- 1 -              Rev-x 79/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 79/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. M. iz Z., OIB: ... (dalje u tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja T. H. kao vlasnika obrta T. g., Z., OIB: ... (dalje u tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., radi poništenja, te radi isplate povodom zahtjeva protutužbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1432/2017-2 od 12. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7949/00-104 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1432/2017-2 od 12. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7949/00-104 od 31. ožujka 2017. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 191.371,89 kuna (u odnosu na protutužbeni zahtjev) odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1432/2017-2 od 12. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7949/00-104 od 31. ožujka 2017., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke odbijen je tužbeni zahtjev na poništenje izjave potpisane i ovjerene 5. lipnja 2000. kojom tužitelj preuzima obvezu podmirenja duga poduzeća T. d.o.o. prema T. g. vlasnik T. H. iz Z., jer za radove izvedene na uređenju i opremanju multimedijskog kluba S. p., Z., u iznosu od 279.839,45 kuna umanjeno za amortiziranu vrijednost opreme izvedene iz kluba te na naknadu parničnih troškova. Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 261.258,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 200. te do 32. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta kojoj je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem postojeće kamatne stope na stanje kredita odobrenog u razdoblju duljem od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena. U stavku III izreke odbijen je dio protutužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 261.258,55 kuna za razdoblje od 10. studenog 1998. do 5. lipnja 2000.

 

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja u stavku I izreke odbačena je žalba tužitelja kao nedopuštena u dijelu u kojem se pobija prvostupanjska presuda u stavku III izreke. U stavku II izreke žalba tužitelja djelomično je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku I izreke te u stavku II izreke u dijelu kojem je tužitelju naloženo tuženiku platiti iznos od 191.371,89 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2000. do isplate. U stavku III izreke (pobliže naznačeno kao stavak II izreke) žalba tužitelja je djelomično uvažena te je preinačena prvostupanjska presuda u stavku II izreke te je suđeno na način da se odbija protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 69.886,66 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 6. lipnja 2000. do isplate kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske postupi na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana u odnosu na protutužbeni zahtjev, a nije dopuštena u odnosu na tužbeni zahtjev.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako presuda donesena sporu koji je pokrenuo radnik protiv postojanja Ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

7. Tužitelj redovnu reviziju u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP prema vrijedonosnom kriteriju, jer smatra da pobijani dio presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

8. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja se odnosi na poništenje Izjave potpisane i ovjerene 5. lipnja 2000. kojom tužitelj preuzima obvezu podmirenja duga poduzeća T. d.o.o. prema T. g., vlasništvo tuženika.

 

8.1. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljavanja tog zahtjeva primi određenu novčanu svotu taj iznos uzet će se kao vrijednost predmeta spora. U drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP).

 

9. U podnesku od 25. ožujka 2002. (list 6 spisa) tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kuna.

 

10. Kako vrijednost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje Izjave potpisane i ovjerene 5. lipnja 2000., kojom tužitelj preuzima obvezu podmirenja duga, ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna koji je vrijedonosni kriterij za dopuštenost revizije određen odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na tužbeni zahtjev nije dopuštena pa je istu valjalo odbaciti pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP.

 

11. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

12. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u takvoj situaciji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za raspravljanje o reviziji (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

13. Međutim, iz sadržaja revizije ne proizlazi da tužitelj istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

14. Prema tome, kako u konkretnom slučaju pobijana presuda u odnosu na tužbeni zahtjev po vrijednonosnom kriteriju ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, a ne radi se ni o izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizija tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev nije dopuštena.

 

15. Međutim, revizija tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 191.371,89 kuna sa zateznim kamatama je dopuštena, jer je u navedenom dijelu sud drugog stupnja preinačio presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, pa je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP u odnosu na taj dio protutužbenog zahtjeva dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

16. Stoga je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud u tom dijelu ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

17. Suprotno navodima revizije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno tužitelj ukazuje u reviziji, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su jasne i neproturječne tako da se presuda može ispitati.

 

17.1. U odnosu na sve navedene prigovore potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza u pravilu pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u ovom predmetu (čl. 375. st. 1. ZPP).

 

17.2. Drugostupanjski sud je prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP ovlašten presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

17.3. Drugostupanjski sud je upravo postupajući u smislu prethodno navedenih odredbi, a na temelju ocjene isprava i izvedenih dokaza utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice i na temelju istih ocijenio da djelomično proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tuženika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

 

18. Kako u revizijskim navodima tužitelja koji se odnose na prigovore i način na koji je prvostupanjski odnosno drugostupanjski sud cijenio dokaze (provedeno vještačenje, iskaze pojedinih svjedoka), ni ovaj revizijski sud ne nalazi propust ili bilo kakve propuste u zapisnicima koji te iskaze sadrže, to ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

19. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tuženice kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao dokaze (posebno u odnosu na provedeno vještačenje) zapravo se svodi na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (čl. 385.a ZPP).

 

20. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

21. Predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 191.371,89 kuna.

 

22. U postupku je utvrđeno da svoj protutužbeni zahtjev tuženik temelji na izjavi od 5. lipnja 2000. kojom tužitelj izjavljuje da u slučaju dugoročne blokade, stečajnog postupka ili likvidacije društva T. d.o.o. preuzima na sebe osobno obvezu podmirenja duga T. d.o.o. prema T. g. vlasniku T. H. za izvedene, a neplaćene radove tijekom 1997. na uređenju i opremanju multimedijskog kluba S. p. u Z. u iznosu od 279.839,45 kuna umanjenom za amortiziranu vrijednost opreme izvađene iz kluba.

 

23. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja na poništenje odnosno pobojnost izjave od 5. lipnja 2000. pravomoćno odbijen to je pravilno drugostupanjski sud ocijenio osnovanim dio protutužbenog zahtjeva na isplatu navedenog iznosa koji proizlazi iz navedene izjave za iznos od 191.371,89 kuna te naložio tužitelju plaćanje istoga.

 

24. Stoga su djelomičnim prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo.

 

25. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.