Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2578/2012-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2578/2012-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. R., vlasnika obrta za prijevoz tereta „R.“ iz Š., koje zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., protiv I-tuženika J. o. d.d., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., te II-tuženika C. o. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. -982/2009 od 13. lipnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama br. P-43/2004 od 20. studenoga 2008., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I.              Revizija I-tuženika J. o. d.d. Z. odbija se kao neosnovana u dijelu gdje je presudom Županijskog suda u Rijeci br. -982/09 od 13. lipnja 2012. u toč. I. potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama br. P-43/04 od 20. studenoga 2008. u odnosu na tog tuženika.

 

              II.              Prihvaća se revizija II-tuženika C. o. d.d. Z., te se preinačuju presude Županijskog suda u Rijeci br. -982/09 od 13. lipnja 2012., te presuda Općinskog suda u Delnicama br. P-43/04 od 20. studenoga 2008., na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika J. o. d.d. u cijelosti odbija kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na II-tuženika.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Revizija I-tuženika J. o. d.d. Z. protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. -982/09 od 13. lipnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odluka o troškovima postupka Općinskog suda u Delnicama br. P-43/04 od 20. studenoga 2008. odbacuje se kao nedopuštena.

 

              II.              Nalaže se tužitelju K. R. da II-tuženiku C. o. d.d. Z. naknadi troškove postupka u iznosu od 81.062,50 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužitelju na ime materijalne štete na ime protuvrijednosti teretnog kamiona uništenog u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. veljače 2003. iznos od 174.486,00 kn, s kamatom od dana presuđenja do isplate (toč. I. a), zatim na ime materijalne štete s osnova izmakle dobiti iznos od 244.007,37 kn, sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I. b). S dijelom zahtjeva od 49.214,00 kn s pripadajućom kamatom (toč. II. a), te izmakle koristi u iznosu od 188.624,06 kn, sve zajedno s pripadajućom kamatom, tužitelj je odbijen (toč. II. b). Ujedno je naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 25.725,24 kn (toč. III.).

 

Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na troškove dizalice na mjestu nesreće, šlepanje razbijenog kamiona i poluprikolice te najamnine za cisternu u iznosu od 45.432,00 kn (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan nadoknaditi prvotuženiku troškove postupka u iznosu od 7.320,00 kn (toč. II.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. a, I. b i III. izreke. Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. b i toč II. a u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 18. veljače 2003. do presuđenja na iznos materijalne štete s osnove uništenog kamiona. Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je pobijana presuda u dijelu pod toč. II. a, te je suđeno da su tuženici dužni tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 49.214,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja 20. studenoga 2008. do isplate. Isto tako preinačena je i odluka o troškovima postupka u dijelu gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, te su tuženici obvezani tužitelju nadoknaditi daljnje troškove postupka u iznosu od 13.764,75 kn, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. Ujedno su odbijene žalbe stranaka i potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženici su pravovremeno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP).

 

I-tuženik J. o. d.d. reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, a ujedno pobija i odluku o troškovima postupka. Kod toga isti osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode, visinu utvrđene i dosuđene štete na oštećenim vozilima, kao i visinu izgubljene zarade. Također ukazuje da je vozač vozila osiguranog kod II-tuženika nepropisno čistio snijeg stvarajući neprovidnu snježnu izmaglicu, pa smatra da je za nastalu štetu isključivo odgovoran osiguranik II-tuženika. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu, odnosno podredno da se presuda preinači i u odnosu na I-tuženika u cijelosti odbije zahtjev tužitelja.

 

II-tuženik također pobija drugostupanjsku presudu zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava se da bi vozilo osigurano kod II-tuženika uopće sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi, da se radilo o radnom stroju, radi čega II-tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju. Posebno se ističe da II-tuženik kao osiguratelj može odgovarati samo po polici od automobilske odgovornosti, a ne zato što bi radni stroj (stroj za čišćenje snijega) neispravno radio. II-tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se tužitelj u odnosu na II-tuženika u cijelosti odbije s postavljenim zahtjevom, te da se II-tuženiku dosude troškovi postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na revizije nije odgovoreno.

 

5. Revizija I-tuženika nije osnovana, dok je revizija II-tuženika osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao vlasnika teretnog vozila koje je uništeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. veljače 2003., za naknadu materijalne štete nastale uništenjem teretnog vozila, kao i naknadu izmakle koriste koju je tužitelj pretrpio zbog uništenja kamiona, odnosno činjenice da isti nije mogao obavljati ugovorene prijevoze.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da se 18. veljače 2003. na dionici poluautoceste R. – Z., kod čvora V., dogodila prometna nesreća u kojoj je teretno vozilo reg. oznake ... (osigurano kod I-tuženika) nepropisano pretjecalo teretno vozilo reg. oznake ... (osigurano kod II-tuženika), te nije prilagodilo brzinu kretanja uvjetima na cesti, pri čemu je teretno vozilo osigurano kod I-tuženika prešlo u suprotan kolnički trak i naletjelo na teretno vozilo reg. oznake ..., vlasništvo tužitelja, koje je dolazilo iz suprotnog smjera i kojim je upravljao Z. S.,

- da je u prometnoj nezgodi smrtno stradao vozač vozila u vlasništvu tužitelja, te je nastala materijalna šteta na vozilu,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-32/05 vozač vozila osiguranika I-tuženika oglašen krivim radi kaznenog djela iz čl. 272. Kaznenog zakona,

- da je vozilo osigurano kod II-tuženika kritične zgode čistilo snijeg, te je uslijed jakog vjetra, došlo do stvaranja snježne sumaglice,

- da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač teretnog vozila osiguranog kod I-tuženika prilikom pretjecanja vozila – čistača snijega prešao u suprotni kolnički trak, te je došlo do frontalnog sudara

- da vozilo – čistač snijega nije neposredno sudjelovao u samoj prometnoj nezgodi,

- da je razlog prelaska teretnog vozila osiguranika I-tuženika u suprotni kolnički trak najvjerojatnije u dezorijentaciji vozača uslijed nastanka neprovidne snježne izmaglice,

- da iz nalaza vještaka S. H. proizlazi da ako postoji smanjena vidljivost da tada vozač mora prilagoditi brzinu kretanja vozila, čak i uz mogućnost zaustavljanja,

- da je vještačenjem utvrđena visina materijalne štete na teretnom vozilu i prikolici tužitelja u ukupnom iznosu od 223.700,00 kn, od čega na tegljaču visina štete iznosi 129.950,00 kn, a na poluprikolici 93.750,00 kn), time da navedeni iznos uključuje i iznos poreza na dodanu vrijednost,

- da je tužitelj uništenim teretnim vozilom obavljao prijevoz ugljena, a da je nakon nesreće isti obavljao samo utovar ugljena, dok je prijevoz obavljao prijevoznik D. Š. koji ga je i naplaćivao,

- da je tužitelju izgubljena zarada dosuđena za razdoblje do travnja 2004., jer je u travnju 2004. isti kupio novi kamion, čime je isti svoje poslovanje izjednačio s poslovanjem kakvo je bilo prije nezgode.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da u konkretnom slučaju za nastalu štetu tužitelju odgovaraju solidarno oba tuženika. Kod toga odgovornost I-tuženika, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, proizlazi iz činjenice što je vozač vozila osiguranog kod I-tuženika prešao preko središnje linije, u suprotni kolnički trak i na taj način direktno uzrokovao sam sudar, prema načelu krivnje. Odgovornost II-tuženika kao osiguratelja nižestupanjski sudovi nalaze u postupanju vozača teretnog vozila koje je čistilo snijeg, jer je isti stvarao neprovidnu izmaglicu zbog jakog vjetra, padanja snijega.

 

Stoga drugostupanjski sud smatra da su oba tuženika odgovorna za nastalu štetu, pri čemu se njihovi udjeli ne mogu utvrditi, pa stoga isti odgovaraju solidarno na temelju odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO).

 

9.1. Prema shvaćanju revizijskog suda osnovano II-tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a glede odgovornosti II-tuženika za naknadu štete u ovom predmetu.

 

Naime, nije sporno da vozilo koje je čistilo snijeg nije sudjelovalo neposredno u prometnoj nezgodi. Prema shvaćanju revizijskog suda postupanje vozača vozila koje je čistilo snijeg nije u uzročnoj vezi s nastalom prometnom nezgodom. Suprotno tome do same prometne nezgode došlo je isključivom krivnjom vozača osiguranika I-tuženika, koji je upravljao teretnim vozilom protivno odredbi čl. 41. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 59/96 – pročišćeni tekst) kojom je bilo propisano da vozač ne smije pretjecati i obilaziti druga vozila na cesti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu. Obzirom na uvjete na cesti – snijeg, jaki vjetar, stvaranje snježne izmaglice koja je onemogućavala vidljivost, vozač teretnog vozila osiguranika I-tuženika je morao prilagoditi brzinu kretanja svog vozila uvjetima na cesti, smanjiti brzinu kretanja i ne pretjecati vozilo koje je čistilo snijeg, ako nije imao preglednost za poduzimanje takve radnje, a ne vršiti radnju pretjecanja i prelaska preko središnje linije u suprotni kolnički trak.

 

S druge strane vozač vozila II-tuženika obavljao je svoj redoviti posao čišćenja prometnice od snijega, pa u vremenskim uvjetima kada pada snijeg, kada puše jaki vjetar, stvaranje snježne izmaglice isti ni na koji način nije mogao izbjeći. U takvim vremenskim uvjetima upravo je vozač vozila osiguranog kod I-tuženik bio dužan voditi računa o uvjetima na cesti, ne poduzimati radnju pretjecanja vozila koje je čistilo snijeg s ceste, a po potrebi i zaustaviti se ako se nije moglo sigurno kretati. Suprotno tome vozač vozila osiguranog kod I-tuženika je prešao u suprotni kolnički trak i time izazvao direktni sudar u kojem je došlo do smrtne posljedice, te nastanka materijalne štete na vozilu koja se i potražuje u ovom predmetu.

 

9.2. Obzirom na takva činjenična utvrđenja, prema shvaćanju revizijskog suda, za nastali štetni događaj je isključivo odgovoran vozač vozila osiguranika I-tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 1. ZOO.

 

Stoga je pogrešno pozivanje drugostupanjskog suda na odredbu čl. 206. st. 1. i 3. ZOO, budući se ta odredba odnosi na situaciju kada je više osoba odgovorna za istu štetu, kada je njihovi udjeli ne mogu točno utvrditi, a što nije slučaj u ovom predmetu.

 

9.3. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju II-tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja protiv II-tuženika, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Treba istaći da je identično pravno shvaćanje revizijski sud izrazio i u presudi i rješenju br. Rev-1341/12-4 od 20. rujna 2016., u kojoj je zahtjev tužitelja u tom predmetu, a povodom istog štetnog događaja, također u cijelosti odbijen u odnosu na II-tuženika.

 

10.1. Zbog gore navedenih razloga nisu osnovani revizijski navodi I-tuženika kojima isti pobija odluku o odgovornosti osiguranika I-tuženika za nastalu štetu u ovom predmetu. Već je rečeno da je do prometne nesreće došlo isključivo krivnjom vozača vozila osiguranika I-tuženika, pa slijedom toga isti i odgovara za cjelokupnu naknadu štete nastalu u predmetnom štetnom događaju.

 

10.2.              Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost na koje se ukazuje u reviziji.

 

Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, budući je I-tuženik dobio na očitovanje sve nalaze vještaka dane u pisanom obliku, te se na iste očitovao. Tome valja dodati da I-tuženik, nakon primitka nalaza financijskog vještaka I. M., u podnesku od 25. srpnja 2008. navodi da potvrđuje primitak nalaza tog vještaka i da nadalje ustraje kod novog vještačenja (list 237 spisa). Treba dodati da se isti vještak dodatno očitovao na primjedbe II-tuženika. Na ročištu održanom 23. listopada 2008., kada je i zaključena glavna rasprava, punomoćnica I-tuženik ni na koji način nije konkretizirala svoje primjedbe, osim da je vještak pogrešno obračunao PDV. U procesnoj situaciji kada I-tuženik nije konkretizirao svoje primjedbe, a vještak je odgovorio na primjedbe II-tuženika na nalaz i mišljenje, sama činjenica da vještak nije dodatno saslušan na raspravi ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a niti navedena povreda predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP koja bi utjecala na zakonitost same presude.

 

10.3. I-tuženik u reviziji ističe da je pobijana presuda nezakonita kod odluke o visini utvrđenje i dosuđene naknade štete na oštećenim vozilima (tegljaču i poluprikolici), kao i glede odluke o visini utvrđene i dosuđene naknade štete s osnova izgubljene zarade.

 

Neosnovano I-tuženik pobija odluku dosuđenu visinu materijalne štete s osnove uništenog tegljača i prikolice, pri čemu je prvostupanjski sud visinu štete utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka S. H. Kod toga valja istaći da se navedeni vještak očitovao na primjedbe tuženika, a sama činjenica da jedna od parničnih stranaka nije zadovoljna nalazom vještaka ne znači da je bilo potrebno provoditi nadvještačenje. Upravo suprotno tvrdnji tuženika vještak se očitovao na primjedbe I-tuženika, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upire revizija.

 

Osim toga, drugostupanjski je pravilno prihvatio žalbu tuženika i dosudio na iznos utvrđene materijalne štete na vozilima tužitelja i porez na dodanu vrijednost. Takvo shvaćanje u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. (Su-IV-127/13-10) prema kojem „oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari“.

 

10.4. Neosnovani su revizijski navodi I-tuženika i glede odluke o visini izgubljene zarade. Naime, nakon što je vještak I. M. izradio nalaz i mišljenje, I-tuženik je nakon primitka nalaza naveo da isti ne prihvaća i da ustraje kod prijedloga za novo vještačenje, time da nisu navedeni nikakvi razlozi zbog čega I-tuženik nalaz vještaka ne prihvaća. Čak štoviše u podnesku I-tuženik od 25. srpnja 2008. izričito se navodi da se potvrđuje primitak nalaza i da se ustraje kod novog prometnog (vjerojatno se mislilo na financijskog) vještačenja, po drugom vještaku knjigovodstvene struke. U nastavku postupka, a nakon primitka očitovanja vještaka, stavljene su primjedbe glede obračuna PDV-a, time da niti u žalbi I-tuženik ne ukazuje da bi vještak pogrešno izvršio obračun troškova poslovanja, koje je trebalo odbiti od ukupno izgubljene zarade.

 

Stoga navod I-tuženika kojim se osporavaju zaključci vještaka M., predstavljaju prigovore činjenične naravi, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnositi (čl. 385. ZPP).

 

10.5. Radi navedenog nisu osnovani navodi I-tuženika da bi u konkretnom slučaju bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, već suprotno tome nižestupanjski sudovi su pravilno odluku o naknadi štete utemeljili na odredbi čl. 189. ZOO. Stoga je bilo potrebno odbiti reviziju I-tuženika kao neosnovanu glede merituma spora, te u tom dijelu odbiti reviziju I-tuženika.

 

11. I-tuženik u reviziji pobija i odluku o troškovima postupka. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2). Radi toga valjalo je reviziju I-tuženika protiv odluke drugostupanjskog suda glede odluke o troškovima postupka u odnosu na tog tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

 

12. Ujedno je valjalo naložiti tužitelju da I-tuženiku naknadi troškove postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. i 155. ZPP.

 

II-tuženiku su tako dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu u visini od 790 bodova (prema Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96). Nadalje II-tuženiku je priznat potrebnim trošak sastava podneska od 19. listopada 2006. u visini od 50 bodova, podneska od 26. rujna 2007. u traženoj visini od 700 bodova, podneska od 25. travnja 2008. i 28. svibnja 2008. za svaki po 760 bodova, trošak zastupanja na ročištu 16. lipnja 2008. 50 bodova i trošak sastava podneska od 22. kolovoza 2008. od 50 bodova, kao i trošak sastava žalbe u visini od 625 bodova (sve prema  Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ br. 91/04, 37/05, 59/07, Tbr. 7. i 8., odnosno 10.).

 

Do 20. listopada 2008. vrijednost predmeta spora je iznosa 761.385,60, a od 20. listopada 2008. 656.331,44 kn.

 

II-tuženiku je dosuđen i trošak sastava revizije po odvjetniku u visini od 750 bodova, prema Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09).

 

Sveukupno je sud ocijenio da II-tuženiku pripada na ime troškova zastupanja 5185 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn i uvećano za porez na dodanu vrijednost daje iznos od 64.812,50 kn. Tom iznosu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn i sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 10.000,00 kn, a što daje sveukupni iznos od 81.062,50 kn.

 

 

Zagreb, 11. svibanj 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu