- 1 -              Rev 2778/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2778/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice E. S., 2. tužitelja mlljt. M. M., 3. tužitelju mlljt. E. M., 4. tužiteljice mlljt. S. M., 5. tužitelja mlljt. K. M., i 6. tužiteljice mlljt. A. M., tužitelje od 2. - 6. zastupa zz majka E. S., svi iz R., koje zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika M. I., iz R., kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1133/2017-2 od 31. kolovoza 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-586/15 od 14. travnja 2017., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljima zbog povrede prava osobnosti svakom po 240.000,00 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), odbijen je i zahtjev da se naloži tuženiku da 2. - 6. tužitelju na ime izgubljenog uzdržavanja isplaćuje 500,00 kn svakom mjesečno s kamatama kako je pobliže naznačeno u izreci, odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku da doprinosi za uzdržavanje 1. tužiteljice 1.000,00 kn mjesečno kako je pobliže naznačeno u izreci, odbijen je i zahtjev da tuženik naknadi 1. tužiteljici imovinsku štete od  8.500,00 kn, odbijen je i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka1.) Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 115.920,00 kn (točka 2.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijeli su tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a. Predložili su ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7. Revidenti navodima da je izostala pravilna ocjena adekvatnosti postupanja tuženika prilikom uzimanja spornog noža osporavaju ocjenu provedenih dokaza.

 

7.1. Međutim prvostupanjski je sud odlučne činjenice utvrdio pravilnom ocjenom izvedenih dokaza kako to propisuje čl. 8. ZPP, a nije drugostupanjski sud, otklonivši postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i sam učinio tu povredu stoga su neosnovani revizijski razlozi koji upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga i oca te naknadu imovinske štete zbog izgubljenog uzdržavanja i pogrebnih troškova.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je ... u R. smrtno stradao pok. R. M. na način da ga je tuženik ubo nožem zadavši mu ozljede od kojih je na putu do bolnice preminuo,

 

              - da je protiv tuženika vođen kazneni postupka zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - usmrćenjem iz čl. 112. Kaznenog zakona,

 

              - da je tuženik pravomoćno oslobođen optužbi da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – usmrćivanjem opisano u čl. 112. st. 1. Kaznenog zakona jer je utvrđeno da je usmrtio drugog doveden bez svoje krivnje u stanje jake prepasti jer su predmetnog dana tuženika okružila braća M. R., A. i B. te su ga počeli navlačiti za ruke tražeći da ide s njima u romsko naselje, tuženik se uspio odmaknuti od njih, ali ga je A. M. udario u leđa drvenom palicom dugom jedan metar, širokom 3 cm, nakon čega su ga njih trojica okružili i počeli udarit rukama po tijelu, tuženik se uspio odmaknuti pa su za njim baciti drvenu letvu, a pri pokušaju da tuženik istu podigne s poda sustigli su ga i sva trojica udarala pa je tuženik u jednom trenutku dok je bio okružen s njima trojicom iz džepa trenirke izvukao nož (koji je nosio zbog ranijih postupaka pripadnika romske zajednice) te zamahnuo i ubo R. M. od kojeg uboda je isti preminuo.

 

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik zbog protupravnog napada pok. R. M. i njegove braće u nužnoj obrani poduzeo takve obrambene radnje koje su bile prijeko potrebne da od sebe odbije napad navedenih osoba uslijed čega je došlo do ozljeđivanja R. M., a kasnije i smrti, pri čemu je utvrđeno da tuženik nije prekoračio granice nužne obrane. Stoga su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 1052. Zakona o obveznom odnosu ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

10. Revidenti ističu da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odnosno odredbu čl. 1052. ZOO.

 

11. Prema odredbi čl. 1052. st. 1. ZOO tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženik nije prekoračio granice nužne obrane pravilno su sudovi primijenili odredbu čl. 1052. st. 1. ZOO.

 

11.1. Navodi revidenta da je tuženik računajući na predstojeći napad od strane oštećene osobe sa sobom ponio nož koji je opasna stvar s namjerom da isti upotrijebi su navodi kojima revidenti osporavaju utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno u reviziji i ovaj sud očekivanja revidenata usmjerena na preispitivanje činjeničnih utvrđenja ocjenjuje nedopuštenim sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.