda po kojoj nije postupljeno) koje prema stanju spisa nisu ostvarene.

 

7. Budući da postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud