1               Poslovni broj: Gž-1356/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1356/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Zavod iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. Ž. dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. D., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja P-3312/2019-6 od 30. lipnja 2020., 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovnog broja P-3312/2019-6 od 30. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB:…, platiti tužitelju Zavodu, Z., OIB:…, iznos od 33.915,01 kunu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, počevši od dana podnošenja tužbe 10. prosinca 2019. godine, pa do isplate, po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, pa do isplate, sve to u roku od 8 dana.

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv te presude žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Predlažu drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude, podredno ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne I zakonite odluke o predmetu te ocjenu dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete, odnosno zahtjev za povrat iznosa invalidskih mirovina isplaćenih tužiteljevoj osiguranici M. S. u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. studenog 2019. u iznosu od 56.525,01 kn. Tuženik je učinio nespornim razmjerni dio isplaćenih mirovina u iznosu od 22.610,00 kn (što predstavlja razmjerni dio mirovine, koji odgovara preostalom dijelu mirovinskog staža i godina života osiguranice do starosne mirovine- L 22), te je tuženik taj iznos isplatio, zbog čega je tužitelj djelomice povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženik nije protivio.

 

8. Među strankama nije sporno da je osiguranica tužitelja M. S. stradala u prometnoj nesreći 24. ožujka 2003. godine u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede i koju je skrivio osiguranik tuženika H. Š., koji je tada smrtno stradao. Nesporno je i da je zbog ozljeda zadobivenih u toj prometnoj nesreći tužiteljevoj osiguranici M. S. priznato pravo na invalidsku mirovinu i da postoji uzročno posljedična veza između njenih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći s njenim umirovljenjem. Na koncu, tuženik ne spori ni da je tužitelj svojoj osiguranici M. S. u utuženom razdoblju isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 56.525,01 kn.

 

9. Sporno je ima li tužitelj pravo potraživati od tuženika povrat isplaćenih davanja svom osiguraniku u punom iznosu ili samo u razmjernom dijelu.

 

10. Sukladno važećoj sudskoj praksi izraženoj u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revx-725/16 od 29. studenoga 2016., Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Revx-436/10 od 2. veljače 2011., Rev-550/10 od 9. siječnja 2013., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019.) izraženo je shvaćanje da se u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji primjenjuje zakon koji je na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je isplatom invalidske mirovine osiguraniku. U konkretnom slučaju, mirovine su isplaćivane u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. studenog 2019. godine.

 

11. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu ukupnog iznosa isplaćene mirovine, pozivom na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 48/18, 62/18, 115/18 I 102/19; dalje u tekstu: ZOMO), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014.

 

12. Tuženik je isticao u tijeku postupka, a iste navode ističe i u žalbi, kako je njegova odgovornost tužitelju za štetu ograničena, odnosno da je obvezan platiti samo razmjerni dio mirovine, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. ; dalje u tekstu: ZOOP).

 

13. Odredbom čl. 160. st. 1.-2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 130/10. - službeni pročišćeni tekst, 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., 157/13.; dalje u tekstu: ZOMO/98), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013. godine, bilo je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, te troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava.

 

14. Stupanjem na snagu ZOMO, i to baš odredbom čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO-a, uvedena je izmjena prema kojoj je Zavod ovlašten zahtijevati naknadu štete u punom iznosu. Navedene odredbe glase: Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

 

15. Zbog stupanja na snagu odredbe čl. 161. st. 2. ZOMO-a, bio je podnesen prijedlog za ocjenu ustavnosti navedene odredbe s Ustavom Republike Hrvatske. Taj prijedlog Ustavni sud nije prihvatio, već je u svojoj odluci U-I/856/2016 od 7. veljače 2017. godine, izrazio stajalište da se upravo tom odredbom ZOMO-a osigurava pažljivo postupanje sa sredstvima Zavoda, bez nepotrebnih rashoda, odnosno troškova mirovinskog osiguranja, što je i u općem interesu, odnosno u interesu svih sadašnjih i budućih korisnika prava iz mirovinskog osiguranja. Nadalje, u istoj je odluci navedeno kako je uravnoteženje sustava, tj. prihoda i rashoda bio razlog zbog kojeg je zakonodavac propisao pravo Zavod, a na naknadu štete u punom iznosu.

 

16. Slijedom navedenoga, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu punog iznosa štete tužitelju.

 

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, bez počinjenih povreda postupka, uz pravilnu odluku o troškovima postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 11. svibnja 2021.