Broj: Rev 1655/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku u P., protiv tuženih I. B. i D. B., oboje iz R., i oboje zastupanih po punomoćniku M. I., odvjetniku u P., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1861/10-2 od 20. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-29/08-26 od 19. studenoga 2009., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1861/10-2 od 20. veljače 2012. te presuda i rješenje Općinskog suda u Labinu broj P-29/08-26 od 19. studenoga 2009., i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da su bez pravnog učinka ugovori o darovanju nekretnina sklopljeni između dužnika – prvotuženika i treće osobe – drugotuženika, ovjereni dana 14. veljače 2006. kojim je dužnik darovao trećoj osobi – drugotuženici nekretnine k.č.br. 1270/7, k.č.br. 1270/8, upisane u z.k.ul. 1904 k.o. T., k.č.br. 1270/3, k.č.br. 1270/5 i k.č.br. 1270/6 upisane u z.k.ul. 1905 k.o. T. i k.č.br. 665/4, etaže 18288/90000 upisane u z.k.ul. 520 k.o. R., u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema dužniku u iznosu od 250.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15% sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 15. prosinca 204. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, i iznosa od 30.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15% sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate od 28. travnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do isplate. U toč. II. izreke prvostupanjske presude određeno je da je drugotužena dužna dopustiti da tužitelj svoja potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 250.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 15% sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 15. prosinca 2004. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, i iznosa od 30.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15% sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 28. travnja 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena namiri prodajom 1/2 udjela u vlasništvu nekretnina k.č.br. 1270/7 i k.č.br. 1270/8, upisane u z.k.ul. 1904 k.o. T., u cijelosti nekretnina k.č.br. 1270/3, k.č.br. 1270/5 i k.č.br. 1270/6 upisanih u z.k.ul. 1905 k.o. T. i 1/2 udjela u nekretnini k.č.br. 665/4, etaže 18288/90000, upisanoj u z.k.ul. 520 k.o. R. U toč. III. izreke naloženo je tuženima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 21.525,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te da preinači pobijanu presudu kao i prvostupanjsku presudu i rješenje na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odnosno tužitelj kao vjerovnik dospjele tražbine koju ima prema prvotuženiku kao dužniku pobija pravne radnje tog dužnika, darovne ugovore kojima je prvotuženik darovao svojoj majci drugotuženici nekretnine upisane u k.o. T. i k.o. R.

Nižestupanjski sudovi su u postupku zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer su ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisanih odredbama čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO). Pritom prvostupanjski i drugostupanjski sud smatraju da tužitelj podneskom od 21. rujna 2009. nije preinačio tužbeni zahtjev već ga je samo uskladio sa zakonskim odredbama, odnosno terminološki uskladio.

Tuženi u reviziji između ostalog ističu i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te ukazuju da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP. Tuženi u reviziji ističu kako je prvotno u tužbi i tijekom postupka tužitelj postavio tužbeni zahtjev u kojem je tražio utvrđenje ništetnim spornih ugovora o darovanju, a podneskom od 21. rujna 2009. izvršio je preinaku tužbenog zahtjeva na način da više nije tražio utvrđenje ništetnim spornih ugovora već je postavio tužbeni zahtjev da sporni ugovori gube učinak u odnosu na tužene u određenom dijelu potrebnom za namirenje potraživanja tužitelja.

U pravu je revident kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe ZPP-a u vezi primjene odredbe čl. 191. st. 1. ZPP o preinaci tužbe, odnosno kada su zaključili da tužitelj u ovoj pravnoj stvari podneskom od 21. rujna 2009., a zaprimljenog 24. rujna 2009. od strane prvostupanjskog suda nije izvršio preinaku tužbenog zahtjeva. Naime, ovaj sud prihvaća da se radi o preinaci tužbe u slučaju kada se zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora mijenja u zahtjev da su ugovori bez učinka u odnosu na tužene samo u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja. Pravilno ukazuje revident u reviziji da se ništetnost odnosi prema svima, a ne samo prema strankama ugovora i da se takav zahtjev razlikuje od zahtjeva za pobijanje ugovora samo u dijelu i samo u odnosu na stranke tog ugovora što je u svojoj biti i naravi zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Osim toga, vidljivo je da je prvostupanjski sud prvotno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, da bi prilikom donošenja prvostupanjske presude donio rješenje kojim stavlja izvan snage svoje rješenje o dopuštanju preinake od 5. studenoga 2009.

Na taj način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP jer je pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe i promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio je i drugostupanjski sud kada nije sankcionirao tu povredu i kada je sam naveo da je suglasan kako se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe i promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva već samo o usklađenju sa zakonskim odredbama. Osim toga, pravilno revident u reviziji ukazuje da drugostupanjski sud nije niti dao valjane i dostatne razloge u vezi svog stajališta da se ne radi o preinaci tužbe.

Obzirom da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 191. st. 1. ZPP je počinjena pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, valjalo je obje nižestupanjske presude kao i prvostupanjsko rješenje ukinuti temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. svibnja 2017.