Broj: Rev 1358/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2916/11-3 od 17. prosinca 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8183/10 od 27. siječnja 2011. ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2916/11-3 od 17. prosinca 2013., te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-8183/10 od 27. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 11.923,80 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2008. do isplate, te nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 21. listopada 2008. u iznosu od 4.096,35 kuna, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-8183/10 od 27. siječnja 2011., te je odbacio prijedlog za ovrhu, dok je pod točkom II. izreke ovrhovoditelju naložio naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 615,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i da se odbije zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka, te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditelju.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U reviziji ovrhovoditelj postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate kn 11.923,80 sa zateznim kamatama tekućim od 22.10.2008. do isplate te iznosa od kn 4.096,35 na ime nepodmirenih zakonskih zateznih kamata dospjelih do 21.10.2008. godine, s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-19101/04 od 22.10.2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 11.923,80 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

 

2. Je li Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a i čl. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosno na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., te Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012. i Gžovr-1086/12 od 16. travnja 2013. iz kojih da proizlazi, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci, da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu dijela zateznih kamata u iznosu 3.818,70 kuna), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 21. listopada 2008. u iznosu od 4.096,35 kuna i cjelokupno glavno potraživanje - sukladno čemu da je naznačio tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave i to u pogledu zakonskih zateznih kamata.

 

Ocjena ovog suda je da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu sa čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavno potraživanje.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata s drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Budući da je iz gore navedenih razloga pitanje pod 1. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije predlagatelja, to o rješavanju pitanja pod 2., ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. svibnja 2017.