Poslovni broj 21 Gž-3475/2019-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-3475/2019-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz N. V., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika U. osiguranje d.d., Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019. pod točkom I. izreke.

 

              II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019. pod točkom II. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 88.300,00 kn sa zateznim kamatama.

 

              III. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 39.000,00 kn sa zateznim kamatama te se sudi:

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 39.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja u iznosu od 26.870,00 kn sa zateznim kamatama te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Ukida se navedena presuda pod točkom III. izreke u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi štetu isplatom iznosa od 51.400,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (toč. I. izreke). Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 154.200,00 kn zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III. izreke).

 

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom II. i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud presudu u pobijanom dijelu preinači tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i dosudi parnične troškove tuženiku, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika u odnosu na glavnu stvar je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 205.600,00 kn sa zateznim kamatama (155.600,00 kn s osnova neimovinske štete i 50.000,00 kn s osnova imovinske štete), a koja šteta je, prema činjeničnim tvrdnjama tužbe, tužitelju nastala kao posljedica prometne nezgode od 10. srpnja 2010.

 

6. Nije sporno da se 10. srpnja 2010. na cesti P.-V. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motora i osiguranik tuženika C. R. kao vozač drugog vozila i da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nezgode.

 

7. Prvostupanjski sud je, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete pripada ukupan iznos od 83.254,72 kn (78.000,00 kn s osnova neimovinske štete i 5.254,72 kn s osnova imovinske štete), a nakon što je odbio iznose koje je tuženik tužitelju tijekom postupka platio kao akontaciju štete u iznosu od 31.854,72 kn (14.400,00 kn i 16.400,00 kn s osnova neimovinske štete te 1.054,72 kn s osnova imovinske štete), tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 51.400,00 kn dok je sa razlikom od 154.200,00 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

8. Prilikom donošenja odluke o povredi prava osobnosti tužitelja, u konkretnom slučaju sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec. sudske medicine dr. V. S. i vještaku spec. psihijatru dr. V. J. koji su nalaze i mišljenja utemeljili na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja, a u svojem pismenim i usmenim očitovanjima argumentirano otklonili sve prigovore tuženika te pritom utvrdili relevantne okolnosti u skladu s pravilima znanosti i vještine, potpuno i bez proturječnosti.

 

9. Na žalbene navode tuženika kojima osporava rezultate provedenog vještačenja navodeći, između ostalog, da je vještak naknadno pregledao tužitelja, da tužitelj nije bio hospitaliziran zbog PTSP-a, da nije bilo provedeno psihologijsko testiranje te da vještaci nisu razlučili posljedice prometne nezgode, valja reći da okolnosti na koje se tuženik poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu provedenog vještačenja, nisu od značaja za odlučivanje budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka (list 162 i 169 spisa), kao i njihova pismena (list 192,198,231 i 234spisa) i usmena dopunska očitovanja (list 243 i 244 spisa) otklonio sve prigovore tuženika, te pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP. Pri tome je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

10. Budući su vještaci jasno i određeno odgovorili na sve primjedbe tuženika i svoj nalaz dali u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, nije bio razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje pa nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. ZPP na koju ukazuje tuženik.

 

11. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i razlozima zbog kojih nije odredio novo medicinsko vještačenje, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju i tužitelj i tuženik u žalbi.

 

12. Budući je prvostupanjski sud dostavom rješenja o određivanju vještačenja (list 80 spisa) omogućio strankama da se izjasni o predloženom vještaku (čl. 251. st. 2. ZPP), a tuženik je tek nakon provedenog vještačenja te pismenog i usmenog očitovanja vještaka prigovorio da vještak medicine rada ne može vršiti klinički pregled tužitelja (list 264 spisa), žalbeni navodi tuženika kojima prigovara specijalizaciji vještaka sudske medicine dr. V. S. nisu od značaja za odlučivanje.

 

13. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. sudske medicine dr. V. S. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio natuk prsnog koša i slabinskog dijela trupa, krvni podlijev i oguljotinu donjeg dijela leđa, kompresivni stabilni prijelom devetog i desetog kralješka, prijelom lijeve palčane kosti s pomakom s isčašenjem glave lijeve laktene kosti G. prijelom, djelomično isčašenje između laktene i palčane kosti, prijelom vrška koštanog nastavka stiloid lijeve laktene kosti, defekt kože lijeve podlaktice oguljotine na laktovima i koljenima, torakalni post traumatski sindrom kifozu grudne kralježnice, lumbosakralni i torakolumbalni sindrom, lakše oštećenje koljena živca leđne moždine donjeg dijela leđa, kontrakturu lijeve podlaktice sa smanjenim pokretima. Uslijed tako opisanih tegoba tužitelj je pretrpio jake fizičke bolove u trenutku samog ozljeđivanja i u prvim danima liječenja uključujući prvi i drugi kirurški zahvat u sveukupnom trajanju od pet dana, potom je trpio bolove srednjeg intenziteta trajnog karaktera u trajanju od četiri tjedna, a nakon toga je trpio bolove slabog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostale su trajne posljedice koje se očituju u djelomično umanjenoj pokretljivosti lijeve podlaktice, ukočenosti lijevog ručnog zgloba, smanjenoj mišićnoj snazi lijeve šake, poremećaj osjeta u palcu lijeve ruke, povremene bolove vezane uz napor i obavljanje uobičajenih aktivnosti pri korištenju lijeve ruke te je tužitelj izgubio mogućnost velikih fizičkih opterećenja lijeve ruke. U budućnosti će radi stanja lijevog ručnog zgloba biti prisiljen vršiti medicinske vježbe, međutim, stanje se može samo pogoršati poglavito u vidu pogoršanja pritiska na živce ruke koje prolaze u neposrednoj blizini ručnog zgloba a čiji znaci pritiska su već prisutni. Njegovo zdravstveno stanje u svezi tegoba nakon ozlijede lijevog ručnog zgloba više se ne može poboljšati.

 

14. Nakon liječenja kod tužitelja su zaostale posljedice i u pojačanoj iskrivljenosti grudne kralježnice gdje određeni koštani dijelovi pritišću na živce leđne moždine što uzrokuje kronične bolne sindrome grudno slabinske kralježnice, umanjenu pokretljivost kralježnice nakon prijeloma dva grudna kralješka u srednjem trupu, povremene bolove vezane za napor i kretanje. Tužitelj će u budućnosti radi održanja postojećeg funkcionalnog stanja biti prisiljen provoditi programe rehabilitacije a protekom godina stanje se neće poboljšati. Danas tužitelj zbog kralježnice više ne može duže stajati, hodati, dizati terete, pregibati se i raditi pod opterećenjem. Uslijed umanjene pokretljivosti lijeve ruke u području podlaktice te uslijed umanjene pokretljivosti kralježnice nakon prijeloma dva kralješka kod tužitelja je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti i trajnog organskog oštećenja u omjeru od 25% u odnosu na ranije zdravo stanje.

 

15. Nadalje, provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec psihijatru dr. V. J. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u momentu prometne nezgode doživio naročito intenzivan smrtni strah u trajanju od nekoliko minuta, taj primarni strah smijenio je tijekom narednih pet dana sekundarni strah jakog intenziteta zbog nadolazećih operativnih zahvata koji se ogledao u zabrinutosti za ishod tretmana, napetošću, uznemirenošću, prisjećanjem na traumu, smetnjama sna, što je sve dovelo do razvijanja straha srednjeg intenziteta koji je kod tužitelja trajao šest mjeseci nakon traume te je utvrdio da je uslijed prometne nezgode kod tužitelja došlo i do razvoja simptomatologije PTSP-a koji je uslijedio kao izravna posljedica straha pretrpljenog pri predmetnoj prometnoj nezgodi, a simptomi istog egzistentni su u psihičkom profilu tužitelja koji se ogledaju u sniženom pragu frustracijske tolerancije, oslabljena kontrola afektivnih pulzija, emocionalna nestabilnost, sniženo raspoloženje praćeno nemirom i povećanim stupnjem iritabilnosti, osjećaj nedostatnosti, demotiviranosti, anhedonije, izbjegavajuće ponašanje, redukcija vitalnih dinamizama i interesa za uobičajene aktivnosti uz smetnje sna i usnivanja sa povremenim košmarnim snovima koji asociraju na pretrpljenu traumu te je sve to dovelo do trajnog umanjenja životne aktivnosti sa psihičke strane za 15% u odnosu na ranije zdravo stanje.

 

16. Objedinjavanjem i usmenim usuglašavanjem oba vještačka nalaza prvostupanjski sud je utvrdio da je kod tužitelja zbog posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti za 40% u odnosu na ranije zdravo stanje.

 

17. Pozivom na odredbu čl. 1100. ZOO prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti koje se ogledaju u pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenom strahu i trajnom umanjenju životne i radne aktivnosti s osnova neimovinske štete pripada iznos od 78.000,00 kn, od kojeg iznosa je odbio isplaćeni iznos od 30.800,00 kn, tako da je s te osnove suđeno 47.200,00 kn.

 

18. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

19. Imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, te imajući u vidu da smanjenje životnih sposobnosti kroz, po vještacima opisanima stalnim fizičkih i psihičkim tegobama tužitelja, onemogućavaju tužitelja da postigne primjerenu kvalitetu života, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 117.000,00 kn bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, a kako je tužitelju s te osnove isplaćeno 30.8000,00 kn, zahtjev tužitelja je osnovan u iznosu od 86.200,00 kn.

 

20. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".

 

21. Stoga su, po ocjeni ovoga suda, osnovani žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe kada je odbio zahtjev tužitelja preko 47.200,00 kn do 86.200,00 kn, odnosno za daljnjih 39.000,00 kn.

 

22. U preostalom dijelu navodi žalbe tužitelja kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je pravična novčana naknada za neimovinsku štetu utvrđena u preniskom iznosu ukazuju se neosnovanima (od 86.200,00 kn do 155.600,00 kn), odnosno za iznos od 69.400,00 kn.

 

23. Nadalje je, po žalbi tužitelja, sporna (ne) osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu imovinske štete u odbijajućem dijelu.

 

24. Tužitelj sveukupno po osnovi imovinske štete (izgubljena zarada, tuđa pomoć i njega, trošak putovanja radi liječenja i troškovi pribavljanja dokaza, troškovi skladištenja i prijevoza motora, pojačana prehrana) potražuje iznos od 50.000,00 kn s tim da po osnovu tuđe pomoći i njege tužitelj potražuje iznos od 16.000,00 kn, dosuđen je iznos od 4.200,00 kn, a odbijen iznos od 11.800,00 kn, po osnovi troškova putovanja radi liječenja i troškova pribavljanja dokaznog materijala za izgubljenu zaradu potražuje iznos od 4.157,00 kn, tijekom postupka tuženik je na ime troškova putovanja radi liječenja tužitelju priznao i isplatio iznos od 1.054,72 kn koji iznos je i prvostupanjski sud utvrdio kao osnovan, a odbio iznos od 3.757,00 kn s te osnove. Nadalje, s osnova imovinske štete u vidu izgubljene zarade tužitelj potražuje iznos od 20.000,00 kn, s osnova naknadu štete u vidu troškova skladištenja i prijevoza oštećenog motora iznos od 6.870,00 kn i s osnova imovinske štete na ime pojačane prehrane u iznosu od 2.973,00 kn, a s kojih osnova je zahtjev za isplatu imovinske štete odbijen.

 

25. Stoga, od zatraženog iznosa s osnova imovinske štete prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege utvrdio osnovanim iznos od 4.200,00 kn te po osnovi troškova putovanja radi liječenja iznos od 1.054,72 kn odnosno sveukupno 5.254,72 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 44.745,28 kn utvrdio kao neosnovan, s obrazloženjem da tužitelj štetu u preostalom dijelu nije dokazao, a kako je nesporno isplaćen iznos od 1.054,72 kn, tužitelju je s osnova imovinske štete dosuđen iznos od 4.200,00 kn.

 

26. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu za tuđu pomoć i njegu, zahtjev za naknadu za troškove pojačane prehrane i zahtjev za troškove putovanja i prijevoda jer je prvostupanjski sud za svoju odluku u tom dijelu dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

 

27. Vezano za žalbene navode da je predloženo financijsko vještačenje na okolnost troškova putovanja valja reći da je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je imao troškove putovanja preko priznatih i isplaćenih od tuženika (1.054,72 kn), pa osnovano nije provodio financijsko vještačenja na okolnost visine.

 

28. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je onemogućen u dokazivanju za trošak prijevoza i skladištenja motora, jer je prvostupanjski sud odbio saslušati predloženog svjedoka, te je time počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju povredu tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

 

29. Naime, dokazujući svoj zahtjev za naknadu troškova prijevoza i skladištenja oštećenog motora, tužitelj je kao dokaz dostavio sudu pisanu potvrdu od strane Franka Radojkovića koji je izvršio prijevoz i skladištio motor te predložio saslušanje istoga u tužbi i nije odustao od tog prijedloga, pa je pogrešan, za sada, zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj istu štetu nije dokazao s obzirom da ga je upravo prvostupanjski sud u tome onemogućio.

 

30. Osnovani su i žalbeni razlozi tužitelja da je prvostupanjski sud, odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog problema u nemogućnosti poslovanja tvrtke u vlasništvu tužitelja za vrijeme njegove nesposobnosti za rad, propustio ocijeniti provedene dokaze na okolnost da li je tužitelju kao fizičkoj osobi, osim isplaćene razlike između plaće i bolovanju, nastala daljnja šteta na koju tužitelj ukazuje u tijeku postupka i žalbi, imajući u vidu prihode koje bi ostvario kao fizička osoba, pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti na ponovno suđenje.

 

31. Nadalje, predmetna šteta nastala je kao posljedica prometne nezgode pa se u konkretnoj pravnoj situaciji primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – ZOOP). Odredbom članka 12. stavkom 1. ZOOP (sadržaja koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja) propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od trideset dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od četrnaest dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema stavku 4. navedenoga članka 12. ZOOP, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezano za dosuđeni tijek zateznih kamata.

 

32. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi pod točkom I. i pod točkom II. izreke za iznos od 88.300,00 kn sa zateznim kamatama, a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP djelomično preinačiti i tužitelju, pored dosuđenih 51.400,00 kn, dosuditi i daljnji iznos od 39.000,00 kn sa zateznim kamatama, te djelomično, po žalbi tužitelja na temelju odredbe čl. 369. i 370. ZPP ukinuti za iznos od 26.879,00 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

 

33. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka, utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o pravilima o teretu dokazivanja te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

34. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari, prvostupanjski sud ponovno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

35. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

U Zagrebu 12. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat