Poslovni broj 58 Gž-3056/2019-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 58 Gž-3056/2019-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., …, OIB: …, protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., …, OIB: .. koje zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u O. društvu G. i partneri d.o.o., Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-59/2012 od 19. lipnja 2019., dana 12. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-59/2012 od 19. lipnja 2019. te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-59/2012 od 19. lipnja 2019., suđeno je:

„I. Odbija se  tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju  isplati  iznos od 16.765,19 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose do isplate.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00  kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br.: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Tužitelj potražuje od tuženika iznos od 16.765,19 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove regresnog potraživanja. Tužitelj tvrdi da je navedenim iznosom podmirio troškovima liječenja svog osiguranika Marka Marojice, ozlijeđenog 13. travanja 2009. u prometnoj nesreći, koju je skrivio osiguranik tuženika Božo Papac, upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika.

 

5. Člankom 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/2005 i 36/2009, dalje: ZOOP) određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. cit. čl. određeno je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

 

6. Člankom 53. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br.: 150/2008 i 94/2009, dalje: ZOZO) određeno je da je prihod obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini od 10 % odnosno 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz članka 113. toga Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila.

 

7. Člankom 134. st. 2. ZOZO određeno je da prihode iz članka 53. stavka 2. toga Zakona društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu toga Zakona, odnosno od 1. siječnja 2009.

 

8. Sud prvog stupnja je primijenio odredbe čl. 53., čl. 113., čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br.150/08) koji zakon je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj platio troškove liječenja svoga osiguranika te odbio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je tužitelj platio utuženo potraživanje uplatama funkcionalne premije tijekom 2009. i 2010. godine.

 

9. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno.

 

10. Za ocjenu osnovanosti regresnog zahtjeva tužitelja i primjenu odredbe čl. 53. ZOZO odlučno je vrijeme kada je ugovor o osiguranju sklopljen, a ne vrijeme kada je nastala šteta tužitelju, odnosno kada je tužitelj isplatio trošak svom osiguraniku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Revt 95/18-2 od 23. lipnja 2020.).

 

11. Tuženik nije bio u obvezi niti obračunati, niti izdvajati određena sredstva na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti jer nije sporno da je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen 2008., prije stupanja na snagu ZOZO (1. siječnja 2009.). Stoga eventualno plaćeni iznos funkcionalne premije osiguranja, koju je platio tuženik, nije mogao obuhvatiti ugovor o osiguranju na koji se ZOZO nije primjenjivao.

 

12. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije proveo predložene dokaze, nije utvrdio odgovornost za štetu osiguranika tuženika, niti visinu potraživanja tužitelja, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč 2. ZPP.

 

13. Radi navedenog, valjalo je pobijanu presudu ukinuti primjenom odredbe čl. 370. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će provesti predložene dokaze, utvrditi odlučne činjenice i navesti razloge o odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovom odlukom te će donijeti novu odluku.

 

U Zagrebu 12. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Tomislav Aralica