- 1 -              Rev-x 653/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 653/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. J., J., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u J., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi ovlaštenja na upis prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-779/2014 od 26. studenog 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-509/04 od 17. listopada 2014., u sjednici dana 11. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x-779/2014 od 26. studenog 2015. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Starom Gradu presudom poslovni broj P-509/04 od 17. listopada 2014. ovlastio je tužiteljicu O. J., J., R., OIB: …, na temelju te presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva nad. čest. zem. 203/1, površine 21231 m2, upisane u zk. ul, 2056 k.o. J., što je tuženica dužna trpjeti (toč. 1. izreke).

 

1.1. Tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 31.100,00 kuna (toč. 2.).

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž x-779/2014 od 26. studenog 2015. preinačio je prvostupanjsku presudu u toč. 1. izreke i odbio tužbeni zahtjev.

 

2.1. Preinačena je i odluka o parničnim troškovima u točki 2. izreke prvostupanjske presude te je odbijen zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi parnične troškove.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi ovlaštenja na upis prava vlasništva navedene nekretnine za koju je u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva u korist tuženice (preinačeni tužbeni zahtjev, list 127. spisa), a tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da je izvanknjižna vlasnica, a da je upis prava vlasništva na ime tuženice nevaljan.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku. Podredno je tužiteljica podnijela i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku te navela da odluka u sporu ovisi o rješenju više postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja naznačenih u reviziji, koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Vijeće revizijskog suda je prije ocjene osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost prema odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19), jer je drugostupanjska presuda donesena 29. lipnja 2016., dakle prije stupanja na snagu ZID ZPP/19. Pri tome je ovaj sud imao na umu da je tužiteljica podnijela i redovnu i izvanrednu reviziju.

 

8. U ovom slučaju je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer je presudom odlučeno o objektivno preinačenom nenovčanom tužbenom zahtjevu, a tužiteljica je kao vrijednost predmeta spora preinačenog zahtjeva navela iznos od 500.000,00 kuna (list. 127 spisa). To je ujedno i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude i iznosi više od 200.000,00 kuna, što daje pravo strankama na podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude.

 

9. Stoga je ovaj sud ispitao presudu po čl. 392.a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pri tome je uzet u obzir sadržaj cjelokupne revizije, neovisno o tome jesu li navodi izneseni kao sadržaj redovne ili izvanredne revizije.

 

10. Presuda je donesena u sporu po tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica preinačenom tužbom ( list 126 spisa) traži da joj sud dopusti na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu svoga prava vlasništva na čest. zem. 203/1 površine 21231 m2, upisane u zk. ul, 2056 k.o. J., što je tuženica dužna trpjeti. Ovaj zahtjev tužiteljica je temeljila na tvrdnji da upis prava vlasništva na ime tuženice za nekretninu označenu kao čest. zem. 203/1, zk.ul. 2056, k.o. J., nije bio valjan jer nije bio valjan ni prethodni upis kojim je upisano pravo korištenja S. O. B., a potom i pravo raspolaganja u korist O. S. G. B.. Prema tvrdnji tužitelja iznesenoj tijekom parničnog postupka, nad korisnikom zemljišta je proveden stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Beogradu, a nakon dovršetka stečaja sud je bio dužan prenijeti pravo raspolaganja na općinu u na čijem se području nalazi nekretnina, a to je prednik tužitelja O. S. G. H.. Prema navodima tužiteljice predmetno zemljište je građevinsko, a ne šumsko zemljište, tuženica nije valjano stekla pravo vlasništva, a tužiteljica je izvanknjižni vlasnik, pa traži da joj sud dopusti uknjižba prava vlasništva.

 

11. Prvostupanjskom presudom je tužbeni zahtjev prihvaćen na temelju utvrđenja:

 

-da je u zemljišnim knjigama za katastarsku općinu J. za predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. 203/1, u naravi šuma zvana „G.“ površine 21231 m2, upisano pravo vlasništva R. H., a upis je izvršen na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 40/92, dalje: Uredba),

 

-da je zemljište prethodno bilo društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja bila je upisana S. O. B.,

 

-da je S. O. B. upis prava korištenja na predmetnoj nekretnini ishodila na temelju kupoprodajnog ugovora dana 21. veljače 1967. sklopljenog s prodavateljem P. za nekretninu čest. zem. 206/1, zk. ul. 1277 k.o. J., površine 5650 m2; kupoprodajnog ugovora s prodavateljima E. D., N. D. i M. Š. za nekretninu čest. zem. 203, zk. ul. 608 k.o. J., površine 1520 m2; rešenja bivše S. H. od 15. lipnja 1967. o dodjeli uz naknadu trajnog prava korištenja nekretnina čest. zem. 207/80, površine 1606 m2 i čest. zem 207/1 površine 4620 m2, sve k.o. J.,

 

-da je na temelju prijavnog lista provedenog u zemljišnim knjigama pod brojem Z-157/70 izvršeno spajanje nekretnina označenih kao čest zem. 203., 206/1, 207/80, 20, 7/81, u novonastalu nekretninu označenu kao čest. zem. 203, ukupne površine 27.143 m2,

 

-da je potom dana 18. ožujka 1970. izvršeno cijepanje navedene nekretnine čest. zem. 203 na više čestica, uz ostale i na česticu zem. 203/1 površine 21231 m2,

 

-da je nad S. O. B. vođen stečajni postupak pred Okružnim privrednim sudom Beograd po rješenju o otvaranju stečaja broj St-131/75 od 3. veljače 1983. u kojemu je kao nositelj prava raspolaganja nad imovinom stečajnog dužnika označena bivša O. S. G. B.,

 

-da je rješenjem Općinskog suda u S. G. H. broj Z-256/74 izvršen upis prava korištenja nekretnine na ime O. S. G. B., a u tom postupku nisu sudjelovali prednici dotadašnjih nositelja zemljišnoknjižnih prava,

 

-da se prema Uvjerenju Upravnog tijela za prostorno uređenje, I. H., od 9. travnja 2008. čest. zem, 203/1 k.o. J. pretežito nalazi u zoni izvan građevinskog zemljišta, a samo manjim dijelom unutar građevinskog zemljišta, a na cijeloj čestici je upisana kultura-šuma, u posjedu S. O. B.,

 

-da je (prema uvjerenju U., P. S. od 21. prosinca 2007.) čestica zem. 203/1 obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, da je ta čestica nastala od čest. zem. 207/79 koja se nalazila u programu gospodarenja šuma i šumskog zemljišta od 1984. do 1993., a J. H. su 1995. preuzele gospodarenje nekretninom označenom kao čest. zem. 203/1, o čemu je sačinjen zapisnik 11. kolovoza 1995.,

 

-da se predmetna nekretnina, u naravi šuma, nalazi unutar granice bivšeg G. J. na temelju Odluke O. H. o utvrđivanju granice G. J. od 5. srpnja 1985., te je zemljište imalo status građevinskog zemljišta na dan 16. listopada 1990., i nije bilo upisano kao šumsko zemljište u vlasništvu H.,

 

-da je Odlukom Vlade RH od 7. prosinca 1996. O. J. postala vlasnica nekretnine na temelju Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (Narodne novine broj 90/92).

 

11.2. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da O. S. G. B. nije bila nositelj prava korištenja niti prava vlasništva predmetne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu Uredbe Vlade RH, pa to pravo nije stekla ni tuženica, dok je s druge strane tužiteljica izvanknjižni vlasnik nekretnine i stekla je pravo upisa tog prava u zemljišnim knjigama kao izvanknjižni nositelj prava korištenja na temelju odredbe čl. 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZVDSP).

 

12. Drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice, a iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda, te je preinačio presudu po čl. 373.st. 1. toč. 2. ZPP i odbio tužbeni zahtjev.

 

12.1. Obrazloženje drugostupanjske presude se u bitnome temelji na shvaćanju da je R. H. i prije stupanja na snagu Uredbe stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90), jer je odredbom čl. 6. tog zakona izmijenjen čl. 18. Zakona o šumama, te je propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Tim zakonom su šume i šumsko zemljište, bez obzira jesu li se nalazili u zoni građevinskog zemljišta ili izvan njega, postalo vlasništvo Republike Hrvatske.

 

12.2. Stoga je po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda tuženica na temelju zakona stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u društvenom vlasništvu, unesenoj u program gospodarenja šuma i šumskog zemljišta od 1984. do 1993., a upis prava vlasništva u korist tuženice je valjan, pa je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev.

 

13. Tužiteljica je revizijom ukazala općenito na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a određeno je navela i obrazložila bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a. ZPP, jer drži da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu pogrešnim pozivanjem na odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP, iako je sam utvrđivao odlučne činjenice pa je trebao donijeti presudu po pravilu iz čl. 373.a. ZPP. Pravilnom primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP tužiteljica bi imala pravo na redovnu reviziju po čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, koja joj je na opisani način uskraćena.

 

13.1. U odnosu na te navode ovaj sud je utvrdio da je drugostupanjski sud doista sam utvrđivao neke odlučne činjenice iako se u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP, ali to nije bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ta okolnost također nije utjecala niti na procesnu poziciju tužitelja i pravo na podnošenje redovne revizije, jer tužitelj ima pravo na redovnu reviziju po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. st. 1. toč. 1. ZPP . Tužiteljica je naime preinačila tužbu (list 126 spisa) i naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kuna, pa vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

13.2. Stoga u donošenju presude nije počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a. ZPP.

 

14. Tužiteljica je u reviziji određeno ukazala i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Po shvaćanju tužiteljice u obrazloženju presude o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, naročito u odnosu na utvrđenje da je predmetna nekretnina bila unesena u program gospodarenja šuma i šumskog zemljišta.

 

14.1. Međutim navodi drugostupanjskog suda nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava na koje se pozvao, prvenstveno uvjerenja U., P. S., od 21. prosinca 2007. prema kojemu je navedeno da je čestica zem. 203/1 obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, a nastala je od čest. zem. 207/79 koja se nalazila u programu gospodarenja šuma i šumskog zemljišta od 1984. do 1993. Ovaj sud nije našao niti drugih proturječnosti glede sadržaja isprava navedenih u obrazloženju, koje su odlučne za rješenje spora.

 

14. 2. Tužiteljica je revizijski razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pretežito obrazložila ukazujući na (po tužiteljici) pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je iznijela svoju ocjenu dokaza, a pozvala se i na pogrešan pravni pristup u rješenju spora.

 

14.3. Međutim pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP, a pogrešan pravni pristup, sve kada i postoji, sam po sebi ne znači postojanje bitne povrede ako je presudu unatoč tome moguće ispitati.

 

14.4. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u donošenju drugostupanjske presude.

 

15. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

15.1. Tužiteljica je revizijom osporila da bi predmetna nekretnina imala status šume i šumskog zemljišta, te navela da se na rubu parcele nalaze okućnice zgrada izgrađenih na susjednim parcelama, jer drži da zbog tih okolnosti tuženica nije stekla pravo vlasništva na temelju zakona. Međutim sve ako bi to i bilo točno, to ne utječe na pravnu poziciju tužiteljice koja traži da joj se presudom dopusti uknjižba prava vlasništva na njezino ime. Navodni posjednici rubnog dijela predmetne čestice 203/1 k.o. J., čije se okućnice nalaze na predmetnoj parceli, mogu u parnici tražiti utvrđenje da dio čestice više u naravi nije šuma, što ne utječe na ishod ove parnice.

 

16. Mjerodavna odredba za rješenje ovog spora je odredba čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90), kojom se mijenja čl. 18. Zakona o šumama tako da glasi: "Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. “Ovu odredbu je drugostupanjski sud pravilno primijenio.

 

16.1. Po ustaljenom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u više odluka (primjerice Rev-298/2013-2 od 9. ožujak 2016., ) šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo R. H.. Jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskog zemljišta na svom području prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 90/92, 94/93 i 117/97). Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo R. H.. Zbog toga Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (koji je donesen 1992. godine) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina šuma i šumskog zemljišta, a ni drugom odredbom tog ili kojeg drugog zakona zemljište unutar granica građevinskog zemljišta nije postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.

 

16.2. Polazeći od utvrđenja da je predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava raspolaganja je bila upisana bivša O. S. G. B., da je nekretnina bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, a ta čestica nastala od čest. zem. 207/79 koja se također nalazila u programu gospodarenja šuma i šumskog zemljišta od 1984. do 1993., slijedi da je nekretnina je na temelju odredbe čl. 18. Zakona o šumama postala vlasništvo Republike Hrvatske.

 

17 Stoga tužiteljica nema pravo na upis prava vlasništva na svoje ime, pa je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

18. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.