1             

Poslovni broj: 3 P-383/2020-16

 

                                                                                      

       REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

           Industrijska cesta 15

 

 

 

Poslovni broj: 3 P-383/2020-16

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E  

 

I

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari 1. tužiteljice J.  H. iz Z.,  OIB:……………. i 2. tužiteljice Z. V. iz Z., OIB:……….. koje zastupa punomoćnica S. R.-P., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika E.I.d.o.o., K. S, OIB:………….. zastupanog po punomoćnici A. U. odvjetnici u S. i 2. tuženika A.d.o.o. u stečaju, S. OIB:……., zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. H. iz S. radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2021. u prisutnosti punomoćnice tužiteljica, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 11. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   je

 

              Vrijednost predmeta ovog spora utvrđuje se u iznosu od 1.800.000,00 kn.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                  Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu provodi pod posl. br. Ovrj-1417/13-66, a temeljem rješenja o ovrsi j. b. J. M. iz S. pod posl. br.: Ovrv-76/13 od 29.03.2013. godine, na sljedećim nekretninama:

 

-10/10000 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kat.čest…….., zk.ul. …….poduložak …… k.o. G. Z, u naravi stambeno poslovna zgrada u Zagrebu, Ulica grada Vukovara br. 20, Florijana Andrašeca br. 22 i Gorjanska br. 29, površine 1004 m2 i dvorište površine 229 m2, na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 29. etaža, parkirno mjesto PM29 smješteno u podrumu-1 građevine, Gorjanska ulica br. 29, površine 11,73 m2, u planu posebnih dijelova označeno plavom bojom, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

 

-10/10000 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kat.čest. …….zk.ul. ……..poduložak …… k.o. G. Z., u naravi stambeno poslovna zgrada u Zagrebu, Ulica grada Vukovara br. 20, Florijana Andrašeca br. 22 i Gorjanska br. 29, površine 1004 m2 i dvorište površine 229 m2, na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 30. etaža, parkirno mjesto PM30 smješteno u podrumu-1 građevine, Gorjanska ulica br. 29, površine 12,23 m2, u planu posebnih dijelova označeno plavom bojom, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

-147/10000 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao kat.čest. …….zk.ul. ………poduložak …… k.o. G. Z. u naravi stambeno poslovna zgrada u Zagrebu, Ulica grada Vukovara br. 20, Florijana Andrašeca br. 22 i Gorjanska br. 29, površine 1004 m2 i dvorište površine 229 m2, na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 81. etaža, stan oznake S1 smješten na 1. katu građevine – dilatacija „A“ Gorjanska ulica br. 29, korisne površine 95,18 m2, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, dnevne sobe i blagovaonice, hodnika, tri sobe, kupaonice i WC-a, u planu posebnih dijelova označeno crvenom bojom, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

 

2.               Nalaže se 1. tuženiku E. I. d.o.o., K. S., OIB:……………… nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 60.600,00 kn, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 12. svibnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

 

3.             Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadom parničnog troška u odnosu na 2. tuženika.

 

4.            Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljice u tužbi navode kako su rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu (dalje: OGSZG) pod poslovni br. Ovrj-1417/13-66 od 19.03.2015. upućene na pokretanje ove parnice protiv tuženika, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na nekretninama pobliže navedenim u točki I. izreke ove presude (dalje: predmetne nekretnine), koja se vodi kod OGSZG-a pod navedenim poslovnim brojem po prijedlogu ovdje 1. tuženika kao ovrhovoditelja, protiv ovdje 2. tuženika kao ovršenika na temelju rješenja o ovrsi j. b.  J. M.  iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-76/13 od 29.03.2013., jer tvrde kako u pogledu predmeta ovrhe imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu, odnosno jer su one vlasnice navedenih nekretnina, a ne 2. tuženik. Tako navode da su 29.12.2005. u vezi predmetnih nekretnina s 2. tuženikom zaključile kupoprodajni ugovor br. 01/05.-ZG, a potom 11.01.2006. te 30.08.2007. i dodatak te aneks kupoprodajnog ugovora, kojim im je 2. tuženik prodao te nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 292.460,80 EUR, koja je prodavatelju isplaćena u cijelosti, nakon čega im je 2. tuženik 24.09.2008. izdao tabularnu izjavu kojom ih je ovlastio da svoje pravo vlasništva na kupljenim nekretninama uknjiže u zemljišnim knjigama. Dalje navode kako se 2. tuženik kupoprodajnim ugovorom obvezao, kao investitor i glavni izvoditelj radova na izgradnji poslovne stambene zgrade u kojoj se nalaze predmetne nekretnine, izvršiti i provesti u zemljišnim knjigama uknjižbu novoizgrađene stambeno-poslovne zgrade i izvršiti etažiranje građevine te podnijeti prijedlog za uknjižbu zasebnih etažnih cjelina sukladno Planu posebnih dijelova (Projekt etažiranja TD 01/07), što je 2. tuženik i učinio po završetku radova na izgradnji tijekom 2007., no zemljišnoknjižni sud odbio je provesti predložene upise zbog neriješenih vlasničkopravnih odnosa na nekretnini na kojoj je izgrađena poslovno stambena zgrada. Tako je zemljišnoknjižni sud rješenjem od 01.09.2010. pod brojem Z-54271/08 odbio i prijedlog tužiteljica od 23.09.2008. za uknjižbu prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, iz razloga što u trenutku kada su OGSZG-u podnijele prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, predmetna stambena zgrada sa pripadajućim etažnim jedinicama nije bila upisana na nekretnini oznake kč.br. …………. zk.ul. ………..k.o. G. Z. već je navedena nekretnina bila upisana kao „Društveno vlasništvo“, a kao vlasnik obiteljskih stambenih zgrada koje su se nalazile istoj, bio je uknjižen M. G. iz Z. Kako nije sporno da je u trenutku donošenja rješenja o ovrsi na predmetnim nekretninama u trenutku zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama kao vlasnik istih bio (i još uvijek je) upisan 2. tuženik, s obzirom da je u trenutku kada je podnesen prijedlog za ovrhu i kada je u zemljišnim knjigama zabilježena ovrha na nekretninama u zbirci isprava bio evidentiran prijedlog tužiteljica za uknjižbu prava vlasništva od 23.09.2008., uz kupoprodajni ugovor u prilogu, 1. tuženiku je moralo biti poznato da tužiteljice polažu svoje pravo na predmetnim nekretninama te da 2. tuženik nije njihov stvarni vlasnik. Pored toga tužiteljice navode kako se nalaze u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od vremena dovršetka zgrade te uredno plaćaju sve komunalne naknade, poreze i troškove u vezi predmetnih nekretnina, stoga predlažu tužbeni zahtjev usvojiti, kao u izreci ove presude.

 

2.               Prvo tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti, prvenstveno se protiveći naznačenoj vrijednosti predmeta spora. U suštini se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige s obzirom da je nesporno kako u trenutku podnošenja njegova ovršnog prijedloga i upisa zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama nije bilo upisano pravo vlasništva tužiteljica u odnosu na predmetne nekretnine, niti je bio podnijet njihov prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva pa mu se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Navodeći kako je za tužiteljice, kao izvanknjižne vlasnice saznao tek nakon ročišta održanog u predmetu Ovrj-1417/13, 1. tuženik je predložio tužbeni zahtjev odbiti i obvezati tužiteljice na naknadu mu parničnog troška.

 

3.               Drugo tuženik se u odgovoru na tužbu nije usprotivio navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te je isti predložio usvojiti.

 

4.               Sud je tijekom postupka pročitao rješenje OGSZG-a br. Ovrj-1417/13 od 19.03.2015. (list 9 spisa), ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi br. Ovrv-76/2013 (list 10-14), izvatke iz zemljišne knjige (list 15-24 i 38-52), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa aneksom i dodatkom te tabularnom izjavom (list 25-37), Prijedlog za uknjižbu etažnog prava vlasništva stambeno-poslovne građevine izgrađene na kč.br. ……… K.O. G. Z. (list 53-55), Obavijest (list 56-57), dopise (list 58-61), prijedlog  za upis prava vlasništva (list 62), rješenje Z-54271/07 od 01.09.2010. (list 63-64), prijedlog za uknjižbu (list 65-67), preslike uplatnica, računa i potvrda o plaćanjima (list 68-75), Ugovore o zakupu i najmu (list 76-81), porezna rješenja i potvrde o uplatama (list 82-92), Građevinsku dozvolu (list 93-109), Uvjerenje za uporabu (list 101-102), Projekt etažiranja (list 103-108), dopise (list 112-119 i 127), žalbu (list 148-150) i kompletni spis OGSZG-a br. Ovr-255/18 (stari Ovr-4408/17),

 

5.               Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan, osim u dijelu zahtjeva za naknadom parničnih troškova u odnosu na 2. tuženika.

 

6.               Vezano uz prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora, za napomenuti je kako su tužiteljice u tužbi vrijednost predmeta spora označile iznosom od 292.460,80 EUR, odnosno 1.800.000,00 kn. Prvo tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući kako ista treba biti utvrđena u iznosu koji je predmet ovršnog postupka tj u iznosu od 770.557,25 kn. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužiteljica ne odnosi na novčanu svotu, sud smatra da je sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je naznačena u tužbi stoga je odlučio kao u izreci rješenja.

 

7.               Među strankama je nesporno kako je pred OGSZG-om u tijeku postupak ovrhe na predmetnim nekretninama, po prijedlogu ovdje 1. tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv ovdje 2. tuženika, kao ovršenika, koji se vodi pod brojem Ovr-225/18 (ranije Ovrj-1417/13) i da su ovdje tužiteljice, kao treće osobe, rješenjem u tome postupku 19.03.2015. upućene na pokretanje parnice protiv navedenih stranaka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenim, budući da tvrde kako su one, a ne ovršenik, suvlasnice predmetnih nekretnina.

 

8.               Iz spisu priložene dokumentacije proizlazi:

-da je 29.12.2005. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnina Br. 01/05.-ZG te aneks 11.01.2006. i dodatak ugovoru od 30.08.2007. kojim je ovdje 2. tuženik tužiteljicama prodao predmetne nekretnine za cijenu od 292.460,80 EUR koja mu je u potpunosti plaćena pa je isti tužiteljicama 24.09.2008. izdao tabularnu izjavu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige;

-da se 2. tuženik ugovorom o kupoprodaji, kao investitor i glavni izvoditelj radova na izgradnji poslovno-stambene zgrade u kojoj se nalaze predmetne nekretnine obvezao izvršiti i provesti u zemljišnim knjigama uknjižbu novoizgrađene zgrade, odnosno izvršiti etažiranje građevine i podnijeti prijedlog  za uknjižbu zasebnih etažnih cjelina sukladno Planu posebnih dijelova;

-da su tužiteljice OGZSZ-u 23.09.2008. podnijele prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji je po sudu odbijen zaključkom br. Z-54271/08 od 01.09.2010. iz razloga što stambena zgrada sa pripadajućim predmetnim nekretninama u trenutku podnošenja prijedloga nije bila upisana na nekretnini oznake kč.br……., zk.ul. ……. K.O. G.  Z.;

-da je 2. tuženik 29.10.2010. podnio zemljišnoknjižnom sudu prijedlog za upis provedbe parcelacijskog elaborata formiranja građevinske parcele, upis građevine i upis etažnih dijelova nekretnine, koji upisi su u zemljišnim knjigama provedeni tijekom 2011.;

-da je u trenutku podnošenja prijedloga 1. tužitelja za ovrhu na predmetnim nekretninama, a radi naplate potraživanja prema 2. tuženiku u iznosu od 770.557,25 kn u zemljišnim knjigama OGSZG-a kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan 2. tuženik, ali i da je u zk.ul. ……………K.O. G. Z., 4542/08, poduložak …….., poduložak …………i poduložak ……………… bio evidentiran prijedlog tužiteljica za uknjižbu prava vlasništva od 23.09.2008. pod brojem Z-54271/08 te rješenje od 01.09.2010. broj Z-54271/08;

-da je Porezna uprava Ministarstva financija tužiteljicama utvrdila obvezu plaćanja poreza i prireza na dohodak od imovine za izdavanje u zakup/najam poslovnog prostora u Zagrebu, Gorjanska 29 za 2008., 2009., 2010., 2011, 2012. i 2013. godinu.

 

9.               U odnosu na navode 1. tuženika koji se tijekom postupka poziva na povjerenje u zemljišne knjige, za istaći je kako je točno je da je odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Nadalje, prema odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZVDSP-a. Prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (N.N. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

10.           Slijedom naprijed iznijetog, tužiteljice su po sklapanju Dodatka ugovoru o kupoprodaji od 30.08.2007. i zaprimanja tabularne isprave mogle zatražiti uknjižbu svog prava (su)vlasništva na predmetnim nekretninama, one su prijedlog za uknjižbu tog prava evidentno i podnijele sudu 23.09.2008. prilažući kupoprodajni ugovor ali je sud isti odbio jer je utvrđeno kako prodavatelj A. d.o.o., S., nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, kao i da u zemljišnoj knjizi ne postoje upisani posebni dijelovi nekretnine koji su predmet kupoprodaje jer nije upisana niti etažirana novoizgrađena građevina u kojoj se oni nalaze. Međutim, kako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 22. veljače 2018. predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, valjalo je utvrditi je li 1. tuženik bio savjestan ili nesavjestan u trenutku predmetnog upisa u zemljišne knjige, odnosno je li znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a to stoga što zaštitu svojeg povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Iako je u konkretnom slučaju u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnim nekretninama kao vlasnik još bio (a i danas je) upisan 2. tuženik A. d.o.o., S. a ne tužiteljice, s obzirom da je u zemljišnoj knjizi 23.09.2008. pod brojem Z-45357/08 na predmetnim nekretninama evidentirano zaprimanje prijedloga tužiteljica za uknjižbu prava vlasništva pa je vilo vidljivo da je zatražen taj upis, i bez obzira što je taj prijedlog odbijen, u okolnostima konkretnog slučaja 1. tuženik je prema ocjeni ovog suda mogao imati dovoljno razloga za posumnjati da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede predmetne nekretnine nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja.

 

              11.              Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako u nedostatku dobre vjere na strani prvo tuženika u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje, tužiteljice, koje imaju valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju pravnog posla prema odredbi čl. 115. ZVDSP-a imaju pravo koje u konkretnom slučaju sprječava ovrhu, stoga je njihov tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

             

12.           Kako je u konkretnom slučaju riječ o pravnom pitanju, smatrajući kako je čitanjem spisu priložene dokumentacije i ovršnog spisa činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke, sud je odbio prijedloge stranaka za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, kao neodlučnih i nepotrebnih.

 

13.           S obzirom da je 2. tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbene navode i tužbeni zahtjev te nije dao povoda ovoj tužbi, sud je u odnosu na njega zahtjev tužiteljica za naknadom troškova postupka odbio kao neosnovan.

 

14.             Odluka o trošku postupka u odnosu na 1. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljica po punomoćniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, suglasno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je tužiteljicama prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora sud priznao trošak sastava tužbe i pristupa punomoćnika na jedno ročište (01.04.2021.) po tbr. 7 i 9/1 tarife u visini od po 1800 bodova, za pristup na dva ročišta (15.12.2015. i 16.05.2016.) po tbr. 9/5 tarife priznato je po 50 bodova te im je za pristup na jedno ročište (14.09.2017.) po tbr. 9/2 tarife priznato 900 bodova, što ukupno iznosi 4600 bodova ili 46.000,00 kn. Navedeni iznos valjalo je uvećati za 10% prema tbr. 36. tarife te za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosima od po 5.000,00 kn, što ukupno čini parnični trošak tužiteljica u iznosu od 60.600,00 kn, koliko im se ovom presudom i dosuđuje, a 1. tuženiku stavlja na teret plaćanja.

 

15.      Kako 1. tuženik u postupku nije uspio, sud je njegov zahtjev za naknadu

parničnih troškova odbio kao neosnovan.

 

U Sesvetama 11. svibnja 2021.

S u d a c

Irena Čabrijan v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:                           

              Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o žalbi odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

             

             

DNA:

1. pun. tužiteljica
2. pun. 1. tuženika
3. stečajnom upravitelju 2. tuženika M. H., S.