- 1 -              Rev 2863/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2863/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB ..., iz R., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. B. P., 2. B. P., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., 3. S. B. iz Z., i 4. A. A., iz R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-11/2014-2 od 22. kolovoza 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2047/10 od 24. listopada 2013. ispravljena rješenjem istog suda broj P-2047/10 od 25. listopada 2016., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je postojanje prava stvarne služnosti kolnog puta preko čest.zem. 762/4 k.o. Z., vlasništva 4. tuženice u korist čest. zem. 762/2 k.o. Z. (točka 1.), tužitelj je ovlašten na uknjižbu iste u zemljišnoj knjizi (točka 2.). Zabranjeno je 1. i 2. tuženiku da tužitelja na bilo koji način ometaju u provoženju i prolaženju preko čest. zem. 762/2 k.o. Z., a naročito im se zabranjuje da na istoj parkiraju svoja vozila i odlažu stvari (točka 3.). Naloženo je 1. i 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 13.936,76 kn (točka 4.). Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu protiv 3. tuženice. Prvostupanjskim rješenjem o ispravku od 25. listopada 2016. ispravljena je presuda broj P-2047/10 od 24. listopada 2013. na način da u točki 3. izreke u trećem redu umjesto "čest. zem. 762/2" treba pisati "čest. zem. 762/4".

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba 1. i 2. tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u točki 3. izreke na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te u odluci o troškovima parničnog postupka u točki 4. naloženo 1. i 2. tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio je tužitelj  zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7. Suprotno navodima revidenta pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev da se naloži 1. i 2. tuženiku da ne ometaju tužitelja u prolaženju čest. zem. 762/2 k.o. Z., a naročito da im se zabrani da se na istoj parkiraju i odlažu stvari.

 

8.1. Prvostupanjski je sud uz utvrđenja da su tuženici parkirali na spornom putu svoja vozila u srpnju i kolovozu kada nedostaje mjesta za parking i da bez obzira na to što tužitelj nikada nije tuženike upozorio da ne parkiraju na predmetnom putu zaključio da je tužitelj dokazao tuženikov čin uznemiravanja prava služnosti. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev da se zabrani tuženicima da ometaju tužitelja u njegovom pravu služnosti i da na predmetnoj nekretnini parkiraju svoja vozila ili odlažu svoje stvari sukladno čl. 233. i 234. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV).

 

9. Drugostupanjski je sud koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP utvrdio da je kolni prolaz s obzirom na širinu spornog puta moguć i kad su na istom parkirana druga vozila te da tužitelj nije dokazao čin uznemiravanja ili onemogućavanja u izvršavanju prava služnosti. Stoga je preinačio pobijanu presudu u dijelu (u točki 3. prvostupanjske presude) u kojem je zabranjeno tuženicima da ometaju tuženika u provoženju i prolaženju spornim putem te im je zabranjeno parkirati vozila na istom,  na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

 

10. Tužitelj navodi da su pogrešno primijenjen odredbe materijalnog prava jer je u ovom sporu utvrđeno da tužitelj ima pravo stvarne služnosti kolnog prolaza na predmetnoj čestici te da ima pravo zahtijevati da tuženici ne ostavljaju parkirana vozila i stvari na toj čestici.

 

10.1. Prema odredbama čl. 233. i 234. ZV ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od svake osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućava ili uznemirava u izvršavanju toga prava, da prestane s takvim radnjama, a da bi u postupku pred sudom to pravo i ostvario mora dokazati svoje pravo služnosti i čin onemogućavanja ili uznemiravanja u izvršavanju sadržaja tog prava počinjen po trećoj osobi.

 

11. U situaciji kada tužitelj nije dokazao da je onemogućen ili uznemiravan u korištenju kolnog prolaza na nekretnini na kojoj ima pravo stvarne služnosti već je u postupku utvrđeno da tužitelj može prolaziti vozilom po predmetnoj nekretnini i kada su na istoj parkirana druga vozila pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev primijenivši odredbe čl. 233. i 234. ZV.

 

12. Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

 

13. Ostalim navodima revident osporava činjenična utvrđenja, a ovaj sud očekivanja revidenta usmjerena na preispitivanje činjeničnih utvrđenja ocjenjuje nedopuštenim sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.