- 1 -              Poslovni broj: I Kž-58/2021-7

 

 

Poslovni broj: I Kž-58/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. ožujka 2021. broj K-20/2019-27, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog D. G., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod točkom I, žalbe državnog odvjetnika, optuženog D. G. i oštećenika su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 3. ožujka 2021., broj K-20/2019-27, Županijski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog D. G. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 227. stavka 4. uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženik se djelomično obvezuje snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08. u iznosu od 15.475,00 (petnaest tisuća četiristo sedamdeset pet) kuna, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok preostali troškovi kaznenog postupka padaju na teret sredstava državnog proračuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na strožu kaznu zatvora uz izricanje sigurnosne mjere.

 

3. Žalbu je podnio i optuženi D. G. po braniteljici, odvjetnici T. B. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezanih za uporabu diazepama, a podredno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

4. Žalbu su podnijeli i oštećenici zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku odmjeri stroža kazna.

 

5. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

 

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, optuženika i braniteljice optuženika, odvjetnice T. B. G..

 

8. Žalbe državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika su bespredmetne.

 

9. Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela, proturječna razlozima presude zbog čega se presuda ne može ispitati.

 

9.1. Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu odnosno izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Kod ovakvih kaznenih djela, kada počinitelj postupa s neizravnom namjerom, isti je svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica, odnosno da kršenjem blanketne norme može izazvati opasnost za živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera, te unatoč tome na tako nešto i pristaje, dok se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima pripisati nehaju.

 

9.2. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik dana 30. svibnja 2017. oko 12,15 sati, na auto cesti A-1 između čvora P. i čvora B., upravljao osobnim automobilom iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, prometnom zaustavnom trakom koja nije namijenjena za promet, s koncentracijom anksiolitika diazepama (Apaurina i Normabela) i pod utjecajem droga što je protivno odredbi članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 83/13., 158/13., 92/14. i 64/15., dalje: ZSPC) uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile smanjene za sigurno upravljanje motornim vozilom svjestan da može izazvati opasnost za druge sudionike u prometu i pristajući na to, te je uslijed takve vožnje prednjim desnim dijelom svog vozila udario  u zadnji lijevi dio vozila koje je bilo zaustavljeno na zaustavnoj traci i u kojem se nalazio oštećeni B. V., koji je uslijed udarca vozila zadobio niz teških ozljeda od kojih je ubrzo po ozljeđivanju preminuo.

 

9.3. Međutim, iz djela obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela (stranica 7., 5. odlomak), sud prvog stupnja, kada obrazlaže oblik krivnje s kojim je postupao optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu, navodi "Stoga je za zaključiti kako je optuženik bio svjestan da može počiniti kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu kada je pod utjecajem droge i anksiolitika diazepama (apaurin, normabel) započeo upravljati motornim vozilom i pristao na sve moguće posljedice, odnosno postupao s neizravnom namjerom, pa je opisanim kršenjem prometnih pravila ostvario sva bitna obilježja ovog kaznenog djela".

 

9.4. Dakle, imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjeno te u odnosu na posljedicu (smrtnu) koja je tom prilikom nastupila.

 

9.5. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, dakle, počinitelj je svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica odnosno da može dovesti u opasnost živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera te unatoč tome na to pristaje, dok se smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod oštećenika B. V. ima pripisati njegovom nehaju.

 

9.6. Međutim, iz razloga koji su u prvostupanjskoj presudi dani u odnosu na ove odlučne činjenice proizlazi da je optuženik, ne samo u odnosu na zabranjenu posljedicu, već i u odnosu na smrtnu posljedicu koja je nastupila kod oštećenika kao posljedica ove prometne nezgode, postupao s neizravnom namjerom (na to pristao), pa bi se shodno tome onda radilo o nekom drugačijem i drugom kaznenom djelu od onog za koje je presuđen izrekom pobijane presude.

 

10. Stoga je, na temelju svega naprijed navedenog, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

11. Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika postale su bespredmetne.

 

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

 

13. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da se optuženik žali zbog  pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.1. Razmatrajući žalbene prigovore optuženog D. G. da se ne smatra krivim da je izazvao prometnu nesreću pod utjecajem anksiolotika diazepama (apaurin i normabel) ukazuje se prvostupanjskom sudu da tijekom postupka valja utvrditi s kojom je to koncentracijom anksiolitika diazepama optuženik vozio kritične zgode, a kada se utvrdi koncentracija tada je potrebno utvrditi kako je ta utvrđena koncentracija lijekova utjecala na njegove vozačke sposobnosti. U činjeničnom opisu optužnice navedeno je da je optuženik vozio s koncentracijom anksiolitika diazepama (apaurin i normabel), ali s pravom optuženik prigovara da nije jasno o kojoj se koncentraciji radi i u kojoj je mjeri ona eventualno utjecala na njegove vozačke sposobnosti i sigurno upravljanje vozilom. Naime, iz dopune nalaza stalne sudske vještakinje za toksikologiju M. J. Č. (strana 223. spisa, 5. i 6. odlomak) proizlazi da "kvantitativna analiza diazepama i morfina pronađenih u krvi i mokraći nije provedena jer prema nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-830/17. nije ni zatražena, a ne može se provesti ni naknadno jer su biološki uzorci uništeni u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te o uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina (NN 86/2014, NN 41/2019), prema kojem se uzorci čuvaju 6 mjeseci nakon analize, a potom uništavaju". Vještakinja nadalje navodi da "bez obzira na nedostatak podataka o koncentraciji i sama prisutnost diazepama i morfina u krvi ukazuje na njihov određeni negativan utjecaj na vozačke sposobnosti, a do koje mjere su te sposobnosti bile umanjene ovisi o više čimbenika kao što su učestalost uzimanja odnosno stupanj tolerancije, koncentracija, zdravstveno stanje i sl.", dakle, vještakinja se nije izjasnila da li je i koje čimbenike kod optuženika uzela u obzir kada je zaključila da navedeni lijekovi mogu utjecati na svijest optuženika, a time i na njegove vozačke sposobnosti.

Pri ponovnom odlučivanju, prvostupanjski će sud voditi računa o istaknutom prigovoru optuženika i razjasniti eventualni utjecaj lijekova na sigurnu vožnju optuženika. Također se ovdje ukazuje prvostupanjskom sudu da oštećenici prema odredbi članka 464. stavak 4. ZKP/08. mogu pobijati presudu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a ne i zbog odluke o kazni. Navedeno valja uzeti u obzir u ponovljenom postupku.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.