Broj: Rev 2825/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz Z., zastupanog po punomoćnici I. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. P. A. V. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž-5457/2013-2 od 21. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-659/2011-30 od 11. ožujka 2013. i rješenje broj P-659/2011-34 od 5. travnja 2013., u sjednici održanoj 16. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zlataru broj P-659/2011-30 od 11. ožujka 2013. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 1.182.835,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 28. svibnja 2010. do isplate, te iznos 63.290,00 kn na ime parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama počev od 11. ožujka 2013. do isplate, dok je za daljnjih 82.986,35 kn, te više zatraženu zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 7. prosinca 2009. do 27. svibnja 2010. tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž-5457/2013-2 od 21. svibnja 2014. potvrđena je prvostupanjska odluka.

Protiv drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu parničnih troškova, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost pobijane presude može ispitati. Pritom treba reći i to da je drugostupanjski sud otklanjajući žalbeni prigovor tuženika istaknut u pravcu opterećenosti prvostupanjske presude bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a vezano za neizvođenje predloženih dokaza od strane tuženika (saslušanjem svjedoka Želimira Kordića), dao valjane i na zakonu utemeljene razloge i time postupajući sve u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a, zbog čega dakle nema bitne povrede na koju se u reviziji upire.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa 1.182.835,50 kn, a koji potražuje od tuženika na temelju ugovora od 7. prosinca 2009. o ustupanju potraživanja sklopljenog sa Z. H.

Prema stanju spisa predmeta i rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:

- da je na temelju ugovora o zajmu sklopljenog 5. rujna 2007. između Z. H. kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca zastupanog po direktoru – Z. H., Z. H. uplatio na račun tuženika iznos 1.182.835,50 kn na ime ugovorenog zajma tuženiku,

- da je ugovor o ustupanju potraživanja sklopljenog 7. prosinca 2009. Z. H. svoje potraživanje iz ugovora o zajmu ustupio tužitelju, te

- da tuženik pozajmljeni iznos nije vratio Z. H., niti isplatio tužitelju.

Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od činjenice da je ugovor o zajmu bio sklopljen protivno odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/03, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07) i kao takav ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi su ocijenili da to nije bila zapreka za valjano ustupanje potraživanja kojeg je Zvonimir Horvat imao prema tuženiku na tužitelja, a na temelju ugovora o ustupanju potraživanja  sklopljenog  između  njih 7. prosinca 2009., sve na temelju odredbe čl. 80. ZOO-a.

Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja, revident u reviziji i dalje ustraje na tome da tražbina iz ništetnog ugovora ne može biti predmetom ugovora o ustupu, obzirom da ništetni ugovor nije ni nastao, te ne proizvodi pravni učinak.

U ovom revizijskom stupnju postupka nije sporno da je ugovor o zajmu sklopljen između Z. H. kao zajmodavca, a ujedno i direktora tuženika kao zajmoprimca, bio protivan prisilnoj odredbi iz čl. 41. st. 3. ZTD i kao takav ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, što znači da takav ugovor niti je nastao, niti proizveo pravni učinak u smislu stvaranja ugovorne obveze stranaka iz tog ugovora, konkretno za tuženika u smislu stvaranja obveze na povrat zajma u ugovorenom roku Z. H.

Posljedica ništetnosti ugovora, a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je ta da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je tuženik bio u obvezi vratiti Z. H. iznos koji mu je ovaj uplatio na njegov račun, ali ne na ime povrata zajma, već zbog toga što je na taj način na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

Ugovorom o ustupanju potraživanja od 7. prosinca 2009. Z. H. je ustupio tužitelju svoje potraživanje koje je u vrijeme sklapanja tog ugovora imao prema tuženiku, doduše ne s osnova ugovora o zajmu, a kako je to u ugovoru o ustupanju potraživanja navedeno, već potraživanje na temelju stjecanja bez osnova, a koje potraživanje Z. H. prema tuženiku je bilo utemeljeno na odredbi čl. 323. u vezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a, i kao takvo moglo biti predmetom ugovora o ustupanju iz čl. 80. ZOO-a, a kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi. Pritom, pomalo nezgrapno obrazloženje iz te presude glede razloga o predmetu ustupanja tražbine iz ugovora o ustupanju potraživanja, a na temelju kojeg tužitelj potražuje od tuženika utuženi iznos, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude.

Slijedom navedenog, a kako je revizija neosnovana istu je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 16. svibnja 2017.