-1-     

                                                                                                                            Broj: Jž-1113/2020.

 

                                 

          REPUBLIKA HRVATSKA                                        Broj: Jž-1113/2020.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

            Zagreb

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

R J E Š E N J E

 

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljene S.J. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja MUP-a, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Vrpolje podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. ožujka 2020., broj: 29. PpJ-551/2020-18,  na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Prihvaća se žalba tužitelja MUP-a, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Vrpolje, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

                           

 

Obrazloženje

 

             1. Prvostupanjskom presudom okrivljena S.J. je na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem da je sud okrivljenicu oslobodio optužbe primjenom načela „in dubio pro reo“.

 

    Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

  2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je sud u cijelosti zanemario činjenicu kako su obje maloljetne svjedokinje potvrdile da je okrivljenica udarila E. vanjskim dijelom dlana po usnama te ju uslijed toga ozlijedila, naknadno je prema izjavama utvrđeno da je do udarca ipak došlo vanjskim dijelom dlana što ne mijenja činjenicu da je okrivljenica prema kćerci E. uporabila fizičku snagu u svrhu kažnjavanja, trag ozljede, tj. razderotine gornje usne ostao joj je čak i četiri dana nakon opisanog fizičkog nasilja, sud je prihvatio kao logičan i uvjerljiv iskaz svjedoka M.J. iako isti uopće nije bio  nazočan događaju koji je predmet rasprave, što je potvrdio on sam i svjedokinje E. i I., M. je izjavio kako nije vidio nikakvu ozljedu na sestrinim usnama iako na njegovo pitanje mu je ona pokazala na usta, ali je očito da se ozljeda nalazila u usnoj šupljini te samim gledanjem nije mogla biti vidljiva, što se tiče iskaza svjedoka M.P., dečka okrivljenice jasno proizlazi da je riječ o pristranom svjedoku čija prisutnost u dvorištu izaziva kod djece okrivljenice osjećaj uznemirenosti te unatoč njihovom protivljenju okrivljenica ipak dovodi dečka u dvorište, maloljetna oštećenica je navela da je uzela čekić i namjeravala je oštetiti automobil M., ali je ostavila čekić i namjeravala M. samo reći da ne dolazi više pred kuću i kad je otvorila vrata M. automobila izašla je majka koja ju je rukom vanjskim dijelom dlana udarila preko usnice kojom prilikom joj je pukla usnica, nakon čega je majka ušla u M. vozilo  i nakon povratka kući nakon sat vremena ponovno ju je napala.

 

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrdio, odnosno preuranjeno je sud donio odluku kojom je okrivljenicu oslobodio optužbe, jer u postupku nije dokazano da je počinila prekršaj za koji ju se optužuje.

 

5. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenice, iskaza svjedokinje E.J., oštećenice i I.J. te svjedoka M.J. i M.P., pročitanog i izvršenog uvida u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, izvješća o uhićenju i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenicu i specijalistički nalaz Opće bolnice Doktor J.B. iz S.B., cijeneći navedene dokaze zaključio da s obzirom na stanje spisa nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

 

6. Imajući u vidu obranu okrivljenice koja poriče učin prekršaja navodeći da nije vrijeđala kćerku E. niti da ju je udarila u predjelu usnice, opisujući da je vidjela E. da u ruci ima čekić i da je počela trčati prema cesti s namjerom da ošteti vozilo njezinog dečka M.P., da je svjedokinja I.J. vidjela da je okrivljenica vanjskim dijelom dlana udarila E. po usnama, da je M.J., iako nije vidio nikakvo oštećenje na njenim usnicama u svom iskazu naveo da je na pitanje E. „gdje te je majka udarila“ ona pokazala na usta i da iz liječničke dokumentacije, odnosno specijalističkog nalaza od 26. lipnja 2019. proizlazi da je dijagnoza laceracije sluznice gornje usne i hematom u desnoj kubitalnoj jami u regresiji koju je prema navodu oštećenice zadobila nakon što ju je majka 22. lipnja 2019. udarila rubom ispružene šake po licu u području usnice, nakon čega joj je usna krvarila, nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud primijenio načelo „in dubio pro reo“, jer nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

 

Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza sukladno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje idu u korist okrivljenika i koje ga terete te je prije donošenja odluke bilo potrebno pažljivije cijeniti provedene dokaze i po potrebi provesti suočenje između okrivljenice i svjedoka i svjedoka međusobno.

 

7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Zbog izloženih razloga  odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 11. svibnja 2021..

 

 

Zapisničar:                                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Stanislav Walaszek,  v.r.                                 Anđa Ćorluka, v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 primjeraka: za spis, okrivljenika i tužitelja.