- 1 -              Kzz 20/2021-3

Broj: Kzz 20/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog trgovačkog društva I.-I. n. d.d. i drugih zbog prekršaja iz članka 236. stavka 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske i 92/14. – dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti od 22. travnja 2021. broj ZPP-DO-123/2016-4 podignutom protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Dubrovniku od 19. rujna 2016. broj Pp P-2033/15, u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 22. travnja 2021. broj ZPP-DO-123/2016-4.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku od 19. rujna 2016. broj Pp P-2033/15 proglašeni su krivima okrivljenici I.-I. n. d.d. Z. i Z. S. A. zbog prekršaja iz članka 236. stavka 5. i 6. ZOSPC te su im izrečene novčane kazne, okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 5.000,00 kuna i okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 1.500,00 kuna koje su dužni platiti u roku od 15 dana od dana primitka presude, a u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.1. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.b) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. – dalje: PZ/07.-15.) okrivljena pravna osoba dužna je platiti trošak postupka po prigovoru pred Prekršajnim sudom u Dubrovniku u paušalnom iznosu od 400,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, u roku od 15 dana od primitka presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske jer će se u protivnom prisilno izvršiti.

2. Protiv te pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj ZPP-DO-123/2016-4 od 22. travnja 2021. smatrajući da je njome počinjena povreda odredaba Prekršajnog zakona iz članaka 195. stavka 2. u vezi članka 196. točke 4. i članka 61. PZ/07.-15, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u odnosu na okrivljenog Z. S. A. osnovan i da se okrivljeni Z. S. A. oslobodi od optužbe.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

4. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pravomoćnom presudom protiv koje je ovaj zahtjev podnesen počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. u vezi s člankom 196. točkom 4. PZ/07.-15. jer je na štetu okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi nepravilno primijenjena odredba članka 61. PZ/07.-15., a što je povreda odredaba materijalnog prava. Obrazlažući navedene povrede podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti ističe da u pravomoćnoj presudi za okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi nije u dovoljnoj mjeri konkretizirano i individualizirano što je u konkretnom slučaju trebala učiniti odnosno što je propustila učiniti. Smatra da se odgovornost predsjednika Uprave u trgovačkom društvu ne može protezati na svaki pojedinačni prekršaj, a koji bi bio počinjen od strane bilo kojeg djelatnika u pravnoj osobi, u kojoj on obnaša dužnost predsjednika Uprave jer takva odgovornost nije utemeljena na krivnji.

4.1. U pravu je podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti kada tvrdi da je odredbom članka 61. PZ/07.-15 određeno da je odgovorna osoba u pravnoj osobi fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe.

4.2. Međutim, u konkretnom slučaju ta činjenica nije utvrđivana tijekom prekršajnog postupka, iako je okrivljeni Z. S. A. u pisanoj obrani isticao da je, sukladno internim aktima okrivljene pravne osobe, za tehničku ispravnost vozila odnosno autocisterni, na području na kojem je utvrđen prekršaj, bio zadužen G. Š., kao Voditelj odjela transporta 4 u S..

4.3. Dakle, iz iznesenog proizlazi kako se radi o činjeničnom pitanju koje Prekršajni sud u Dubrovniku u provedenom prekršajnom postupku nije uopće raspravio odnosno nije utvrđivao tko bi bio odgovorna osoba u konkretnom slučaju, obrazlažući to činjenicom da je dužnost suda da prekršajni postupak provede brzo i bez odugovlačenja, pa da bi se onda mogao izvesti nedvojbeni zaključak o tome je li okrivljeni Z. S. A., kao predsjednik Uprave I.- I. n. d.d. Z., bio odgovorna osoba za određena činjenja ili propuste ili je to bila osoba na koju je upirao ovaj okrivljenik u svojoj pisanoj obrani, što prvostupanjski tijekom provedenog prekršajnog postupka nije provjeravao niti utvrđivao, pozivajući se pri tome na odredbe članka 89. stavka 1. i članka 165. stavaka 3. i 5. PZ/07.-15.

4.4. Međutim, u odnosu na naprijed navedeno valja napomenuti kako se zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je iz prethodno navedenih razloga na temelju članka 512. Zakona o Kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 12. svibnja 2021.