- 1 -              Poslovni broj: I Kž-50/2021-6

Poslovni broj: I Kž-50/2021-6

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. H. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 11. veljače 2021. broj K-11/2020-23, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, branitelja optuženika, odvjetnika I. V.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom I. H. za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11. zbog kojeg je proglašen krivim pod točkom 1. izreke te presude, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 1. izreke, te kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke, pa je optuženi I. H. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2019. do 23. rujna 2019.

 

II Žalba optuženog I. H. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi I. H. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanje, iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., za koje mu je na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine, zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11., za koje mu je, na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331.stavak 1. KZ/11., za koje mu je, na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je optuženi I. H. na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. rujna 2019. do 23. rujna 2019.

 

1.1. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog I. H. oduzet je jedan komad vojnog streljiva s pancirnim projektilom kalibra 7,62x54 mm, a što je od optuženika oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj 00033787 od 3. rujna 2019.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet umjetni penis koji mu je privremeno oduzet na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj 00033787 od 3. rujna 2019.

 

1.3. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenici N. Đ. vraćena je majica kratkih rukava i traper hlače što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje K. broj 00033785 od 2. rujna 2019.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi I. H. u cijelosti je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi I. H. osobno te po branitelju, odvjetniku I. V..

 

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i optuženika osudi na strožu kaznu.

 

4. Optuženi I. H. žali se po branitelju, odvjetniku I. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a Vrhovnom sudu (ispravno Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske) predlaže "da uvaži navode žalbe i preinači pobijanu presudu te okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak", a zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

 

4.1. Protiv pobijane presude žali se i optuženik osobno podnijetom žalbom, ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da ga se oslobodi kazne zatvora ili da mu se kazna zatvora pretvori u uvjetnu kaznu. S obzirom da je osobna žalba u bitnome podnesena iz istovjetnih razloga kao i njegovog branitelja, obje žalbe biti će razmatrane jedinstveno.

 

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je branitelj optuženika s prijedlogom da "Županijski sud (ispravno Visoki kazneni sud Republike Hrvatske) primarno prilikom odlučivanja u žalbenom postupku uvaži njegovu žalbu, a podredno ako ne bi niti djelomično našao osnovanom njegovu žalbu, da odbije kao neosnovanu i ovu žalbu Županijskog državnog odvjetništva izjavljenu protiv presude ovog suda poslovni broj K-11/20. od dana 5. ožujka 2021.godine".

 

6. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika I. V. u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., a u odsutnosti o sjednici uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika.

 

8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu optuženika i njegovog branitelja, osim u odnosu na odluku o kazni.

 

9. Optuženi I. H. smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. uz reprodukciju dijela zakonskog teksta ove odredbe, konkretno prigovara da su "razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena presuda znatno proturječni a ujedno postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i isprava u spisu tijekom postupka sa sadržajem istih".

 

9.1. Protivno prigovoru optuženika razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku nisu znatno proturječni, i prvostupanjski sud je u obrazloženju presude točno reproducirao sadržaj iskaza i isprava na kojima temelji svoju odluku.

 

9.2. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Naime, optuženikove zamjerke, podvedene u žalbi pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka odnose se zapravo na pobijanje činjeničnih utvrđenja izražavanjem nezadovoljstva o ocjeni dokazne građe, prvenstveno, žalitelj nastoji relativizirati značaj i vjerodostojnost iskaza oštećene N. Đ. tvrdnjom da je njen iskaz nekonzistentan jer da se njene izjave pred sudom razlikuju od onih iznesenih pred državnim odvjetnikom.

 

10.1. Međutim, analizirajući iskaz oštećene N. Đ., kako u odnosu na kvalitetu njenog iskazivanja te potkrijepljenosti drugim provedenim dokazima, personalnim i materijalnim, osnovano prvostupanjski sud njen iskaz cijeni vjerodostojnim. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je ona uvjerljivo i detaljno opisala inkriminirani događaj pred državnim odvjetnikom i na raspravi u svim bitnim elementima, i da manje izmjene u iskazivanju predstavljaju dodatno pojašnjenje cjelokupnog događaja i ne utječu na istinitost njenog iskaza i terećenje optuženika, a takvu ocjenu ne dovode u sumnju ni žalbeni navodi kojima se upire na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. P. Š. kao glavni dokaz koji demantira iskaz oštećene jer po žalitelju "vještak sa pouzdanom sigurnošću ne potvrđuje nastanak ozljeda na način kako ih opisuje oštećena".

 

10.2. Naime, utvrđene ozljede oštećene N. Đ., iako se prema vještaku ne može sa sigurnošću zaključivati o samo jednom, točno određenom sredstvu i mehanizmu nastanka, s obzirom na bliske topografske anatomske odnose rane razderotine lijeve strane gornje usnice i prijelom vrška nosne kosti s pomakom, mogle su nastati jednim udarcem šakom, a oguljotina kože tjemeno-zatiljnog dijela glave, uz specifičnost kod oštećenice da nosi periku, mogla je nastati od udara glavom u sjedalo automobila. Dakle, sudskomedicinski vještak dopušta mogućim nastanak ozljeda inkriminiranog događaja upravo na način kako ga je opisala oštećenica.

 

10.3. Pritom je vještak isključio mogućnost nastanka navedenih ozljeda u drugom događaju koji u žalbi (osobnoj) spominje optuženik, pad oštećenice s bicikla dan nakon događaja za koji se optuženik tereti. Vještak pojašnjava da bi u tom slučaju bilo za očekivati nastanak površinskih ozljeda, najčešće u vidu oguljotina ili krvnih podljeva na istaknutim dijelovima tijela poput koljena, laktova, kukova i slično, a na licu bi bilo za očekivati ozljedu izbočenih dijelova poput čela i jagodica.

 

10.4. Isto tako bez uspjeha žalitelj pokušava uvjeriti ovaj sud da je rana na lijevoj strani gornje usnice nastala u drugoj situaciji, različitoj od one koju opisuje oštećena, bez fizičkog kontakta između oštećene i optuženika, jer je po vještaku nastala "ogrebom nekog tupotvrdog sredstva manje kontaktne površine, a u praksi ovakvu ozljedu viđamo često nastalu ogrebom noktom druge osobe". Prije svega, vještak govori samo o mogućem mehanizmu nastanka ozljeda, koji u pravilu nastaje ogrebom noktom, dakle, ne i isključivo, a kako je prihvaćen iskaz oštećenice da je dobila jedan udarac šakom, a vještak potvrđuje da su tim udarcem mogle nastati obje ozljede na licu (nosa i usne) istinitost iskaza oštećenice o mehanizmu nastanka ozljeda ne dovodi se u pitanje.

 

10.5. Isto tako istinitost iskaza oštećenice o jačini udarca, nije dvojbena ni u odnosu na dio nalaza u kojem vještak iznosi mišljenje da se radilo o udarcu srednje do slabog intenziteta. Naime, potpuno je jasno da je oštećenica obzirom na postupanje optuženika, osjetila strah (optuženik joj je istrgnuo torbicu, uhvatio za ruke i odvukao u auto) i poniženje (ovo stoga što joj je skinuo periku, a radi se o osobi bez kose), i stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je udarac koji joj je zadao optuženik subjektivno doživjela kao snažan.

 

10.6. Također bez uspjeha žalitelj osporava vrijeme nastanka ozljeda, sugerirajući da su nastale u drugom događaju, jer je vještačenje ozljeda oštećenice provedeno na temelju fotografija koje su sačinjene nakon nekoliko dana. Međutim, uvidom u fotodokumentaciju očevida u sklopu kojeg su sačinjene fotografije oštećene N. Đ. sačinjene 2. rujna 2019. (list 29 -31 spisa) vidljivo je da se radi o fotografijama dobre kvalitete i vidljivosti,a vještak se nije izjasnio da na temelju njih i medicinske dokumentacije ne može provesti vještačenje i dati mišljenje o starosti ozljeda. Vještak je naveo da su ozljede u fazi cijeljenja što govori da se radi o vremenskom periodu od nekoliko dana prije samog pregleda i fotografiranja. Kako je događaj bio 29. kolovoza 2019. nema sumnje da se radi o ozljedama iz inkriminiranog događaja.

 

10.7. Žalitelj nadalje tvrdi da nije vjerojatno da se optuženik obzirom na starost (69 godina) i slabu pokretljivost, a u situaciji da je oštećena bila na zadnjem sjedištu automobila, mogao okrenuti i oštećenoj nanijeti ozljede, to stoga što je vještak dao mišljenje da je međusobni položaj optuženika i žrtve bio "… sučelice ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja". Međutim, ovdje se radi o jednoj paušalnoj tvrdnji žalitelja ničim potkrijepljenoj koja s uspjehom ne dovodi u sumnju iskaz oštećene da se optuženik okrenuo prema zadnjem sjedalu gdje je sjedila i kada joj je zadao udarac šakom.

 

10.8. U odnosu na prigovor žalitelja da su izostale ozljede na zapešćima oštećene, a koje bi trebale nastati ako se oštećena kako tvrdi, aktivno opirala optuženiku, valja navesti, da ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radilo o sili slabijeg intenziteta kada ne dolazi do nastanka vidljivih vanjskih ozljeda, a već je pod točkom 13.5. navedeno da je oštećenica kada ju je optuženik vukao u auto osjećala strah jer joj je uzeo stvari - torbicu, u autu ju je udario šakom, oduzeo mobitel, a kada ju je dovezao do svoje kuće i uhvativši je za ruke izvukao iz auta, prema kazivanju oštećene ona se "nije previše otimala jer nije imala kamo".

 

11. Iako pregledom ginekologa nisu utvrđene ozljede vanjskih i unutarnjih spolnih organa, a one nisu nužna posljedica svakog nasilnog spolnog odnosa kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. P. Š., pa sa sudskomedicinskog stajališta vještak ne može ni potvrditi niti isključiti da je konkretno bilo penetracije s umjetnim spolovilom, po stajalištu ovog suda objektivno utvrđene ozljede glave oštećenice značajan su kontrolni dokaz koji potvrđuju njen iskaz o nasilju kojem je kritičnog dana ona bila izložena. Stoga su neprihvatljivi prigovori žalitelja, kojima nastoji osporiti vjerodostojnost njenog iskaza da bi s obzirom na nasilni spolni čin (u kojem je vikala i borila se) kako ga je opisala oštećenica i bolove u maternici, to moralo ostaviti vidljive ozljede na njenom spolnom organu.

 

12. Kasniji kontakt optuženika i oštećenice, kojim se nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene o odvijanju samog događaja, ne dovode u pitanje osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o dokazanosti svih elemenata terećenog kaznenog djela na štetu oštećene N. Đ., koja je dala logično objašnjenje za izlazak s optuženikom na dan 15. kolovoza 2020., naime, toga dana optuženik ju je presreo, a kako ga se bojala nije se usprotivila druženju s njim.

 

13. Žalbom istaknute činjenice, ni na koji način ne dovode u dvojbu valjani zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti kazivanja oštećene N. Đ. i kada se, uvjerljivo terećenje oštećenice poveže s nalazom vještaka i ostalim dokazima, tada i ovaj sud nalazi sa sigurnošću dokazanim da je optuženi I. H. na štetu N. Đ. počinio kazneno djelo silovanja kao i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode time što ju je protiv njene volje ugurao u auto, odvezao do svoje kuće, kroz garažu odvukao u sobu, koju je zaključao i sakrio ključ i nakon toga izvršio spolnu zlostavu nad oštećenom N. Đ..

 

14. Za optuženika je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije provedeno saslušanje svjedoka koji bi potvrdili da su optuženi i oštećena održavali vezu, da joj je kupio donje rublje, što bi potvrdilo istinitost obrane da su održavali spolne odnose uz uporabu umjetnog spolnog organa, iz kojeg perioda, po žalitelju potječu tragovi DNA profila oštećene, te jer nije provedeno psihijatrijsko-psihološko vještačenje na okolnost utvrđenja psihičkih problema kod oštećene, koje su posljedica tragedija koje je preživjela i konzumacije alkohola, sugerirajući da je oštećena motivirana pribavom materijalne koristi.

 

14.1. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog saslušanja svjedoka koji bi potvrdili da su optuženik i oštećenica ranije bili u vezi koja činjenica sama za sebe nije bitna za meritorno odlučivanje. Nadalje, prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenice da ranije nije imala odnose s optuženikom niti je ranije vidjela umjetni spolni organ, što upućuje na logičan zaključak da njen DNA profil na umjetnom muškom spolovilu potječe iz inkriminiranog događaja.

 

14.2. Budući da je ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka isključivo u nadležnosti suda, a prvostupanjski sud je utvrdio da tijekom postupka ni na koji način nije dovedena u sumnju sposobnost oštećenice za vjerodostojno iskazivanje, navodi optuženika nisu doveli u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja time što je odbijen prijedlog za psihijatrijsko-psihološkim vještačenjem oštećenice.

 

14.3. Isto tako prvostupanjski otklanja mogućnost da je oštećenica lažno prijavila optuženika motivirana imovinskom koristi, s obzirom je oštećenoj bilo poznato da optuženik prima malu mirovinu i da ne raspolaže većim novčanim sredstvima niti ima od koga novac pozajmiti.

 

14.4. Nasuprot žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, sa pravilnim zaključkom da je optuženik počinio predmetna kaznena djela na štetu N. Đ..

 

15. U osobnoj žalbi u odnosu na kaznena djela na štetu oštećene N. Đ. optuženik opširno i u većem dijelu ponavlja svoju obranu, u bitnome da je oštećenica bez sile ušla u njegov auto, da ga je napala u autu i željela da sleti s ceste, da ju nije udario u autu, da je oštećena rastresena osoba, da ozljede potječu od pada s bicikla sljedeći dan, da su se družili 15. kolovoza 2020., da ga je tražila novac i da smatra da je motiv imovinske naravi, koju obranu je prvostupanjski sud s pravom odbio kao neosnovanu, jer je suprotna drugim provedenim dokazima.

 

15.1. Optuženik u osobnoj žalbi osporava i djelo pod točkom 2. koje se odnosi na neovlašteno posjedovanje streljiva iz članka 331. stavak 1. KZ/11., ponavlja svoju obranu, tvrdeći da se radi o suveniru koji je uzeo iz vojarne kada je kao volonter pomagao specijalnim jedinicama policije na utovaru oružja. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koji je dao jasne i uvjerljive razloge zašto smatra da su ostvarena sva obilježja ovog kaznenog djela i zbog čega se ne radi o beznačajnom djelu. Naime, kod optuženika je nađeno i drugo streljivo za koje nije imao dozvolu što podliježe prekršajnoj odgovornosti, tako da ukupno sagledana kriminalna količina nije tako mala da bi se radilo o beznačajnom djelu. Stoga ga je osnovano prvostupanjski sud oglasio krivim i za to kazneno djelo.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

 

16. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

 

16.1. Prvostupanjski sud je optuženiku u odnosu na sva kaznena djela kao olakotno uzeo da do sada nikada nije dolazio u sukob sa zakonom, da nije iskazivao društveno neprihvatljivo i rizično ponašanje dok je otegotnim cijenio njegovu nekritičnost prema počinjenim kaznenim djelima. Imajući u vidu težinu počinjenih djela, okolnosti pod kojima su počinjena, kao i osobne prilike optuženika, prvostupanjski sud smatra da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

 

16.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, kod kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavka 1 KZ/11. jer nije uzeo u obzir ustrajnost optuženika u počinjenju djela te činjenicu da je iskoristio povjerenje žrtve, i da sve otegotne okolnosti ne opravdavaju izricanje najmanje kazne zatvora za to kazneno djelo. Stoga ovaj sud smatra da pravilnim vrednovanjem svih iznijetih otegotnih okolnosti kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci je primjerena za ovo kazneno djelo. Uz pravilno odmjerenu kaznu za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode i nedozvoljenog posjedovanja oružja, po ocjeni ovog suda stroža jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 9 mjeseci odgovara težini, pogibeljnosti i posljedicama djela te je podobna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja. Slijedom toga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i optuženiku je izrečena stroža kazna za kazneno djelo silovanja kao i jedinstvena kazna zatvora.

 

16.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni koju branitelj samo naznačuje, a optuženik u osobnoj žalbi traži da se oslobodi kazne zatvora odnosno kazna zatvora pretvori u uvjetnu kaznu za kazneno djelo na štetu oštećene N. Đ., a za neovlašteno posjedovanje oružja da ga se oslobodi kazne. Međutim, s obzirom da je kod optuženika nađeno i drugo oružje i streljivo što podliježe prekršajnoj odgovornosti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o beznačajnom djelu na koji upućuje optuženik.

 

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb,11. svibnja 2021.