- 1 -

Broj:Ppž-4633/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.S. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog T.S., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-3291/2021-4 od 23. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.S. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni T.S. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni T.S. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana, u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja od 23. ožujka 2021. u 10,25 sati do 23. ožujka 2021. u 14,06 sati kao 1 dan zatvora, pa je okrivljeniku ostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 6 dana, a na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda, te se izvršenje kazne zatvora odgađa na rok od jedne godine.

2. Na temelju odredbe članka 13. stavka 1. točke 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u svezi sa člankom 16. istog Zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i to supruge U.K.S. na adresi xx i na bilo kojem mjestu u Republici Hrvatskoj na udaljenosti ispod 2 metra, a počinitelj se ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji u trajanju od 6 mjeseci.

3. Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv te presude okrivljeni T.S. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud odluku o krivnji utemeljio na iskazu svjedokinje U.K.S., međutim navodi da se radi o neiskrenoj osobi koja učestalo laže, te predlaže da se žalba prihvati i da se oslobodi od odgovornosti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika te ispitivanja oštećenice U.K.S. supruge okrivljenika, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je propisano da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u prilog, te da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tom nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, po ocjeni ovog Suda  prvostupanjski sud pravilno zaključio da je žalitelj postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz primijenjene odredbe zakona.

8. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji utemeljio na svjedočkom iskazu U.K.S. čiji iskaz je prihvatio kao logičan i vjerodostojan i koji nije ostavio razlog za sumnju, te je prvostupanjski sud obrazložio da na navedeni iskaz svjedokinje okrivljenik nije imao primjedbi, po ocjeni ovog Suda provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na njima mogla temeljiti odluka o krivnji žalitelja, te nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, navodeći da je svjedokinja lažno iskazivala.

9. Dakle, nakon što je svjedokinja supruga okrivljenika dala iskaz svjedok je iskazao da ima primjedbe navodeći da nije nikada prema supruzi izazvao osjećaj straha i uznemirenosti, međutim nije osporio iskaz svjedokinje u odnosu na njegovo postupanje kritične zgode, već je iskazao da bi supruzi postavio pitanje „jesi li u ljubavnoj vezi sa I.Č.“, a što nije predmet ovog postupka, odnosno pravilno prvostupanjski sud navodi u obrazloženju odluke o krivnji da okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka, budući da je samo paušalno naveo da ima primjedbe, međutim isti nije osporio.

10. Nadalje, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona koja odredba propisuje u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, te je ovaj Sud ispitao i odluku o prekršajnopravnoj sankciji i zaključio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije. 

11. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna, a maksimalni iznos novčane kazne je 50.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, dok je maksimalno trajanje kazne zatvora 90 dana, a prvostupanjski sud prilikom izbora i vrste prekršajnopravne sanckije odlučio se za mjeru upozorenja uvjetnu osudu, te okrivljeniku izrekao kaznu zatvora ispod zakonom propisane mjere cijeneći kao olakotne okolnosti da je prekršajno nekažnjavan, nezaposlen, otac troje djece, da sud nije našao otegotne okolnosti. Dakle, okrivljeniku je primijenjena na temelju članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona o  ublažavanju kazne, uvjetna osuda, odnosno izrečena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine (vrijeme provjeravanja) ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

12. Po ocjeni ovog Suda tako primijenjenom prekršajnopravnom sankcijom će se ostvariti svrha mjera upozorenja, odnosno okrivljeniku je upućena takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao i zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i istu valjano i argumentirano obrazložio.

14. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, a paušalna svota je određena sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim Rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2021.   

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.