- 1 -              Revd 1869/2021-2

Broj: Revd 1869/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjana Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice  i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I., OIB: ..., vlasnika obrta Stolarska radnja J. I.-B., S., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika K. K., OIB: ..., iz O., kojeg zastupaju punomoćnici I. L. i H. L. H., odvjetnici u V., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018-3 od 25. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/17-23 od 4. rujna 2018., u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018-3 od 25. studenoga 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/17-23 od 4. rujna 2018.

2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, to iz razloga, jer pobijana presuda nije utemeljena na shvaćanju da dužnik (ovdje tužitelj) nije legitimiran tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora o cesiji (zahtjev je u bitnom odbijen jer nisu ispunjene za utvrđenje ništetnosti tog pravnog posla). Stoga je u stvari riječ o pitanju kojim tužitelj propituje pravilnost primjene materijalnog prava i kao takvo ne opravdava intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. U odnosu na drugo pitanje izostali su određeni razlozi važnosti budući je uvidom u odluke ovog suda na koje se poziva predlagatelj poslovni broj Revt 41/05-2 od 7. rujna 2005. i Revt 54/08-2 od 17. lipnja 2009. utvrđeno da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. O odgovoru na treće pitanje ne ovisi odluka u sporu jer u pobijanoj presudi nije izraženo shvaćanje glede postojanja, odnosno nepostojanja pravnog interese tužitelja za vođenje ove parnice. U odnosu na četvrto pitanje, treba reći, da odgovor na isto ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 12. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.