- 1 -              III Kr 1/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 1/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. E. V., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 24. prosinca 2019. br. K 252/2019-53 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 28. veljače 2020. br. Kž-49/2020, u sjednici održanoj 12. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. E. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 24. prosinca 2019. br. K 252/2019-53 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 28. veljače 2020. br. Kž-49/2020 osuđen je E. V. zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11. i napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. kolovoza 2019., pa nadalje.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju T. B., odvjetniku iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se prekine izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

3.1. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08. smatrajući da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. ZKP/08. čime mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavkom 3.d Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija).

 

5.1. Obrazlažući navedenu povredu podnositelj zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 421. ZKP/08. odbivši prijedlog obrane za neposrednim ispitivanjem svjedoka M. M. čiji iskaz, dan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli-Pola je pročitan na temelju čl. 431. ZKP/08., iako se radi o nekonfrontiranom iskazu. Smatra da se radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP/08. na kojem se ne može temeljiti sudska presuda, pa da je time osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom.

 

6. Razmatranjem konkretnog kaznenog predmeta utvrđeno je da je na raspravi dana 23. prosinca 2019. na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08. odbijen dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka neposredno ispita M. M., policijski službenik, kao nevažni prijedlog te kao prijedlog kojim se odugovlači postupak (list 290 spisa).

 

6.1. Nakon toga je suglasnošću stranaka pročitan iskaz iz istrage svjedoka M. M. na koji nije bilo primjedbi, niti je nakon toga ponovo predloženo neposredno ispitivanje navedenog svjedoka (list 292 spisa).

 

6.2. S obzirom na takav slijed događaja, nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. u vezi čl. 421. i čl. 431. ZKP/08. kojom bi se utjecalo ili moglo utjecati na presudu, niti se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti zbog relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

7. U konkretnom slučaju, čitanjem nekonfrontiranog iskaza svjedoka M. M., iz istrage, uz suglasnost stranaka, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. u vezi čl. 10. ZKP/08., jer se ne radi o nezakonitom dokazu koji bi bio pribavljen na nezakonit način, kako se to ističe u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a niti je povrijeđena odredba čl. 29. st. 4. Ustava RH.

 

7.1. Naime, svjedok M. M. je ispitan u tijeku istrage u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, dana 23. kolovoza 2019. godine (list 73 spisa) bez nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja, ali sukladno odredbama ZKP/08. koje se odnose na ispitivanje svjedoka.

 

7.2. Ispitivanjem svjedoka bez nazočnosti okrivljenika i njegova branitelja u istrazi, nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo, jer niti jednom odredbom ZKP/08. nije propisana obveza državnog odvjetnika da obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu za ispitivanje svjedoka, tijekom državnoodvjetničke istrage.

 

7.3. Konfrontacijsko pravo nije povrijeđeno niti na raspravi na kojoj je odbijen prijedlog za saslušanje navedenog svjedoka iz ranije navedenih razloga, nakon čega je iskaz svjedoka M. iz istrage pročitan suglasnošću stranaka, bez da je na njega bilo primjedbi. Kako to proizlazi iz pravomoćne presude ista se ne temelji isključivo niti u pretežitoj mjeri na iskazu navedenog svjedoka kojeg obrana nije imala mogućnost ispitati, a što je u skladu s čl. 431. st. 2. ZKP/08., pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. u vezi čl. 431. ZKP/08. na koju se neosnovano osuđenik poziva u zahtjevu, a koja nije osnov iz čl. 517. st. 1. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako je to već ranije rečeno. Naime, pravomoćna presuda temelji se prvenstveno na iskazu svjedoka V. V., video snimci nadzornih kamera i na medicinskoj dokumentaciji za oštećenika i ista presuda bi bila donesena i bez pročitanog iskaza svjedoka M..

 

8. S obzirom na navedeno, osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno nije povrijeđen čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava RH u kojoj odredbi je sadržana konfrontacijska klauzula, kao niti čl. 6. st. 3.d) Konvencije na što se neosnovano upire u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

9. Slijedom navedenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je odbijen kao neosnovan i na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

10. Iz navedenih razloga nisu se stekli uvjeti niti za prekid izvršenja pravomoćne presude iz čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 12. svibnja 2021.